Susa

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Disambig.svg Za ostala značenja v. Susa (razvrstavanje).

Koordinate: 32°11′21″N 48°15′28″E / 32.18922°N 48.257785°E / 32.18922; 48.257785

Suza
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
IranSusaDariusPalast1.jpg
Pogled na Darijevu palaču u Suzi
 Iran
Koordinate: 32°11′22″N48°15′22″E
Registriran: 2015. (39. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iii, iv
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO
Karta
Suza is located in Iran
Suza
Suza
Lokacija Suze u Iranu

Susa ili Suza (perz. شوش: Šuš, hebr. שושן‎: Shushan, grč. Σοῦσα: Sousa, lat. Susa); starovjekovni je grad iz perioda Elama odnosno iranskih imperija Ahemenida i Parta. Grad je smješten oko 250 km istočno od rijeke Tigris, na jugozapadnu Irana. U ahemenidsko doba, grad je bio jedna od omiljenih rezidencija Darija I. Velikog.

Godine 2015. Suza je uvrštena na popis Svjetske baštine UNESCO-a. Zaštićeni arheološki lokalitet u donjem Zagrosu uključuje skupinu stambenih i upravnih iskopina na istočnoj strani rijeke Šavur, kao i Ardeširovu palaču na suprotnoj strani rijeke. Nalazi daju naslutiti kako je ovo mjesto bilo kontinuirano naseljeno od kasnog 5. milenija pne. do 13. vijeka, te pridonosi razumijevanju elamitske, ahemenidske i partske kulture.

Prema procjeni iz 2006. godine, grad je imao 64.960 stanovnika.[1]

Kapitel perzijskog stupa iz apadane u Darijevoj palači u Suzi (6. vijek pne.)

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Sumerska božica zemlje i plodnosti Ninhursag na reljefu u Suzi

Suza je jedan od najstarijih poznatih gradova u regiji i svijetu, koji datira iz 5000. pne. kada je postojala akropola. Najstarije urbane strukture u okolici akropole datiraju iz 4000. pne.[2], dok ruralni ostaci potječu iz 7000. pne. Oslikana keramika pronađena u okolici grada koja svjedoči o postojanju civilizacije datira iz 5000. pne. (doba Uruka). Prastari grad nalazio se u pojasu između rijeka Šaur i Dez, i predstavljao je politički centar od velike važnosti.

Elamsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Razvojem civilizacije Elam u 4. mileniju pne., grad Susa postaje elamskim glavnim gradom. O usponu elamske civilizacije govori podatak kako su njegovi stanovnici često uspješno ratovali protiv sumerskih i akadskih gradova na jugu Mezopotamije. Grad se u to doba širio prema istoku, u područje koje se danas naziva „kraljevskim gradom“. Pretpostavlja se kako je u blizini postojao i zigurat. Prema elamskom jeziku, grad se nazivao Šušan ili Šušun.

Grad Suza jednom je pao pred osvajanjem akadskog vladara Sargona, dok ga je u 18. vijeku pne. pokorio i babilonski kralj Hamurabi. U međuvremenu, elamski vladari pokorili su grad Anšan pa njihova titula često nosi naziv „Kralj Elama i Anšana“[2]. Jedan od najvažnijih arheoloških pronalazaka iz tog vremena je popularni Hamurabijev zakonik.

Asirsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Asurbanipalova brutalna ekspedicija protiv Suze 647. pne. zabilježena je na ovom reljefu; gradom titnja požar do asirski vojnici pustoše i pljačkaju grad

Godine 647. pne. asirski kralj Asurbanipal vodio je rat protiv Elama koji je razorio grad Suzu. Glinena ploča, koju je arheolog Austen Henry Layard 1854. pronašao u asirskom glavnom gradu Ninivi, spominje Asurbanipala kao „osvetnika“ koji je razorio Suzu kao odgovor na vjekovno ponižavanje naroda Mezopotamije. Tekst govori:

Suzu, veliki sveti grad, prebivalište njihovih bogova, sjedište njihovih zagonetki, ja osvojih. Uđoh u njene palače, otvorih njene riznice gdje srebro i zlato, roba i bogatstvo bijahu prikupljeni... Uništih njihov zigurat u Suzi. Razbih njene sjajne bakrene rogove. Razorih elamske hramove to temelja, njihove bogove i božice razbacah po vjetru. Uništih grobove njihovih drevnih i nedavnih kraljeva, izložih ih suncu, i ponesoh njihove kosti u zemlju Ašura. Poharah Elam i u njihovu zemlju posijah sol.[3]

Ahemenidsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

U 6. vijeku pne. slavni perzijski vladar Kir Veliki iz dinastije Ahemenida priključuje Suzu Perzijskoj Monarhiji. U doba Kirove vladavine Suza je imala podređen položaj u odnosu na glavni grad Pasargad, no njegov sin Kambiz II. seli glavni grad u Suzu.

