Žuži Jelinek – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka izmjene
m replace archive.today -> archive.is (domain archive.today blocked by onlinenic)
Red 16: Red 16:
|rezidencija = [[Opatija]]<br>Zagreb<br>[[Ženeva]], [[Švicarska]]
|rezidencija = [[Opatija]]<br>Zagreb<br>[[Ženeva]], [[Švicarska]]
|nacionalnost = [[Hrvati|Hrvatica]]
|nacionalnost = [[Hrvati|Hrvatica]]
|etnicitet = [[Židovi u Hrvatskoj|Židovka]]<ref name="jl1">{{Citiranje www|naslov=Nakon Zagreba Žuži Jelinek slavila u Rijeci|url=http://www.jutarnji.hr/nakon-zagreba-zuzi-jelinek-slavila-u-rijeci/189509/|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=26. 7. 2008|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/EQule|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name="hrt">{{Citiranje www|naslov=Portreti – Žuži Jelinek|url=http://www.hrt.hr/index.php?id=471&tx_ttnews%5Btt_news%5D=152007&cHash=8d5ea64e1d|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvatska radiotelevizija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=2. 2. 2012|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/A4bz8|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref>
|etnicitet = [[Židovi u Hrvatskoj|Židovka]]<ref name="jl1">{{Citiranje www|naslov=Nakon Zagreba Žuži Jelinek slavila u Rijeci|url=http://www.jutarnji.hr/nakon-zagreba-zuzi-jelinek-slavila-u-rijeci/189509/|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=26. 7. 2008|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isEQule|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name="hrt">{{Citiranje www|naslov=Portreti – Žuži Jelinek|url=http://www.hrt.hr/index.php?id=471&tx_ttnews%5Btt_news%5D=152007&cHash=8d5ea64e1d|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvatska radiotelevizija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=2. 2. 2012|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isA4bz8|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref>
|državljanstvo = Hrvatska
|državljanstvo = Hrvatska
|ostala_imena = Suzana, Žužina
|ostala_imena = Suzana, Žužina
Red 51: Red 51:
== Biografija ==
== Biografija ==
=== Podrijetlo i rani život ===
=== Podrijetlo i rani život ===
[[Datoteka:Žuži Jelinek 1936 godine.jpg|mini|lijevo|150px|Žuži Jelinek [[1936]] godine.]][[Datoteka:Žuži Jelinek sa braćom 1939 godine.jpg|mini|lijevo|200px|Žuži Jelinek sa braćom [[1939]] godine u [[Zagreb]]u.]]Žuži Jelinek je rođena 17. 7. 1920 u Budimpešti, Mađarska Republika. Odrasla je uz trojicu braće: Imre, Aleksandar (''kojeg su odmilja zvali Šanji'') i Ivan, u siromašnoj [[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] porodici Izidora i Ruže Ferber.<ref name="žj"/> Izidor Ferber, rodom iz [[Ludbreg]]a, je promijenio porodično ime iz Farber u Ferber. Žužin djed, Moritz Farber, je bio trgovac tekstilom u Ludbregu.<ref>Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); stranica 34; broj 102; 2007 Zagreb.</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Holocaust Survivors and Victims Database: Zuzi Jelinek|url=http://resources.ushmm.org/hsv/person_view.php?PersonId=4969898|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=United States Holocaust Memorial Museum|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/8Jz9y|arhivdatum=16. 4. 2013|citat=}}</ref> Oba Žužina roditelja su bili gluhonijemi, a upoznali su se u [[Budimpešta|Budimpešti]] kamo su ih na školovanje poslale njihove porodice pošto je u Budimpešti bila jedina specijalizirana škola za gluhonijeme.<ref name="vl1">{{Citiranje www|naslov=Žuži Jelinek: U 92. pišem knjigu "Živjeli muškarci"|url=http://www.vecernji.hr/scena/zuzi-jelinek-u-92-pisem-knjigu-zivjeli-muskarci-clanak-398266|autorlink=|prezime=Božić|ime=Tanja|koautori=|urednik=|izdavač=Večernji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=15. 4. 2012|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/vyAdD|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref> Zbog [[Patriotizam|domoljublja]] Izidora Ferbera, porodica Ferber se nakon rođenja Žuži odlučila vratiti iz Mađarske u Hrvatsku tj. [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Nastanili su se u [[Zagreb]]u gdje su živjeli na kraju [[Maksimir]]ske ceste, na broju 54a u sirotinjskom dijelu grada u teškim uvjetima.<ref name="hrt"/><ref name="vl1"/> U školu je išla na [[Borongaj]]u. Žužina majka je bila kućanica, a otac Izidor je izrađivao kefe (četke) koje je prodavao po kućama. Iako se Žužina teta, očeva sestra, udala za bogatog zagrebačkog Židova u Ulici [[Franjo Trenk|baruna Trenka]], Žuži i njezina braća nisu imali puno koristi od nje. Teta se sramila svog siromašnog, gluhonijemog brata, pa ih je, kad su je posjećivali, primala u kuhinji. Upravo zbog toga, Žuži se već s 12 godina zaklela da će imati uspješan život i karijeru, poniženja koja je pretrpjela u djetinjstvu bila su odlučujuća u njezinoj namjeri da ima pristojan život bez oskudjevanja. Završila je školu za krojačice u Zagrebu.