Dušanbe – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
m r2.7.3) (Bot: mijenja tl:Dushanbe sa tl:Dusambe
Jotterbot (razgovor | doprinos)
m r2.7.3) (Bot: mijenja eu:Dushanbe sa eu:Duxanbe
Red 111: Red 111:
[[es:Dusambé]]
[[es:Dusambé]]
[[et:Dušanbe]]
[[et:Dušanbe]]
[[eu:Dushanbe]]
[[eu:Duxanbe]]
[[fa:دوشنبه (تاجیکستان)]]
[[fa:دوشنبه (تاجیکستان)]]
[[fi:Dušanbe]]
[[fi:Dušanbe]]

Verzija na datum 29 januar 2013 u 15:47

Dušanbe
Душанбе
Panorama Dušanbea
Panorama Dušanbea
Panorama Dušanbea
Koordinate: 38°32′N 68°46′E / 38.533°N 68.767°E / 38.533; 68.767
Država  Tadžikistan
Površina
 - Područje utjecaja 124.6 km²
Visina 706
Stanovništvo (2007.)
 - Grad 679 400
Vremenska zona UTC+5 (UTC)
 - Ljeto (DST) UTC+5 (UTC)
Karta
Dušanbe na mapi Tadžikistana
Dušanbe
Dušanbe

Dušanbe (tadžikistanski i ruski: Душанбе) od 1929. do 1961. zvan Stalinabad je glavni i najveći grad Tadžikistana od 679 400 stanovnika. [1]

Geografske karakteristike

Grad leži na obalama rijeke Dušabinka u Dolini Gisar, na jugozapadu države. Grad je izrastao za sovjetske vlasti iz tri manja naselja od kojih je najveće bilo Dušanbe. Duš na tadžikistanskom znači ponedjeljak a to je bio dan kad se održavao sajam u mjestu. [1]

Historija

Grad je služio kao štab Ibrahim bega, tadžikistanskog vođe borbe protiv boljševika. Od 1929. postao je glavni grad Sovjetske Socijalističke Republike Tadžikistan, i do 1961. je nosio promijenjeni naziv Stalinabad, po Staljinu. [1]

Univerzitet i tadžikistanska Akademija nauka i umjetnosti su smješteni u gradu. Grad je bio dosta oštećen tokom građanskog rata, koji je pogodio Tadžikistan, kratko nakon sticanja nezavisnosti.

Ekonomija

Ugalj, olovo i arsen se iskopavaju u blizini grada. Kao vodeći centar tekstilne industrije i industrije pamuka, Dušanbe takođe proizvodi svilu, mašine, električne uređaje, odjeću, kožnu galanteriju, traktorske dijelove i namirnice.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Dushanbe (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 8. 11. 2012. 

Vanjske veze