Glavni štab NOV i PO Hrvatske

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Za pripremanje ustanka, formiranje i rukovođenje partizanskim jedinicama u Hrvatskoj, Centralni komitet KP Hrvatske je, lipnja 1941. godine, formirao Operativno partijsko rukovodstvo koje je imalo ulogu vojnog štaba. Za članove Operativnog rukovodstva imenovani su Rade Končar, tajnik CK KPH, za zapovjednika, Vlado Popović, delegat CK KPJ i Vrhovnog štaba NOVJ, za tajnika i Andrija Hebrang.

Rukovodstvo je objedinjavalo djelovanje svih partizanskih jedinica sa slobodnog teritorija Korduna i Banovine preko mjesnih štabova i štabova prvih partizanskih postrojbi. Nakon Savjetovanja u Stolicama, a po zapovijedi Vrhovnog štaba, 19. listopada 1941. godine formiran je Glavni štab narodno-oslobodilačkih partizanskih odreda Hrvatske (kasnije Glavni štab NOV i PO Hrvatske).[1] Sačinjavali su ga: komandant Ivan Rukavina (od 1943. Ivan Gošnjak), politički komesar Marko Orešković (od prosinca 1941. Vladimir Bakarić) i članovi štaba: Stanko Opačić, Franjo Ogulinac Seljo, Veljko Kovačević i Vlado Ćetković.

Za pojedine oblasti (Baniju, Kordun, Liku, sjevernu Hrvatsku, Slavoniju, Gorski kotar i Primorje) formirana su povjereništva Centralnog komiteta KPH, koja su se pretežno bavila vojnim pitanjima. Ova povjereništva su ubrzo prerasla u vojne štabove za te oblasti. Iako je u Dalmaciji postojao Pokrajinski komitet, koji je organizacijski bio vezan za CK KPH, pri njemu nije formiran vojni štab, pa je sva vojna pitanja rješavao Glavni štab Hrvatske.

U svim krajevima Hrvatske organizatori ustanka su bili članovi CK KP Hrvatske i Glavnog štaba Hrvatske, koji su radili na stvaranju lokalnih vojnih rukovodstava, štabova i partizanskih postrojbi. Marko Orešković je bio organizator ustanka u Lici, a dijelom i u Bosanskoj krajini, Pavle Pap i Mirko Kovačević u Dalmaciji, Rade Končar i Josip Kraš na Kordunu, Vlado Janić na Banovini, Karlo Mrazović u Hrvatskom zagorju i Međimurju, Pavle Gregorić u Slavoniji i Podravini. Tako su u svim područjima bili angažirani najodgovorniji partijski kadrovi da neposredno rukovode ustankom, a kada su formirani vojni štabovi i jedinice, oni su, uglavnom, postavljeni za zapovjednike ili političke komesare operativnih zona, brigada, divizija i korpusa NOVJ.

Glavni štab Hrvatske nalazio se na slobodnom teritoriju Korduna, Banovine i Lik] i tamo neposredno sudjelovao u razvoju NOB-a. Od dolaska Vrhovnog štaba, u Bosansku krajinu u drugoj polovini 1942. godine, CK KPJ i Glavni štab Hrvatske su sve do kraja rata rukovodili operativnim postrojbama. Do jeseni 1942. godine, Glavni štab Hrvatske ostao je bez vodećih rukovodećih kadrova, kao što su Rade Končar, Marko Orešković, Josip Kraš, Pavle Pap i ostali.

Formiranje operativnih zona[uredi | uredi kod]

Od od druge polovine ožujka 1942. godine na teritoriju Hrvatske formirano je pet operativnih zona.[2]