<ref name="hrt"/><ref name="vl1"/><ref name="jl2">{{Citiranje www|naslov=Moj savjet svim ženama: Svakoga si jutra recite da ste mlade, lijepe i sretne|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=965157|autorlink=|prezime=Bolanča|ime=Sandra|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=11. 8. 2011|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/IhOjU|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name="sd1">{{Citiranje www|naslov=Žuži Jelinek: Nemoralne ponude prihvatite s 50 godina|url=http://www.slobodnadalmacija.com/Linija-X/tabid/243/articleType/ArticleView/articleId/145399/Default.aspx|autorlink=|prezime=Celevska|ime=Ivančica|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=7. 8. 2011|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/scnaq|arhivdatum=2. 2. 2013|citat=}}</ref>
[[Datoteka:Žuži Jelinek 1936 godine.jpg|mini|lijevo|150px|Žuži Jelinek [[1936]] godine.]][[Datoteka:Žuži Jelinek sa braćom 1939 godine.jpg|mini|lijevo|200px|Žuži Jelinek sa braćom [[1939]] godine u [[Zagreb]]u.]]Žuži Jelinek je rođena 17. 7. 1920 u Budimpešti, Mađarska Republika. Odrasla je uz trojicu braće: Imre, Aleksandar (''kojeg su odmilja zvali Šanji'') i Ivan, u siromašnoj [[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] porodici Izidora i Ruže Ferber.<ref name="žj"/> Izidor Ferber, rodom iz [[Ludbreg]]a, je promijenio porodično ime iz Farber u Ferber. Žužin djed, Moritz Farber, je bio trgovac tekstilom u Ludbregu.<ref>Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); stranica 34; broj 102; 2007 Zagreb.</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Holocaust Survivors and Victims Database: Zuzi Jelinek|url=http://resources.ushmm.org/hsv/person_view.php?PersonId=4969898|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=United States Holocaust Memorial Museum|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is8Jz9y|arhivdatum=16. 4. 2013|citat=}}</ref> Oba Žužina roditelja su bili gluhonijemi, a upoznali su se u [[Budimpešta|Budimpešti]] kamo su ih na školovanje poslale njihove porodice pošto je u Budimpešti bila jedina specijalizirana škola za gluhonijeme.<ref name="vl1">{{Citiranje www|naslov=Žuži Jelinek: U 92. pišem knjigu "Živjeli muškarci"|url=http://www.vecernji.hr/scena/zuzi-jelinek-u-92-pisem-knjigu-zivjeli-muskarci-clanak-398266|autorlink=|prezime=Božić|ime=Tanja|koautori=|urednik=|izdavač=Večernji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=15. 4. 2012|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isvyAdD|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref> Zbog [[Patriotizam|domoljublja]] Izidora Ferbera, porodica Ferber se nakon rođenja Žuži odlučila vratiti iz Mađarske u Hrvatsku tj. [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Nastanili su se u [[Zagreb]]u gdje su živjeli na kraju [[Maksimir]]ske ceste, na broju 54a u sirotinjskom dijelu grada u teškim uvjetima.<ref name="hrt"/><ref name="vl1"/> U školu je išla na [[Borongaj]]u. Žužina majka je bila kućanica, a otac Izidor je izrađivao kefe (četke) koje je prodavao po kućama. Iako se Žužina teta, očeva sestra, udala za bogatog zagrebačkog Židova u Ulici [[Franjo Trenk|baruna Trenka]], Žuži i njezina braća nisu imali puno koristi od nje. Teta se sramila svog siromašnog, gluhonijemog brata, pa ih je, kad su je posjećivali, primala u kuhinji. Upravo zbog toga, Žuži se već s 12 godina zaklela da će imati uspješan život i karijeru, poniženja koja je pretrpjela u djetinjstvu bila su odlučujuća u njezinoj namjeri da ima pristojan život bez oskudjevanja. Završila je školu za krojačice u Zagrebu.<ref name="hrt"/><ref name="vl1"/><ref name="jl2">{{Citiranje www|naslov=Moj savjet svim ženama: Svakoga si jutra recite da ste mlade, lijepe i sretne|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=965157|autorlink=|prezime=Bolanča|ime=Sandra|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=11. 8. 2011|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isIhOjU|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name="sd1">{{Citiranje www|naslov=Žuži Jelinek: Nemoralne ponude prihvatite s 50 godina|url=http://www.slobodnadalmacija.com/Linija-X/tabid/243/articleType/ArticleView/articleId/145399/Default.aspx|autorlink=|prezime=Celevska|ime=Ivančica|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=7. 8. 2011|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isscnaq|arhivdatum=2. 2. 2013|citat=}}</ref>