Krilata sfinga iz Darijeve palače u Suzi

Potom Kambizov rođak Darije I. Veliki gradi u Suzi jednu od svojih rezidencijalnih palača. Na sjeveru palače nalazila se velika apadana (dvorana za prijem) s 36 stupova i kraljevskim tronom, dok se na južnoj strani nalazila raskošna palača s tri unutrašnja vrta, od kojih je najveći služio za vojsku. Na zapadnoj strani nalazio se pričuvni ulaz, a na istočnoj Velika vrata. Zapisi pronađeni u Darijevoj palači detaljno opisuju kako je građena[4]. Palača u Suzi očito je bila omiljena Darijeva rezidencija[5], budući da grčki povjesničar Herodot spominje isključivo Suzu kao glavni grad Perzije, dok ne spominje Pasargad i Perzepolis. Darije je Suzu povezao Kraljevskom cestom[4] koja je vodila punih 2700 km do Sarda u zapadnoj Maloj Aziji, zbog čega je Suza postala velikim trgovačkim središtem[6]. Detalji raskoša grada Suze opisani su u biblijskoj priči o Estheri[2], koja je smještena upravo u tom gradu u doba vladavine perzijskog kralja Ahasuera (najvjerojatnije Kserksa I.). Nažalost, veliki požar u Suzi u vrijeme kralja Artakserksa I. uništila je većinu gradskih zgrada iz ranijih perioda. Zapisi iz doba vladavine Artakserksovog sina Darija II. opisuju rekonstrukciju grada[7]. Konačno, Artakserkso II. gradi drugu dvoranu za prijem (apadanu) na drugoj strani rijeke.

Seleukidsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon pada Ahemenidske Monarhije[4], Aleksandar Makedonski ženi se u Suzi Stateirom II., kćeri posljednjeg ahemenidskog vladara Darija III. Poslije Aleksandrove smrti, gradom vladaju Seleukovići i Suza postaje dijelom nove Selekuidske Monarhije, i od tada se naziva Seleukija. U to doba podignuta je nova palača uz postojeću rezidenciju Darija II. Administrativni centar nalazio se u južnom dijelu, gdje su pronađeni brojni zapisi na grčkom jeziku, te oni iz kasnijeg partskog perioda.

Partsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Pismo partskog vladara Artabana III. stanovnicima Suze na grčkom jeziku iz 1. vijeka (Muzej Louvre u Parizu)

Otprilike vijek nakon što se Partsko kraljevstvo odvojilo od Selekuidske Monarhije, Suza je postala jednim od dva glavna grada novog kraljevstva; drugi je bio Ktezifont. Grad je u to vrijeme bio utočištem mnogih izbjeglica koji su bježali iz zapadnog dijela kraljevstva pred ratovima protiv Rimljana. Suza je Partima služila kao ljetna prijestolnica, dok su u Ktezifontu boravili uglavnom zimi. U Suzi je kovan i partski novac.

Sasanidsko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Sasanidi su nakon pokoravanja Parta i stvaranja Sasanidske Monarhije nastavili tradiciju korištenja Suze i Ktezifonta kao dvaju glavnih gradova. Budući da su Rimljani između 116. i 297. godine čak pet puta opustošili grad Ktezifont u vrijeme rimsko-perzijskih ratova, Suza je bila na glasu kao sigurniji grad u koji su se sklanjale brojne izbjeglice. U sasadnisko doba, Suza je imala brojnu kršćansku populaciju. Perzijski kralj Šapur I. u blizini Suze dao je podići akademiju Gundišapur koja je bila središtem sasanidske znanosti, te koja se danas smatra najstarijim sveučilištem na svijetu[8]. Također, podigao je branu na rijeci Karun zbog navodnjavanja okolnih područja, što je oplemenilo područje oko Suze.

