Petrovo Polje (Kneževo)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Za ostale upotrebe, v. Petrovo Polje (razvrstavanje).
Petrovo Polje
Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Stanovništvo
Geografija
Ostali podaci

Petrovo Polje je selo u srednjoj Bosni, Bosna i Hercegovina, općina Kneževo. Do 60-tih godina prošlog stoljeća pripadalo je bivšoj općini Šiprage, a nakon toga izvjesno vrijeme i općini Kotor-Varoš. Od pamtivijeka pa do pada Kraljevine Jugoslavije selo je pripadalo Crkvenoj općini Imljani.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Petrovo Polje je dugačko selo od nekoliko raštrkanih zaselaka i više individualnig planinskih kuća na platou Petrova polja, na obroncima Vlašića. Proteže se od zaseoka Đurđevine (kota 1243 m), kod Male Ilomske (istok) do neposredne blizine raskršća asfaltiranih lokalnih cesta koje od ovog sela vode za Kneževo, Turbe i Imljane (zapad). Na sjeveru je omeđeno linijom početka strme padine prema dolini Vrbanje, na liniji kota 1220 kota 1140, a a na jugu dolinom Ilomske.

Zaseoci i infrastrukturni potencijali[uredi - уреди | uredi izvor]

Pored Đurđevina registrirani zaseoci su i Nikodinovići (istok) i Petrovo Polje (u užem smislu), nekada središte Mjesne zajednice. Veći dio Petrova Polja je na nadmorskim visinama od 1200-1240 m.

Osmogodišnja škola u petrovu polju je izgrađena 1958, a danas je u ruševnom stanju. Malobrojni učenici se školuju u Imljanima, gdje postoji i lokalna ambulanta. Pored asfaltne komunikacije, selo je, u izvedbi IFOR-a, priključeno i na lokalnu električnu mrežu i vodovod: izvorište Manatovac – Kneževo

Visoravan ima značajne turističke potencijale, uključujići i Kaursko i Bijeljino vrelo, a najbliže privlačne destinacije su: Američka strana, Andrijevića potok, Arapov brijeg, Nanovići, Bastovci, Bare, Beraci, Bešića voda, Biser glavica, Bjelosavac, Blagojevici, Babanovac, Bare, Bijeljino vrelo, Biser glavica Ilomska i njeni vodopadi,[1] Kaursko vrelo, Manatovac, poljana Ravni Omar i Ribarska kuća – ugostiteljski objekat na Ugru, ispod Vitovlja i drugi.[2][3][4][5]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Tokom Drugog svjetskog rata, ovo danas malo selo je bilo centar mnogih značajnih zbivanja. Bilo je u zoni operacija više lokalnih i većih partizanskih formacija, a 1943./1944. i prištapskih jedinica Vrhovnog štaba NOVJ. Naime, pred Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu, ovdje je boravio Vrhovni štab NOVJ, na čelu sa Josipom Brozom Titom. Sam Tito je bio smješten ispod Petrova polja, u selu Kovačevići, u kući uglednog domaćina Huseina Kovačevića, odbornika mjesnog Narodnog odbora Šiprage, kojim je predsjedavao Ismet Hadžiselimović.

Na Petrovu polju partizani su izgradili i vojni aerodrom sa nabijenom zamljanom podlogom. Selo se nalazi na padinama Petrova polja, a u dolini Vrbanje, ispod platoa Petrova polja. U nekim izvorima se navodi da je Tito u to vrijeme boravio "u malom selu ispod Petrova polja".[6][7][8]

Konfiguracija terena na Petrovu polju je takva da su partizani izgradili i vojni aerodrom sa nabijenom zamljanom podlogom. Tu su bila pripremljena i (vatrama) obilježena površina za avijacijski dotur sanitetske podrške i naoružanja saveznika i dolaske njihovih izaslanika. Tako se na to mjesto , pred 2. zasjedanje AVNOJ-a, u Jajcu (1943.) tu (padobranima) spustila i engleska misija za vezu sa NOVJ, na čelu sa majorom Bilom Dikinom.[9][10]

Već početkom 1944., 24. aprila, četnici su napali partizanske jedinice i njihovu bolnicu u Korićanima., nakon izmještanja iz Šipraga. Usmjerili su se na tri udarna pravca: (1) Kobilja glava i Vlatkovići, preko Imljana, (2) Šiprage preko Petrova polja, i (3) Kruševo Brdo preko Lisine (1493 m). Preko Imljana su angažirali manje snage, jer se između njih i Korićanskih stijena nalazi duboka provalija klisure rijeke Ilomske. Glavnina četničkih snagea je krenula preko Petrova polja i Lisine. Osvajanjem dominantnog područja Lisine, otvorio bi se najbrži put za napredovanje (niz Ilomsku) prema Bolnici.