=== Karijera, Drugi svjetski rat i kasniji život ===
=== Karijera, Drugi svjetski rat i kasniji život ===
Već sa 17 godina Žuži je krenula raditi u [[Pariz]], [[Francuska]], kao krojačica u tvornici poznate dizajnerice [[Nina Ricci|Nine Ricci]]. U to vrijeme, upoznala je i [[Coco Chanel]] za koju je kratko radila. U Zagreb se vratila [[1939]] godine zbog početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za bogate židovske porodice. Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa je tako za života govorila čak sedam jezika. [[1941]] godine udala se za prvog supruga, uglednog zagrebačkog zubara dr. [[Erih Jelinek|Eriha Jelineka]]. Iz tog braka ima dvoje djece, sina [[Ivica Jelinek|Ivicu]] i kćer [[Dijana Marazza|Dijanu]].<ref name="vl1"/><ref name="jl2"/> Uspostavom [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) sva trojica Žužina brata su stradala, Imre 1941 u [[Zatvor Kerestinec|zatvoru Kerestinec]], Aleksandar-Šanji u [[Logor Jadovno|Koncentracijskom logoru Jadovno]] i Ivan na nepoznatom stratištu.<ref name="žj"/><ref name="vl1"/> Za vrijeme boravka u [[Rijeka|Rijeci]], gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u [[Logor Jasenovac|Koncentracijski logor Jasenovac]]. Na [[Sušak|Sušaku]] je otišla do talijanskog časnika, kojeg je zavela te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti. Nekoliko noći je odlazila časniku u riječku [[Hotel Esplanade|Esplanadu]]. Da joj komentari i mišljenja drugih o svojim postupcima nisu bitni, pokazala je rekavši: "''Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj će te vi misliti o meni, baš me briga.''"<ref name="jl2"/> U [[Septembar|septembru]] [[1943]] pridružila se [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]] (NOVJ). U NOVJ-u je bila bolničarka u zubnoj ambulanti [[35. lička divizija NOVJ|35. ličke divizije]].<ref name="jr">Jaša Romano, 1980, str. 395</ref> Nakon rata opet je započela raditi kao krojačica. U 40 godini života preselila se u [[Sjedinjene Američke Države]] gdje je nastavila sa šivanjem, te je u tome bila prilično uspješna. Po povratku u Zagreb, Žuži je saznala da ju je muž varao s kućnom pomoćnicom, te da ju je ostavio. Njezini uspjesi i putovanja u ono vrijeme zasmetali su [[Josip Broz Tito|Josipu Brozu Titu]] koji je smatrao da promoviranje njezinih modela kao Žuži Jelinek nije dobro za [[samoupravni socijalizam]] [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]]. Umjesto toga, Tito joj je ponudio mjesto direktora [[Socijalistička Republika Makedonija|makedonske]] modne tvrtke "[[Teteks]]", pod čijim imenom bi predstavljala svoje modele. Žuži je tu ponudu odbila, te ju je ubrzo nakon toga Tito u svojemu govoru, u [[Split]]u [[1962]] godine, spomenuo kao negativan element za SFR Jugoslaviju, te joj je bilo rečeno da je bolje da otiđe iz zemlje. Žuži se ubrzo potom preselila s djecom i roditeljima u [[Ženeva|Ženevu]], [[Švicarska]]. Danas u istoj ulici u kojoj je tada tražila najjeftiniji stan za njih petero, ima četiri kuće. U Zagreb se vratila [[1964]] godine na Titov poziv, a nakon povratka je šivala modne kreacije za [[Jovanka Broz|Jovanku Broz]].<ref name="jl2"/><ref name="jl3">{{Citiranje www|naslov=Žužina životna priča stiže na male ekrane|url=http://www.jutarnji.hr/zuzina-zivotna-prica-stize-na-male-ekrane/178478/|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=14. 7. 2007|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/san9E|arhivdatum=18. 2. 2013|citat=}}</ref>
Već sa 17 godina Žuži je krenula raditi u [[Pariz]], [[Francuska]], kao krojačica u tvornici poznate dizajnerice [[Nina Ricci|Nine Ricci]]. U to vrijeme, upoznala je i [[Coco Chanel]] za koju je kratko radila. U Zagreb se vratila [[1939]] godine zbog početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za bogate židovske porodice. Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa je tako za života govorila čak sedam jezika. [[1941]] godine udala se za prvog supruga, uglednog zagrebačkog zubara dr. [[Erih Jelinek|Eriha Jelineka]]. Iz tog braka ima dvoje djece, sina [[Ivica Jelinek|Ivicu]] i kćer [[Dijana Marazza|Dijanu]].<ref name="vl1"/><ref name="jl2"/> Uspostavom [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) sva trojica Žužina brata su stradala, Imre 1941 u [[Zatvor Kerestinec|zatvoru Kerestinec]], Aleksandar-Šanji u [[Logor Jadovno|Koncentracijskom logoru Jadovno]] i Ivan na nepoznatom stratištu.<ref name="žj"/><ref name="vl1"/> Za vrijeme boravka u [[Rijeka|Rijeci]], gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u [[Logor Jasenovac|Koncentracijski logor Jasenovac]]. Na [[Sušak|Sušaku]] je otišla do talijanskog časnika, kojeg je zavela te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti. Nekoliko noći je odlazila časniku u riječku [[Hotel Esplanade|Esplanadu]]. Da joj komentari i mišljenja drugih o svojim postupcima nisu bitni, pokazala je rekavši: "''Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj će te vi misliti o meni, baš me briga.''"<ref name="jl2"/> U [[Septembar|septembru]] [[1943]] pridružila se [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]] (NOVJ). U NOVJ-u je bila bolničarka u zubnoj ambulanti [[35. lička divizija NOVJ|35. ličke divizije]].<ref name="jr">Jaša Romano, 1980, str. 395</ref> Nakon rata opet je započela raditi kao krojačica. U 40 godini života preselila se u [[Sjedinjene Američke Države]] gdje je nastavila sa šivanjem, te je u tome bila prilično uspješna. Po povratku u Zagreb, Žuži je saznala da ju je muž varao s kućnom pomoćnicom, te da ju je ostavio. Njezini uspjesi i putovanja u ono vrijeme zasmetali su [[Josip Broz Tito|Josipu Brozu Titu]] koji je smatrao da promoviranje njezinih modela kao Žuži Jelinek nije dobro za [[samoupravni socijalizam]] [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]]. Umjesto toga, Tito joj je ponudio mjesto direktora [[Socijalistička Republika Makedonija|makedonske]] modne tvrtke "[[Teteks]]", pod čijim imenom bi predstavljala svoje modele. Žuži je tu ponudu odbila, te ju je ubrzo nakon toga Tito u svojemu govoru, u [[Split]]u [[1962]] godine, spomenuo kao negativan element za SFR Jugoslaviju, te joj je bilo rečeno da je bolje da otiđe iz zemlje. Žuži se ubrzo potom preselila s djecom i roditeljima u [[Ženeva|Ženevu]], [[Švicarska]]. Danas u istoj ulici u kojoj je tada tražila najjeftiniji stan za njih petero, ima četiri kuće. U Zagreb se vratila [[1964]] godine na Titov poziv, a nakon povratka je šivala modne kreacije za [[Jovanka Broz|Jovanku Broz]].<ref name="jl2"/><ref name="jl3">{{Citiranje www|naslov=Žužina životna priča stiže na male ekrane|url=http://www.jutarnji.hr/zuzina-zivotna-prica-stize-na-male-ekrane/178478/|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=14. 7. 2007|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.issan9E|arhivdatum=18. 2. 2013|citat=}}</ref>