  • Štab Prve operativne zone formiran je za rukovođenje partizanskim postrojbama u Lici, Banovini i Kordunu i postojao je od siječnja do studenog 1942. godine kada su njegove funkcije prenešene na Štab Prvog hrvatskog korpusa NOVJ.
  • Štab Druge (zagrebačke) operativne zone objedinjavao je operacije svih postrojbi na području Pokuplja, Žumberka, Kalnika, Moslavine i Hrvatskog zagorja, funkcionirao je u vremenu od ožujka 1942. do siječnja 1944. godine, kada su njegove funkcije prenešene na Štab Desetog (zagrebačkog) korpusa NOVJ.
  • Štab Treće operativne zone obuhvaćao je područje Slavonije i Srijema, koji je, po naređenju Vrhovnog štaba, u operativnom pogledu privremeno bio pod zapovjedništvom Glavnog štaba Hrvatske. Štab zone je funkcionirao od svibnja 1942. do lipnja 1943. godine, kada je formiran Štab Drugog korpusa u Slavoniji i Glavni štab Vojvodine kome je pripao Srijem.
  • Štab Četvrte operativne zone postojao je od 11. srpnja 1942. do 13. veljače 1943. godine kada je preimenovan u Štab Devete (dalmatinske) divizije NOVJ. Ovaj štab je ponovo obnovljen tijekom Četvrte i Pete antipartizanske ofenzive kao Operativni štab za Dalmaciju (Dalmacija (do Neretve) i Livno),[2] a potom kao Štab Četvrte operativne zone sve dok nije definitivno prestao postojati 5. listopada 1943. godine, kada je sve njegove funkcije preuzeo Osmi korpus NOVJ.
  • Štab Pete operativne zone, obuhvaćao je Gorski kotar, Hrvatsko primorje, a kasnije i Istru.[2] U Hrvatskoj]je prihvaćen prijedlog Glavnog štaba, pa je u svibnju 1942. godine formiran Štab Pete operativne zone za područje Gorskog Kotara i Hrvatskog primorja, koji je prestao postojati kada je u lipnju 1943. godine formiran Štab Grupe primorsko-goranskih NOP odreda. Mada u zapovijedi Vrhovnog štaba nije bilo predviđeno formiranje Pete operativne zone prihvaćen je prijedlog Glavnog štaba Hrvatske o njegovom formiranju.

Neposredno poslije kapitulacije Italije, rujna 1943. godine, formiran je Operativni štab za Istru, što je bilo u skladu sa zahtjevima stanovništva ove oblasti, za priključenje Jugoslaviji, o čemu je na Prvom zasjedanju ZAVNOH-a i Drugom zasjedanju AVNOJ-a definitivno i odlučeno. Kolovoza 1944. godine u Istri je formirana 43. istarska divizija NOVJ, pa je njen Štab preuzeo ulogu Operativnog štaba.

Od polovine 1943. godine Glavni štab Hrvatske, pored zapovjednog dijela štaba, imao je i dva odjeljenja: Prvo odjeljenje koje je obuhvaćalo rad operativnog, obavještajnog, političko-obavještajnog, inženjerijskog i artiljerijskog odsjeka i Drugo odjeljenje koje je imalo odsjeke za vojne vlasti u pozadini, pozadinski, sudski, sanitetski, tehnički i intendantski.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Perić, Ivo. Hrvatski državni sabor : 1848. – 2000., Hrvatski državni sabor, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, 2000-2001., ISBN 953-6491-37-0, str. 96.

    … je 19. listopada 1941. na Petrovoj gori osnovan Glavni štab narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Hrvatske. Zapovjednik ovog štaba bio je Ivan Rukavina, a politički komesar Marko Orešković8. Krajem 1941. i početkom 1942. taj se štab nalazio u selu Zbjeg kod Slunja, zatim u Drežnici (u Gorskom kotaru), potom u Bijelim Potocima (na ličkoj Plješivici)9.

    – Perić, 2000-2001., 96.
  2. 2,0 2,1 2,2 Perić, Ivo. Hrvatski državni sabor : 1848. – 2000., Hrvatski državni sabor, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, 2000-2001., ISBN 953-6491-37-0, str. 96.

    … – od druge polovice ožujka 1942. – podijeli u pet operativnih zona. Prvu zonu sačinjavali su Lika, Kordun i Banija, drugu zonu – Pokuplje, Žumberak, Moslavina, Kalnik i Hrvatsko zagorje, treću zonu – Slavonija i Srijem, četvrtu zonu – Dalmacija (do Neretve) i Livno, i petu zonu – Gorski kotar, Hrvatsko primorje, a kasnije i Istru10. Svaka od tih operativnih zona imala je svoj štab, podvrgnut Glavnom štabu Hrvatske.

    – Perić, 2000-2001., 96.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • dr. Gojko Miljanić „Kadrovi revolucije 1941-1945“. „Obod“, Cetinje, 1975. godina


Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Glavni štab NOPO BiH | Glavni štab NOV i PO Vojvodine | Glavni štab NOV i PO Kosova i Metohije | Glavni štab NOV i PO Makedonije | Glavni štab NOV i PO Slovenije | Glavni štab NOV i PO Srbije | Glavni štab NOV i PO Hrvatske | Glavni štab NOV i PO Crne Gore