Preko Imljana i Petrova polja napadala su četnici sa Manjače (iz četničkih odredâ „Kočić“, „Kralja Petra II“ i puka Manjača) i odred „Obilić“ Laze Tešanovića. Preko Petrova polja, prema Lisini, nastupali su četnički odredi Rade Radića i kombinirane snage četničkih bataljona „Karađorđe“ i „Tankosić“, pod komandom Mihajla Đurića. Cijelom četničkom akcijom je rukovodio „komandant operacije“, major Slavoljub Vranješević.

U isto vrijeme, Prvi bataljon partizanskog odreda u Korićanima i tri bataljona 1. krajiške brigade otišli su po hranu u Pougarje, na drugoj strani kanjona Ugra. Tako je odbranu Bolnice mogli organizirai samo 2. bataljon odreda i jedan bataljon SNOUB-a. Pošto su svi bili iscrpljeni tifusom, Bolnica je bila u velikoj opasnosti. Zato je Štab odreda hitno uputio kurire da traže njegov 1. bataljon, koji je bio brojniji. Tim snagama je trebalo braniti dio fronta Crne rijeke, lijeve pritoke Ilomske, do njenog ulijevanja u Ugar. Ostali dio fronta, prema sjeveru, branili su borci Odreda, uz pomoć čete Jajčanina, sa zadatkom da tu liniju brane po svaku cijenu, jer bi prodor četnika u Korićane bio koban za Bolnicu i za jedinice koje je brane. Drugi bataljon odreda imao je najviše oko 120 boraca zdravih i sposobnih za borbu. Sticajem okolnosti imao je i, pokazaće se, odlučujuće oružje: 12 puškomitraljeza i teški mitraljez marke "Breda".

Kada su, iz pravca Petrova Polja, od vrela Bijeljina vrela, četnici krenuli prema Lisini, partizani su ispalili jedan mitraljeski rafal, što ih je natjeralo da razviju svoje snage duž Ilomske, u frontu dužine oko tri km. To je znatno olakšalo planiranu akciju partizana, jer su četnici bili primorani, da zbog opreza, nedjelotvorno pucaju tokom približavanja kroz gustu šumu.

U dramatičnom obračunu na Lisini, partizani su, zahvaljujući efikasnosti mitraljezaca, spriječili zauzimanje ove taktički značajne pozicije. Doslovno su pokosili četnike u jurišu na padinama planine prema Ravnom Omaru, nanijevši mu jedan od ključnih i završnih poraza na ovom terenu.

Učesnica − borac u bitkama oko Petrova Polja i na Lisini, Branka Petrić, okolnost tih dana, nadahnuto je opisala u svojoj pjesmi iz 1943.

Wikiquote

"PESMA ŽIVOTA

Spavah u pojati na slami,
Kraj kace kupusa kisela.
Rano ustadoh. Okolo se galami.
Četa oko vatre zasela.
Komadiće leda nañoh u kosi.
Bluza mokra. Briga je velika.
"Priđi vatri dete, studen sve kosi",
Reče komandirov zamenik.
Januar. Glad. Hladan vetar.
Smetovi visoki.
Jele i omorike se savile pod snegom.
Ko još za to mari?! Gazim celac duboki.
Tražih tračak sunca pogledom.
(Petrovo Polje, januar 1943.)"“
()

Djelovanje Prve proleterske divizije[uredi - уреди | uredi izvor]

Štab 1. proleterske divizije je na Petrovo Polje stigao sredinom januara 1944. sa 1. i 13. proleterskom brigadom. Našao se na brdsko-planinskom području, sjeverno od Vlašića, ispresjecanom kanjonima gornjih tokova Ugra, Vrbanje, Usore, Bile i njihovih pritoka. Odmah je preduzeo sve mjere da se prisutne jedinice upoznaju sa vojno-političkom situacijom, da bi što prije krenule u ofanzivne akcije. Već 13. januara uputio naređenje u kojem su dati najbitniji podacima o dejstvima 1. brdske, 7. SS i 369. legionarske divizije, kao i o našim snagama u srednjoj Bosni (11. krajiška divizija, 5., 12. i 14. brigada, 12. slavonska brigada i Banjalučki, Tešanjsko-teslićki, Prnjavorski, Motajički i Dobojsko-derventski partizanski odred), koje su iz šireg rejona tadašnjeg rasporeda 1. proleterske divizije djelovale na sjeveru, jer su dobile zadatak za ofanzivu na području sjeverno od ceste DobojTeslićKotor VarošBanja Luka.