[[Datoteka:Žuži Jelinek sa Jovankom Broz.jpg|mini|desno|200px|Žuži Jelinek sa [[Jovanka Broz|Jovankom Broz]].]]Krajem [[1950-e|1950]]-ih godina Žuži je prva svoje modele prikazala na revijama u inozemstvu, te je tako obišla [[Europa|Europu]], [[Sjeverna Amerika|Ameriku]], [[Bliski Istok|Bliski]] i [[Daleki Istok]]. Prva se proslavila u modnom svijetu izvan granica SFR Jugoslavije, a domaći tisak ju je zbog toga prozvao ambasadorom mode. Svoj nadimak je dobila i u inozemnom tisku koji ju je nazivao najpoznatijom modnom kreatoricom iza [[Željezna zavjesa|Željezne zavjese]]. Od [[1994]] bila je redovna kolumnistica hrvatskog časopisa Glorija, a tijekom života napisala je deset knjiga, od kojih je zadnja objavljena [[2013]] godine pod imenom "Živjeli muškarci" i sastoji se od njezinih kolumni iz časopisa Glorija. Ostale Žužine knjige su "Mijenjaju li se muškarci", "Žene, osvajajte...", "Od seksa do vječnosti", a pisala je i o svakodnevnim problemima, zdravstvenom odgoju, osobnoj higijeni i odnosu prema novcu. O Žuži je također snimljen i biografski dokumentarac redatelja Darka Halapije i scenaristice Andree Ćakić, a u produkciji [[Hrvatska radiotelevizija|Hrvatske radiotelevizije]] (HRT). Četrdesetominutni film pod nazivom "Mislim da ja to ne zaslužujem" je premijerno prikazan [[2007]] godine u kinu Tuškanac. On prati četiri životna razdoblja u Žužinom životu, četiri njezina uspona i pada. I sam [[Steven Spielberg]] je želio snimiti film o njezinom životu. Naime, nakon što je čuo priču o ženi iz židovske obitelji koja je tijekom [[Holokaust]]a riskirala svoj život kako bi spasila roditelje, Spielberg ju je pozvao da radi kao glavni savjetnik u filmu. Ipak, iako vrlo počašćena ponudom, Žuži nije htjela živjeti u SAD-u dvije godine, pa je ponudu odbila. Žuži živjela na relaciji Zagreb-Ženeva-[[Opatija]]. Do kraja života je bila braku s četvrtim suprugom, sucem Miloradom Ronkulinom za kojega se udala u 80 godini života. Žuži je bila dugogodišnji član Vijeća [[Židovska općina Zagreb|Židovske općine Zagreb]] (ŽOZ). [[2006]] godine dr. [[Ognjen Kraus]], predsjednik ŽOZ-a, joj je uručio posebno priznanje, odavši tako divljenje njezinom filantropizmu i posebno pomoći "Domu umirovljenika [[Lavoslav Schwartz]]".<ref name="sd1"/><ref name"jl4">{{Citiranje www|naslov=Žuži Jelinek: ‘Muškarci su zbog feminizma postali oholi: čekaju da žene njih osvoje’|url=http://www.jutarnji.hr/zuzi-jelinek---muskarci-su-zbog-feminizma-postali-oholi--cekaju-da-zene-njih-osvoje-/774065/|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=16. 5. 2010|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/YMpu0|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name"gl1">{{Citiranje www|naslov=Ljubav kao kamen smutnje|url=http://gloria.com.hr/kolumne/zuzi.php?id=82|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Gloria|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=16. 5. 2010|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/rMmF0|arhivdatum=18. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name"jl5">{{Citiranje www|naslov=Dr. Kraus: Sinagogu ćemo graditi sami!|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=161191|autorlink=|prezime=Pavičić|ime=Darko|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=6. 11. 2010|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.today/IDneK|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref> U [[Decembar|decembru]] [[2014]], u ŽOZ-u, je bila predstavljena autobiografija Žuži Jelinek pod nazivom "Žuži – Život Žuži Jelinek".<ref>{{Citiranje www|naslov=Promocija najnovije knjige Žuži Jelinek: Žuži - Život Žuži Jelinek|url=http://www.urbancult.hr/23928.aspx|autorlink=|prezime=Pavičić|ime=Darko|koautori=|urednik=|izdavač=urbancult.hr|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=2. 12. 2014|preuzeto=27. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/aNZI5|arhivdatum=27. 12. 2014|citat=}}</ref> U navedenoj autobiografiji Žuži je napisala da je vjerski gledajući [[Ateizam|ateist]], i to još od 1941 kada su joj ubijena sva tri brata. U tim mračnim vremenima pomislila je i postavila si pitanje: "''Gdje je bio Bog?''".<ref name="žj"/> Žuži Jelinek je preminula u Zagrebu 23. 1. 2016 godine.<ref>{{Citiranje www|naslov=UMRLA JE ŽUŽI JELINEK, DUGOGODIŠNJA KOLUMNISTICA GLORIJE Legendarna dizajnerica preminula u 96. godini|url=http://www.jutarnji.hr/umrla-je-zuzi-jelinek---dugogodisnja-kolumnistica--glorije-legendarna-dizajnerica--i-stilistica-preminula-u-96--godini/1505360/|autorlink=|prezime=Körbler|ime=Jurica|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=23. 1. 2016|preuzeto=24. 1. 2016|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Preminula legendarna Žuži Jelinek|url=http://www.vecernji.hr/zvijezde/u-96-godini-preminula-legendarna-spisateljica-zuzi-jelinek-1054461|autorlink=|prezime=Puljić Šego|ime=Iva|koautori=Mia Buva|urednik=|izdavač=Večernji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=23. 1. 2016|preuzeto=24. 1. 2016|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>
