Lagaš

Izvor: Wikipedia
Drevna Mezopotamija
EufratTigris
Asirologija
Gradovi / kraljevstva
Sumer: UrukUrEridu
KishLagašNippur
Akadsko Carstvo: Akkad
BabilonIsinSusa
Asirija: AssurNiniva
Dur-SharrukinNimrud
BabilonijaKaldeja
ElamAmoriti
HuritiMitanni
KasitiUrartu
Kronologija
Sumerski kraljevi
Asirski kraljevi
Babilonski kraljevi
Jezik
Klinasto pismo
SumerskiAkadski
ElamskiHurijski
Mitologija
Enûma Elish
GilgamešMarduk

Lagaš ili Sirpurla bio je najstariji gradova Sumera i kasnije Babilonije. Danas ga predstavlja relativno niska, ali duga linija ruševina i brežuljaka pod imenom Tell al-Hiba u Iraku, sjeverozapadno od spajajanja Eufrata s Tigrisom i istočno od Uruka. Nalazi se na suhom dnu nekadašnjeg kanala, nekih 5 km (3 milje) istočno od Shatt-el-Haja, odnosno nešto manje od 16 km (10 milja) sjeverno od suvremenog grada Shatra u oblasti kojom se upravlja iz Nasiriyaha.

Iskopavanje[uredi - уреди]

Ruševine Lagaša je godine 1877. otkrio Ernest de Sarzec, tadašnji francuski konzul u Basri, kome je montefichi poglavica, Nasir Pasha, prvi Wali-Pasha ili generalni guverner Basre, omogućio da slobodno iskapa po svim teritorijama pod njegovom nadležnošću. Ispočetka po vlastitoj volji, a kasnije kao predstavnik francuske vlade pod turskim firmanom, de Sarzec je, uz određene prekide, nastavio iskopavanje do svoje smrti 1901, kada se rad nastavio pod nadzorom Gastona Crosa. Glavna iskopavanja su napravljena u dva velika brežuljka, a za jednog od njih se pokazalo da je nalazište hrama E-Ninnu - oltara boga-zaštitnika Lagaša, Nin-girsua ili Niniba.

Kasnije francuske arheološke ekspedicije su vodili Henri de Genouillac (1929-31) i Andre Parrot (1931-33).

Nalazište[uredi - уреди]

Ovaj hram je bio srušen i tvrđava sagrađena na njegovim ruševinama, u grčkom ili seleukidskom periodu, pa neke od pronađenih opeka imaju natpise na aramejskom i grčkom jeziku koji spominju izvjesnog Hadad-nadin-akhea, kralja male babilonske kraljevine. Ispod ove tvrđave su pronađene brojne statue Gudee, koje danas predstavljaju glavno blago babilonske kolekcije u Louvreu. Mnoge od njih su bile obezglavljene ili osakaćene, te bačene u temelje nove tvrđave. Iz ove strate su također izvađeni različiti fragmenti baznih reljefa i drugih vrijednih umjetničkih predmeta. Iskopavanje u drugom brežuljku je rezultiralo otkrićem zgrada koje su saržavale raznovrsne predmete od bronce i kamena, koji datiraju od najranijih sumerskih vremena, te tako omogućili historiji umjetnosti Babilonije da bude datirana nekoliko stotina godina prije vremena Gudee.

Ovaj brežuljak je najvjerojatnije sadržavao skladišne zgrade, gdje su bili uskladišteni ne samo žito, smokve i dr. nego i posude, oružje, skulpture kao i svaki drugi predmet koji se koristio u administraciji palače i hrama. U jednom manjem obližnjem brežuljku de Sarzec je otkrio arhivu hrama — oko 30.000 glinenih pločica koji su sadržavali poslovne knjige, te s neobičnom preciznošću otkrivali način upravljanja drevnim babilonskim hramom, karakter njegovog vlasništva, način obrade zemlje, uzgoja domaćih životinja, te proizvodne i trgovačke pothvate; to je važno jer je drevni babilonski hram bila važna industrijska, trgovačka i poljoprivredna institucija. Na žalost, prije nego što su se ove arhive mogle odnijeti, galerije su poharali pljačkaši i veliki broj ih je prodan trgovcima starinama, te tako raspršen širom Evrope i Amerike.

