Erih Jelinek

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Erih Jelinek

Erih Jelinek 1941 godine na dan vjenčanja sa Žuži Jelinek.
Rođen/a 1910.
Zagreb, Austro-Ugarska Monarhija
Umro/la 3. decembar 2003. (dob: 93)
Zagreb, Hrvatska
Počivalište Mirogoj, Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Etnicitet Židov
Državljanstvo Hrvatska
Zanimanje zubar, pisac
Suprug/a/zi/ge Žuži Jelinek
Vera Jelinek
Djeca Dijana (Jelinek) Marazza
Ivica Jelinek
Roditelji Đuro Jelinek
Elvira (Fischer) Jelinek
Rodbina Hanzija Jelinek
(brat)

Erih Jelinek (Zagreb, 1910 - Zagreb, 2003), ugledni jugoslavenski i hrvatski profesor-stomatolog, učesnik Narodnooslobodilačke borbe (NOB) i major Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Erih Jelinek je rođen 1910 godine u uglednoj zagrebačko-židovskoj porodici Đure i Elvire Jelinek. Erihov otac je bio zubar, a majka kućanica podrijetlom iz bogate banjalučke židovske porodice Fischer. Odrastao je uz mlađeg brata Hanziju koji je vrlo rano napustio rodni grad i Kraljevinu Jugoslaviju i odselio se u Palestinu. Medicinski fakultet dentalne medicine je završio 1937 u švicarskom Bazelu. Erih je nakon studija radio sa ocem u njegovoj privatnoj ordinaciji na Trgu bana Jelačića. Svoju prvu suprugu, Žuži Jelinek, je upoznao 1930-ih u Zagreb. Oženio ju je 14. 7. 1941, za vrijeme Drugog svjetskog rata, na Sušak gdje su oboje pobjegli pred ustašama tj. po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Sa Žuži je imao dvoje djece: kći Dijanu i sina Ivicu.[1] U novembru 1942 bio je interniran od talijanskih fašista u logor u Kraljevici, a početkom juna 1943 bio je odveden u logor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije, 1943 godine, oslobođen je iz logora i odmah poslije se uključio u NOB. U partizanima je bio šef zubne ambulante Glavnog štaba Hrvatske i šef zubnog odjeljenja bolnice IV korpusa Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ).[2] Erihovi roditelji su također uspjeli preživjeti Holokaust tako što su se sklonili na teritorij pod upravom talijana, te kasnije u Rim gdje su živjeli do smrti.[1] Po završetku rata Erih je dobio čin majora u JNA i prvo vrijeme je rado u vojnoj bolnici u Zagrebu. Nakon nekog vremena zaposlio se kao asistent u Zavodu za dentalnu kirurgiju Sveučilišta u Zagrebu. Poslije je mukotrpnim radom postao profesor u Zavodu za dječju stomatologiju. Rastavši se od prve supruge Žuži, oženio se je za Veru Jelinek koja je bila dadilja njegove djece.[1] Erih Jelinek je preminuo u Zagrebu 3. 12. 2003 i pokopan je na židovskom dijelu zagrebačkog groblja Mirogoj zajedno sa suprugom Verom.[3][4]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 Žuži Jelinek, 2014, str. 51, 52, 53, 54, 57, 58, 75, 80, 82, 86
  2. Jaša Romano, 1980, str. 395
  3. Gradska groblja Zagreb: Erih Jelinek, Mirogoj Ž-8-II/I-18
  4. Gradska groblja Zagreb: Vera Jelinek, Mirogoj Ž-8-II/I-18

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Jelinek, Žuži (2014). Žuži – Život Žuži Jelinek, Zagreb: Nova knjiga Rast. ISBN 978-953-237-167-3
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.