[[Datoteka:Žuži Jelinek sa Jovankom Broz.jpg|mini|desno|200px|Žuži Jelinek sa [[Jovanka Broz|Jovankom Broz]].]]Krajem [[1950-e|1950]]-ih godina Žuži je prva svoje modele prikazala na revijama u inozemstvu, te je tako obišla [[Europa|Europu]], [[Sjeverna Amerika|Ameriku]], [[Bliski Istok|Bliski]] i [[Daleki Istok]]. Prva se proslavila u modnom svijetu izvan granica SFR Jugoslavije, a domaći tisak ju je zbog toga prozvao ambasadorom mode. Svoj nadimak je dobila i u inozemnom tisku koji ju je nazivao najpoznatijom modnom kreatoricom iza [[Željezna zavjesa|Željezne zavjese]]. Od [[1994]] bila je redovna kolumnistica hrvatskog časopisa Glorija, a tijekom života napisala je deset knjiga, od kojih je zadnja objavljena [[2013]] godine pod imenom "Živjeli muškarci" i sastoji se od njezinih kolumni iz časopisa Glorija. Ostale Žužine knjige su "Mijenjaju li se muškarci", "Žene, osvajajte...", "Od seksa do vječnosti", a pisala je i o svakodnevnim problemima, zdravstvenom odgoju, osobnoj higijeni i odnosu prema novcu. O Žuži je također snimljen i biografski dokumentarac redatelja Darka Halapije i scenaristice Andree Ćakić, a u produkciji [[Hrvatska radiotelevizija|Hrvatske radiotelevizije]] (HRT). Četrdesetominutni film pod nazivom "Mislim da ja to ne zaslužujem" je premijerno prikazan [[2007]] godine u kinu Tuškanac. On prati četiri životna razdoblja u Žužinom životu, četiri njezina uspona i pada. I sam [[Steven Spielberg]] je želio snimiti film o njezinom životu. Naime, nakon što je čuo priču o ženi iz židovske obitelji koja je tijekom [[Holokaust]]a riskirala svoj život kako bi spasila roditelje, Spielberg ju je pozvao da radi kao glavni savjetnik u filmu. Ipak, iako vrlo počašćena ponudom, Žuži nije htjela živjeti u SAD-u dvije godine, pa je ponudu odbila. Žuži živjela na relaciji Zagreb-Ženeva-[[Opatija]]. Do kraja života je bila braku s četvrtim suprugom, sucem Miloradom Ronkulinom za kojega se udala u 80 godini života. Žuži je bila dugogodišnji član Vijeća [[Židovska općina Zagreb|Židovske općine Zagreb]] (ŽOZ). [[2006]] godine dr. [[Ognjen Kraus]], predsjednik ŽOZ-a, joj je uručio posebno priznanje, odavši tako divljenje njezinom filantropizmu i posebno pomoći "Domu umirovljenika [[Lavoslav Schwartz]]".<ref name="sd1"/><ref name"jl4">{{Citiranje www|naslov=Žuži Jelinek: ‘Muškarci su zbog feminizma postali oholi: čekaju da žene njih osvoje’|url=http://www.jutarnji.hr/zuzi-jelinek---muskarci-su-zbog-feminizma-postali-oholi--cekaju-da-zene-njih-osvoje-/774065/|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=16. 5. 2010|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isYMpu0|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name"gl1">{{Citiranje www|naslov=Ljubav kao kamen smutnje|url=http://gloria.com.hr/kolumne/zuzi.php?id=82|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Gloria|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=16. 5. 2010|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isrMmF0|arhivdatum=18. 2. 2013|citat=}}</ref><ref name"jl5">{{Citiranje www|naslov=Dr. Kraus: Sinagogu ćemo graditi sami!|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=161191|autorlink=|prezime=Pavičić|ime=Darko|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=6. 11. 2010|preuzeto=26. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isIDneK|arhivdatum=17. 2. 2013|citat=}}</ref> U [[Decembar|decembru]] [[2014]], u ŽOZ-u, je bila predstavljena autobiografija Žuži Jelinek pod nazivom "Žuži – Život Žuži Jelinek".<ref>{{Citiranje www|naslov=Promocija najnovije knjige Žuži Jelinek: Žuži - Život Žuži Jelinek|url=http://www.urbancult.hr/23928.aspx|autorlink=|prezime=Pavičić|ime=Darko|koautori=|urednik=|izdavač=urbancult.hr|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=2. 12. 2014|preuzeto=27. 12. 2014|arhivurl=http://archive.isaNZI5|arhivdatum=27. 12. 2014|citat=}}</ref> U navedenoj autobiografiji Žuži je napisala da je vjerski gledajući [[Ateizam|ateist]], i to još od 1941 kada su joj ubijena sva tri brata. U tim mračnim vremenima pomislila je i postavila si pitanje: "''Gdje je bio Bog?''".<ref name="žj"/> Žuži Jelinek je preminula u Zagrebu 23. 1. 2016 godine.<ref>{{Citiranje www|naslov=UMRLA JE ŽUŽI JELINEK, DUGOGODIŠNJA KOLUMNISTICA GLORIJE Legendarna dizajnerica preminula u 96. godini|url=http://www.jutarnji.hr/umrla-je-zuzi-jelinek---dugogodisnja-kolumnistica--glorije-legendarna-dizajnerica--i-stilistica-preminula-u-96--godini/1505360/|autorlink=|prezime=Körbler|ime=Jurica|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=23. 1. 2016|preuzeto=24. 1. 2016|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Preminula legendarna Žuži Jelinek|url=http://www.vecernji.hr/zvijezde/u-96-godini-preminula-legendarna-spisateljica-zuzi-jelinek-1054461|autorlink=|prezime=Puljić Šego|ime=Iva|koautori=Mia Buva|urednik=|izdavač=Večernji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=23. 1. 2016|preuzeto=24. 1. 2016|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>


