Nikola II., ruski car

Izvor: Wikipedia
Nikola II.

Nikola II. (Moskva, 18. svibnja 1868. - Jekaterinburg, 17. srpnja 1918.) je bio poslijednji okrunjeni ruski car, kralj Poljske i vojvoda Finske. Vladao je od 1894. pa do prisiljenog abdiciranja 1917. Završio je vladavinu za vrijeme Oktobarske revolucije 1917. kad su on i njegova obitelj ubijena od boljševika.

Mladost[uredi - уреди]

Rođen je u Moskvi 1868. godine. Bio je najstariji sin cara Aleksandra III i carice Marije Fjodorovne (Dagmar od Danske).

Oženio je Aliciju od Hessena (Aleksandra Fjodorovna), s kojom je imao petero djece, četiri kćeri i jednog sina. Ubrzo po vjenčanju umro mu je otac i Nikolaj je naslijedio rusku krunu.

Vladavina[uredi - уреди]

Period njegove vladavine obilježio je ekonomski razvoj Rusije i, istovremeno, porast socijalno-političkih kontradikcija i revolucionarnih pokreta koji su doveli do revolucija (19051907; 1917. godine). U vanjskoj politici vodio je politiku ekspanzije na istok gdje je vodio rat s Japanom. U Prvom svjetskom ratu priključio se Antanti. Opće nezadovoljstvo u društvu, pojačano dugim i iscrpljujućim ratom, dovelo je do svrgavanja carskog režima u Februarskoj revoluciji 1917. godine.

Djeca[uredi - уреди]

Istraga pogubljenja[uredi - уреди]

Moderna policijska istraga ubojstva cara i njegove obitelji koja je počela 2009. godine [1] je došla do iznenađujućeg zaključka da su oni streljani po naređenju Ural Sovjeta bez znanja vlade Sovjetske Rusije. U istrazi je otkriveno da je Ural Sovjet donio odluku o pogubljenju 12.7. 1918. i potom niko o tome nije obavješten do 16.7. 1918 kada se poslao telegram Lenjinu, a tada sovjetsko rukovodstvo više nije imalo vremena za sastanak i donošenje odluke prije pogubljenja u noći 16./17.7. 1918. [2]

Prethodnik: Car Rusije Nasljednik:
Aleksandar III. Mihajlo II.