Varošica Sopot je novije naselje, koje je dobilo današnje ime po istoimenom izvoru. Opisujući boj na Sopotu, (godine 1804.) Petar Jokić veli „ da su se iz Ropočeva povukli južnije, na mesto gde je stara mehana u Sopotu, gde je bio takav lug da je naših deset moglo dočekati stotinu Turaka“. Ova mehana podignuta na drumu koji je iz Beograda preko Ropočeva i Nemenikuća vodio za Topolu i dalje. Osim ove mehane „šindralije“ na mestu, na kome danas Sopot, nije ničega više bilo. Sav je prostor bio naseljen i pripadao je ataru susednog sela Ropočeva. Oko 1838. godine u mestu stare mehane „šindralije“ podignuta je nova samo prepravljena (svojina Stevana Miloševića) Od tada su se počeli ovde naseljavati pojedinci, poglavito iz susednih sela Ropočeva i Nemenikuća. Formirano je ovo naselje, koje je 1893. godine proglašeno za varošicu.
Do 1905. godine Sopot je sa susednim Ropovcem činio jednu opštinu, a te se godine odvojio i obrazovao samostalnu opštinu.
Po popisu iz 1921. godine. Sopot je imao 100 kuća sa 414 stanovnika. Stanovništvo se, prema poreklu, može ovako rasporediti: ima sedam kuća dinarskih doseljenika, pet kuća doseljenika iz moravsko-vardarskih oblasti, dve kuće doseljenika od Timoka, šest kuća doselenika od „preka“ (Banat) i pedesetdve kuće doseljenika iz sela kosmajskog sreza. Varošica je dobila školu 1906. godine a služili se crkvom u Nemenikućama. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]
U naselju Sopot živi 1392 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,6 godina (37,8 kod muškaraca i 39,4 kod žena). U naselju ima 599 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,92.
Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
↑Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26 (dr. B. M. Drobnjaković. Kosmaj) i iz „Letopisa“ opštine Sopot, Br.463.
↑Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani i poreklo doseljenika
Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo“
„Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani i poreklo doseljenika
Napomena
U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.