== Djela ==
== Djela ==

Verzija na datum 14 februar 2016 u 08:49

Žuži Jelinek
Žuži Jelinek (druga desno) pozira zajedno sa svojim modelima 1960. godine
RođenjeZsuzsanna Ferber
(1920-07-17)17. 7. 1920.
Budimpešta, Mađarska Republika
Smrt23. 1. 2016. (dob: 95)
Zagreb, Hrvatska
PrebivališteOpatija
Zagreb
Ženeva, Švicarska
NacionalnostHrvatica
Ostala imenaSuzana, Žužina
EtnicitetŽidovka[1][2]
DržavljanstvoHrvatska
Zanimanjemodna dizajnerica, spisateljica
VjeroispovijestAteist[3]
Suprug/aErih Jelinek
Frank Lyti
Vladimir Majder
Milorad Ronkulin
DjecaDijana (Jelinek) Marazza
Ivica Jelinek
RoditeljiIzidor Ferber
Ruža Ferber
RodbinaAleksandar-Šanji Ferber
(brat)
Imre Ferber
(brat)
Ivan Ferber
(brat)

Žuži Jelinek (pravo ime Zsuzsanna Ferber [ˈʒuʒɒnːɒ ˈfɛrbɛr]) (Budimpešta, 17. jula 1920. – Zagreb, 23. januara 2016.), hrvatska i jugoslavenska modna dizajnerica, stilistica, kolumnistica i spisateljica.

Biografija

Podrijetlo i rani život

Žuži Jelinek 1936 godine.
Žuži Jelinek sa braćom 1939 godine u Zagrebu.