Srednji vijek[uredi - уреди | uredi izvor]

Islamska umjetnost: ukrašeni vrč (8. vijek)

Tokom srednjeg vijeka Suza je doživjela dva velika razaranja od strane Arapa i Mongola, kakva nisu bila zabilježena još od 647. pne. odnosno Asurbanipalovog pustošenja u ratu protiv Asirije. Islamski osvajači opustošili su grad 638. godine kada su pronašli mumiju sahranjenu s pečatom u obliku čovjeka koji stoji između dvaju lavova. Iako je kalif Omar naredio uništenje grobnice, lokalno stanovništvo uvjerilo ga je kako se radi o sahranjenom proroku Danielu, nakon čega je grobnica pošteđena. Od tada, Suza je postala vjerskim odredištem brojnih Židova. Najgore razaranje Suza je doživjela 1218. kada je doslovno sravnjena do temelja prilikom mongolskih osvajanja, nakon čega je bila potpuno napuštena narednih godina.

Moderno doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Drevni grad Suzu je 1850. prvi identificirao britanski arheolog William Loftus[6]. U neposrednoj blizini ostataka Suze nalazi se moderni grad Šuš, koji prema popisu iz 2005. godine ima 64.960 stanovnika[9]. Danas je Suza značajno arheološko nalazište u Iranu, te turističko i vjersko odredište za šijitske muslimane i perzijske Židove zbog navodne grobnice proroka Daniela[10].

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Karta grada Suze s ucrtanim palačama Darija Velikog i Artakserksa II., akropolom, kraljevskim gradom i umjetničkom četvrti
  • Apadana (palača Darija Velikog) - raskošno zdanje perzijskog vladara sastojalo se od dvorane za prijem i rezidencijalne palače, sa tri unutrašnja vrta, gostinjskom sobom, Velikim vratima i terasom.
  • Akropola - povišeni dio grada[11] nastao iz doba Elama bogat kipovima sumerskih bogova i babilonskim dokumentima (Hamurabijev zakonik); na temeljima akropole francuski arheolozi su 1897. podigli veliki dvorac[2].
  • Hamurabijev zakonik - datira iz 18. vijeka pne., skupina je pravnih propisa koji predstavljaju iznimno podrobnu kodifikaciju babilonskog prava i ujedno dragocjen izvor o gospodarskim i socijalnim prilikama drevnih civilizacija antičkog Istoka. Pisan je na klinastom pismu.
  • Akademija Gundišapur - osnovao ju je sasanidski kralj Šapur I. u 3. vijeku, a danas se smatra najstarijim sveučilištem na svijetu[8].
  • Palača Artakserksa II. - izgrađena je od kamenih stupova i zidova od opeke, jedno vrijeme bila je administrativno središte Perzijske Monarhije.
  • Shahr Pishevaran - smješten je na sjevernim i istočnim dijelovima Suze i predstavlja najstarije naselje iz islamskog doba; ovdje se nalaze ostaci jedne od najstarijih džamija.
  • Kraljev grad - nalazi se na istočnim brdima Suze, i bio je naseljen u doba Elama, Ahemenida, Parta i Sasanida.
  • Danielova grobnica - legenda o grobnici židovskog proroka Daniela počela se spominjati nakon islamskih osvajanja Irana, a temelji se na predaji kako je Daniel oko 700. pne. imigrirao u Iran skupa s nekolicinom Židova iz njegova plemena, te umro u Suzi. U gradu postoji šest navodnih lokacija grobnice, a veličanstveni mauzolej izgrađen je 1899. godine.
  • Zigurat Čoghazanbil - najveći zigurat na svijetu nalazi se 45 km jugoistočno od Suze, izgrađen je oko 1300. pne. u doba najvećeg uspona Elama, a uništen u osvajanjima asirskog kralja Asurbanipala.
  • Muzej Suza - sadrži mnoge historijske predmete, dokumente i grobnice iz raznih vremenskih perioda[12].

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Drevna Mezopotamija
EufratTigris
Asirologija
Gradovi / kraljevstva
Sumer: UrukUrEridu
KishLagašNippur
Akadsko Carstvo: Akkad
BabilonIsinSusa
Asirija: AssurNiniva
Dur-SharrukinNimrud
BabilonijaKaldeja
ElamAmoriti
HuritiMitanni
KasitiUrartu
Kronologija
Sumerski kraljevi
Asirski kraljevi
Babilonski kraljevi
Jezik
Klinasto pismo
SumerskiAkadski
ElamskiHurijski
Mitologija
Enûma Elish
GilgamešMarduk

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]