Historija[uredi - уреди]

Gudea od Lagaša, dioritska statua pronađena u Tellohu, Louvre

Prema natpisima pronađenim u Tellohu izgleda da je Lagaš bio prilično važan grad u sumerskom periodu, vjerojatno u 3. milenijumu pne.. U to doba su njime vladali nezavisni kraljevi, Ur-Nina (24. vijek pne.) i njegovi nasljednici, koji su se borili za prevlast s Elamitima na istoku i kraljevima "Kengija" i Kiša na sjeveru. Nakon semitskog osvajanja je izgubio nezavisnost, a njegovi vladari ili patesiji postali vazali Sargona Akadskog i njegovih nasljednika; ali je i dalje ostao sumerski gradi nastavio biti važno središte, prije svega, umjetničkog razvoja. Upravo je u tom periodu, kao i pod nešto kasnijom vladavinom kraljeva Ura, Ur-Gura i Dungija dosegao vrhunac umjetničkog stvaralaštva

Nakon što je Sargonovo carstvo palo pod pritiskom gutejskih plemena, Lagaš je doživio uspon pod patesisom Ur-babom (Ur-bau) i Gudeom, te imao snažne trgovačke veze s udaljenim kraljevstvima. Gudea je, po vlastitim zapisima, donio cedrove iz planina Amanus i Libanon u Sirjji, diorit iz istočne Arabije, bakar i zlato iz centralne i južne Arabije i sa Sinaja, dok su se njegove vojske borile u Elamu na istoku. To je doba bilo posebno značajno po razvoju umjetnosti. Gudea je, slijedeći Sargonov primjer, bio jedan od prvih vladara koji je sebe proglasio božanstvom; a postoji i vrlo dobro predodžba kako je Gudea mogao izgledati, s obzirom da ga brojne statue i figurice u hramovima širom Sumera prikazuju u životno realističkom stilu bez tadašnjeg presedana. Gudea je nastojao iskoristiti razvoj umjetnosti, jer je htio da potomstvo tisućama godina kasnije zna kako je izgledao, i u tome je uspio - za razliku od većine svojih podanika, koji nisu mogli priuštiti toliki broj umjetničkih djela.

Neka od ranijih djela iz doba Ur-Nine, En-anna-tuma, Entemene i drugih, prije semitskog osvajanja, su također prilično zanimljiva, što se posebno odnosi na slavnu Stelu lešinara i velika srebrna vaza ukrašena s nečim što je možda bio grb Lagaša: orao s lavljom glavom i krilima koja zahvaćaju dva lava.

U doba Gudee, glavnai grad Lagaša je u stvari bio Girsu (Telloh). Krlajvestvo se prostiralo na otprilike 1,600 km². Sadržavalo je 17 većih gradova, osam područnih središta, te brojna sela (od kojih je 40 poznato po imenu).

Prema nekim procjenama, Lagaš je neko vrijeme bio najveći grad na svijetu, u periodu oko cca. 2075 do 2030. pne.. [1]

Nakon doba Gudee, Lagaš je izgleda izgubio svoju važnost; o njemu se ne zna gotovo ništa sve do vremena izgradnje gore spomenute seleukidske tvrđave, kada je izgleda bio dijelom grčkog kraljevstva Characene. Predmeti pronađeni u Tellohu trenutno predstavljaju najvrednije umjetničko blago Babilonije iz tog doba.

Prva dinastija Lagaša[uredi - уреди]

Glavni članak: Historija Sumera

Ovu dinastiju se ne spominje u Sumerskoj listi kraljeva, iako je jedan fragmentarni dodatak na sumerskom jeziku pronađen, poznat kao Kraljevska kronika Lagaša (English translation). On pripovijeda kako je, oko dvjesto godina nakon potopa, čovječanstvo imalo teškoće u proizvodnji hrane i ovisilo o kišnici; zatim govori kako su tehnike navodnjavanja i uzgoja ječma predane kao poklon od bogova. Na spisku vladara koji slijede je malo imena čitljivo, ali jedno netaknuto ime je Ur-Nanshe, kome se pripisuje vladavina od 1.080 godina.

  • Enhengal (cca. 2550. pne.)
  • Lugal-Sha-Gen-Sur (Lugal-Suggur), glavni svećenik ili patesi (cca. 2510)
  • Ur-Nina (Ur-nanshe), kralj (cca. 2480)
  • Akurgal (cca. 2450)
  • Eannatum, kralj (cca. 2445) stvorio prvo carstvo
  • Inannatum I, visoki svećenik (cca. 2440) podanik Umme
  • Entemena, kralj (cca. 2400)
  • Inannatum II. (cca. 2390)
  • Enitarzi (cca. 2385)
  • Lugalanda (2384–2378)
  • Urukagina, kralj (2378–2371)

Druga dinastija Lagaša[uredi - уреди]

  • Ki-Ku-Id (2260)
  • Engilsa (2250)
  • Ur-A (2230)
  • Lugalushumgal (2200)
  • Puzur-Mama
  • Ur-Utu
  • Ur-Mama
  • Lu-Baba
  • Lugula
  • Kaku
  • Urbaba (2164-2144).
  • Gudea (2144-2124)
  • Urningirsu (2124-2119)
  • Pirigme (2119-2117)
  • Ur-GAR (2117-2113)
  • Nammahani (2113-2110)

Literatura[uredi - уреди]

  • E. de Sarzec, Découvertes en Chaldée (1887).
  • A. Parrot, Tello, vingt campagnes des fouilles (1877-1933), (Paris 1948).