Žuži Jelinek je rođena 17. 7. 1920 u Budimpešti, Mađarska Republika. Odrasla je uz trojicu braće: Imre, Aleksandar (kojeg su odmilja zvali Šanji) i Ivan, u siromašnoj židovskoj porodici Izidora i Ruže Ferber.[3] Izidor Ferber, rodom iz Ludbrega, je promijenio porodično ime iz Farber u Ferber. Žužin djed, Moritz Farber, je bio trgovac tekstilom u Ludbregu.[4][5] Oba Žužina roditelja su bili gluhonijemi, a upoznali su se u Budimpešti kamo su ih na školovanje poslale njihove porodice pošto je u Budimpešti bila jedina specijalizirana škola za gluhonijeme.[6] Zbog domoljublja Izidora Ferbera, porodica Ferber se nakon rođenja Žuži odlučila vratiti iz Mađarske u Hrvatsku tj. Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Nastanili su se u Zagrebu gdje su živjeli na kraju Maksimirske ceste, na broju 54a u sirotinjskom dijelu grada u teškim uvjetima.[2][6] U školu je išla na Borongaju. Žužina majka je bila kućanica, a otac Izidor je izrađivao kefe (četke) koje je prodavao po kućama. Iako se Žužina teta, očeva sestra, udala za bogatog zagrebačkog Židova u Ulici baruna Trenka, Žuži i njezina braća nisu imali puno koristi od nje. Teta se sramila svog siromašnog, gluhonijemog brata, pa ih je, kad su je posjećivali, primala u kuhinji. Upravo zbog toga, Žuži se već s 12 godina zaklela da će imati uspješan život i karijeru, poniženja koja je pretrpjela u djetinjstvu bila su odlučujuća u njezinoj namjeri da ima pristojan život bez oskudjevanja. Završila je školu za krojačice u Zagrebu.[2][6][7][8]

Karijera, Drugi svjetski rat i kasniji život

Već sa 17 godina Žuži je krenula raditi u Pariz, Francuska, kao krojačica u tvornici poznate dizajnerice Nine Ricci. U to vrijeme, upoznala je i Coco Chanel za koju je kratko radila. U Zagreb se vratila 1939 godine zbog početka Drugog svjetskog rata. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za bogate židovske porodice. Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa je tako za života govorila čak sedam jezika. 1941 godine udala se za prvog supruga, uglednog zagrebačkog zubara dr. Eriha Jelineka. Iz tog braka ima dvoje djece, sina Ivicu i kćer Dijanu.[6][7] Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) sva trojica Žužina brata su stradala, Imre 1941 u zatvoru Kerestinec, Aleksandar-Šanji u Koncentracijskom logoru Jadovno i Ivan na nepoznatom stratištu.[3][6] Za vrijeme boravka u Rijeci, gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u Koncentracijski logor Jasenovac. Na Sušaku je otišla do talijanskog časnika, kojeg je zavela te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti. Nekoliko noći je odlazila časniku u riječku Esplanadu. Da joj komentari i mišljenja drugih o svojim postupcima nisu bitni, pokazala je rekavši: "Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj će te vi misliti o meni, baš me briga."[7] U septembru 1943 pridružila se Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ). U NOVJ-u je bila bolničarka u zubnoj ambulanti 35. ličke divizije.[9] Nakon rata opet je započela raditi kao krojačica. U 40 godini života preselila se u Sjedinjene Američke Države gdje je nastavila sa šivanjem, te je u tome bila prilično uspješna. Po povratku u Zagreb, Žuži je saznala da ju je muž varao s kućnom pomoćnicom, te da ju je ostavio. Njezini uspjesi i putovanja u ono vrijeme zasmetali su Josipu Brozu Titu koji je smatrao da promoviranje njezinih modela kao Žuži Jelinek nije dobro za samoupravni socijalizam SFR Jugoslavije. Umjesto toga, Tito joj je ponudio mjesto direktora makedonske modne tvrtke "Teteks", pod čijim imenom bi predstavljala svoje modele. Žuži je tu ponudu odbila, te ju je ubrzo nakon toga Tito u svojemu govoru, u Splitu 1962 godine, spomenuo kao negativan element za SFR Jugoslaviju, te joj je bilo rečeno da je bolje da otiđe iz zemlje. Žuži se ubrzo potom preselila s djecom i roditeljima u Ženevu, Švicarska. Danas u istoj ulici u kojoj je tada tražila najjeftiniji stan za njih petero, ima četiri kuće. U Zagreb se vratila 1964 godine na Titov poziv, a nakon povratka je šivala modne kreacije za Jovanku Broz.[7][10]

Žuži Jelinek sa Jovankom Broz.

