Sankt Veit an der Glan

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sankt Veit an der Glan
Panorama grada
Panorama grada
Koordinate: 46°46′N 14°22′E / 46.767°N 14.367°E / 46.767; 14.367
Država  Austrija
Savezna zemlja Koruška
Okrug (bezirk) Sankt Veit an der Glan
Vlast
 - gradonačelnik Gerhard Mock
Površina
 - Urbano područje 50.722 km²[1]
Visina 482 [2]
Stanovništvo (2014.)
 - Urbano područje 12,567[1]
 - Urbana gustoća 247.8 stan./km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 9300
Pozivni broj 04212
Službena stranica www.sv.or
Karta
Sankt Veit an der Glan is located in Austrije
Sankt Veit an der Glan
Sankt Veit an der Glan

Sankt Veit an der Glan čita se Sankt Fajt na Glanu (slovenski: Šentvid ob Glini) je grad na jugu Austrije od 12,567 stanovnika [1], on je i administrativni centar Okruga Sankt Veit an der Glan.

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Sankt Veit an der Glan leži na sjeveru Koruške, na sjeveroistočnom rubu doline rijeke Glan[2], udaljen dvadesetak km sjeverno od Klagenfurta.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Za srednjeg vijeka bio je feud Babenbergovca, ali je od 1170. postao feud grofova od Sponheima. Prvi put je dokumentiran kao grad 1224.[2]

Sve do 1518. bio je prijestolnica Koruške, u kojoj se kovao novac od 1205. do 1725. (uz manje prekide). Ekonomski prosperitet doživio je kad je dobio privilegiju da trguje željeznom robom, koja je važila od 1399. do 1781.[2]

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Historijski centar grada je gotovo sav i danas okružen srednjovjekovnim bedemima (15. vijek) i nekadašnjim jarcima.[2]

Grad ima kasnogotičku parohijsku crkvu, ranogotičku samostansku crkvu posvećenu sv. Mariji, u kojoj su od 1323. bile klarise, a nakon 1640. franjevci (ukinut 1786.), nekadašnju bolnica crkvu iz 14. vijeka, u kojoj se danas nalazi muzej, gradsku vijećnicu iz 15. vijeka, rekonstruiranu 1754./1755. sa štukaturama na fasadi i arkadama u dvorištu (oko 1540.)[2]

Pored tog tu je i Carinthiahaus, zvan i Knežev dvor iz 1523.-1529., u kojoj je danas lokalni historijski muzej, fontanu iz 1566., barokni kužni stup podignut 1715./1716., zamak Koelnhof (orginalno gotički, rekonstruiran između 1778. - 1884., te renesansni zamak Weyer iz 1532.[2]

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Od 5,817 zaposlenih koliko ih je bilo 1991. oko 70 % radi u tercijarnom sektoru, a ostali u drvnoj industriji (Funder Industrie GmbH) i građevinarstvu. Pored tog u manjim pogonima proizvode se metalne konstrukcije, eksplozivi i predmeti od kože.[2]

Pobratimski gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]