Krajem 1950-ih godina Žuži je prva svoje modele prikazala na revijama u inozemstvu, te je tako obišla Europu, Ameriku, Bliski i Daleki Istok. Prva se proslavila u modnom svijetu izvan granica SFR Jugoslavije, a domaći tisak ju je zbog toga prozvao ambasadorom mode. Svoj nadimak je dobila i u inozemnom tisku koji ju je nazivao najpoznatijom modnom kreatoricom iza Željezne zavjese. Od 1994 bila je redovna kolumnistica hrvatskog časopisa Glorija, a tijekom života napisala je deset knjiga, od kojih je zadnja objavljena 2013 godine pod imenom "Živjeli muškarci" i sastoji se od njezinih kolumni iz časopisa Glorija. Ostale Žužine knjige su "Mijenjaju li se muškarci", "Žene, osvajajte...", "Od seksa do vječnosti", a pisala je i o svakodnevnim problemima, zdravstvenom odgoju, osobnoj higijeni i odnosu prema novcu. O Žuži je također snimljen i biografski dokumentarac redatelja Darka Halapije i scenaristice Andree Ćakić, a u produkciji Hrvatske radiotelevizije (HRT). Četrdesetominutni film pod nazivom "Mislim da ja to ne zaslužujem" je premijerno prikazan 2007 godine u kinu Tuškanac. On prati četiri životna razdoblja u Žužinom životu, četiri njezina uspona i pada. I sam Steven Spielberg je želio snimiti film o njezinom životu. Naime, nakon što je čuo priču o ženi iz židovske obitelji koja je tijekom Holokausta riskirala svoj život kako bi spasila roditelje, Spielberg ju je pozvao da radi kao glavni savjetnik u filmu. Ipak, iako vrlo počašćena ponudom, Žuži nije htjela živjeti u SAD-u dvije godine, pa je ponudu odbila. Žuži živjela na relaciji Zagreb-Ženeva-Opatija. Do kraja života je bila braku s četvrtim suprugom, sucem Miloradom Ronkulinom za kojega se udala u 80 godini života. Žuži je bila dugogodišnji član Vijeća Židovske općine Zagreb (ŽOZ). 2006 godine dr. Ognjen Kraus, predsjednik ŽOZ-a, joj je uručio posebno priznanje, odavši tako divljenje njezinom filantropizmu i posebno pomoći "Domu umirovljenika Lavoslav Schwartz".[8][11][12][13] U decembru 2014, u ŽOZ-u, je bila predstavljena autobiografija Žuži Jelinek pod nazivom "Žuži – Život Žuži Jelinek".[14] U navedenoj autobiografiji Žuži je napisala da je vjerski gledajući ateist, i to još od 1941 kada su joj ubijena sva tri brata. U tim mračnim vremenima pomislila je i postavila si pitanje: "Gdje je bio Bog?".[3] Žuži Jelinek je preminula u Zagrebu 23. 1. 2016 godine.[15][16]

Djela

  • Seks liječi sve, 2004
  • Žene, osvajajte..., 2010
  • Mijenjaju li se muškarci, 2011
  • Žuži – Život Žuži Jelinek, 2014

Reference

  1. ↑ Nakon Zagreba Žuži Jelinek slavila u Rijeci. Jutarnji list (26. 7. 2008). Arhivirano iz originala na 17. 2. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Portreti – Žuži Jelinek. Hrvatska radiotelevizija (2. 2. 2012). Arhivirano iz originala na 17. 2. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Žuži Jelinek, 2014, str. 7, 97
  4. ↑ Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); stranica 34; broj 102; 2007 Zagreb.
  5. ↑ Holocaust Survivors and Victims Database: Zuzi Jelinek. United States Holocaust Memorial Museum. Arhivirano iz originala na 16. 4. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Božić, Tanja (15. 4. 2012). Žuži Jelinek: U 92. pišem knjigu "Živjeli muškarci". Večernji list. Arhivirano iz originala na 17. 2. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 Bolanča, Sandra (11. 8. 2011). Moj savjet svim ženama: Svakoga si jutra recite da ste mlade, lijepe i sretne. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 17. 2. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  8. ↑ 8,0 8,1 Celevska, Ivančica (7. 8. 2011). Žuži Jelinek: Nemoralne ponude prihvatite s 50 godina. Slobodna Dalmacija. Arhivirano iz originala na 2. 2. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  9. ↑ Jaša Romano, 1980, str. 395
  10. ↑ Žužina životna priča stiže na male ekrane. Jutarnji list (14. 7. 2007). Arhivirano iz originala na 18. 2. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  11. ↑ Žuži Jelinek: ‘Muškarci su zbog feminizma postali oholi: čekaju da žene njih osvoje’. Jutarnji list (16. 5. 2010). Arhivirano iz originala na 17. 2. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  12. ↑ Ljubav kao kamen smutnje. Gloria (16. 5. 2010). Arhivirano iz originala na 18. 2. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  13. ↑ Pavičić, Darko (6. 11. 2010). Dr. Kraus: Sinagogu ćemo graditi sami!. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 17. 2. 2013. Preuzeto 26. 12. 2014
  14. ↑ Pavičić, Darko (2. 12. 2014). Promocija najnovije knjige Žuži Jelinek: Žuži - Život Žuži Jelinek. urbancult.hr. Arhivirano iz originala na 27. 12. 2014. Preuzeto 27. 12. 2014
  15. ↑ Körbler, Jurica (23. 1. 2016). UMRLA JE ŽUŽI JELINEK, DUGOGODIŠNJA KOLUMNISTICA GLORIJE Legendarna dizajnerica preminula u 96. godini. Jutarnji list. Preuzeto 24. 1. 2016
  16. ↑ Puljić Šego, Iva; Mia Buva (23. 1. 2016). Preminula legendarna Žuži Jelinek. Večernji list. Preuzeto 24. 1. 2016

Literatura

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Jelinek, Žuži (2014). Žuži – Život Žuži Jelinek, Zagreb: Nova knjiga Rast. ISBN 978-953-237-167-3
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Žuži_Jelinek&oldid=21143667