Prema tom naređenju zadatak 1. proleterske divizije bio je da se postavi na planinski masiv između Bosne i Vrbasa, na prostoru između komunikacija Jajce - Travnik - Zenica i Banja Luka - Kotor Varoš - Teslić - Doboj, odakle je trebalo djelovati prema objema ovim komunikacijama i na komunikaciji i željezničkoj pruzi u dolini Bosne i Lašve.

Pomenuto operacijsko područje štab 1. proleterske divizije podijelio je linijom: Maslovare - Maljeva - Šiprage - Zlovarići - Imljani - Vitovlje - Karaula - Komar - Donji Vakuf. Prva proleterska brigada dobila je zadatak da dejstvuje zapadno od nje, a 13. proleterska istočno uz tijesno sadjejstvo i međusobnu povezanost. Štab divizije je odredio i početni raspored njihovih bataljona. Tako je 13. proleterska brigada dobila zadatak da dva bataljona postavi na pravcu Petrovo Polje − KorićaniTovarnica − Jova (uzvisina) − Kruševo Brdo kao privremenoj bazi brigade, u cilju izviđanja prema Gostilju, Karauli, Vlašiću, Turbetu, Travniku i dolinom rijeke Bile. U Petrovom Polju trebalo je smjestiti i brigadnu ambulantu i neke druge jedinice. Jedan bataljon trebalo je da se rasporedi u rejonu Vučja planina, Bijelo Bučje, Brić, Blatnica, Mladikovine sa zadatkom izviđanja i vršenja diverzija u pravcu Zenice, Žepča i niz dolinu Usore a jedan bataljon da postavi u rejon OčaušBuletićPribinićKlupe radi izviđanja i dejstva prema Tesliću. Štab brigade smjestio se u rejonu Petrovog Polja u blizini štaba divizije. U naređenju štab 1. proleterske divizijen naglasio je da je ovakav raspored privremen. U pomenutom naređenju nije naveo koje su to "specijalne potrebe". Jedna od njih, je vjerovatno bila potreba za smještaj bolnice i liječenja ranjenih i bolesnih boraca. Iz kasnijih događaja vidjeće se da je Petrovo Polje bila jedna od baza za doturanje manje savezničke pomoći avionima.[11]Stalna aktivnost je bila i u duhu osnovnih strategijskih i taktičkih principa partizanskog, odnosno narodnooslobodilačkog rata.

Na osnovu naređenja štaba divizije, štab 13. proleterske brigade napisao je u toku noći između 13. i 14. januara naređenje kojim je konkretizovao zadatke bataljonima. Tako je 1. proleterski bataljon, koji se od ranije nalazio u Petrovom Polju, dobio zadatak da obezbjedi ambulante 1. i 13. proleterske brigade i da jednu četu postavi i Donje Korićane za kontrolu pravaca prema Vitovlju i održavanja veze s dijelovima 1. proleterske brigade u Imljanima. Drugom proleterskom bataljonu i inžinjerijskoj četi naređeno je da se iz Kruševa Brda premjeste u Bijelo Bučje sa zadatkom izviđanja i prikupljanja podataka o neprijatelju na pravcima prema Zenici, Žepču, Mladikovinama i niz dolinu Usore.

Treći proleterski bataljon, ojačan četom 5. bataljona, poslanje iz Petrova Polja na sjever u Očauš radi upućivanja jakih izviđačkih odjeljenja preko planine Borje prema Buteliću, Pribiću i Klupama, postavljanja zasjeda na cesti Teslić - Kotor-Varoš, dejstva prema Tesliću i održavanja veze s dijelovima 11. divizije u tom rejonu. Četvrti proleterski bataljon dobio je zadatak da dvije čete zadrži u Tovarnici radi kontrole pravaca, koji od Gostilja i preko Vlašića izvode ka Petrovom Polju gdje su se nalazili štabovi 13. proleterske brigade i 1. proleterske divizije, a ostale snage da uputi u Kruševo Brdo. Bataljonima naređeno je da što prije stupe u kontakt s neprijateljem i da posebnu pažnju poklone prikupljanju podataka o njemu, kako bi bili što tačniji, a rad obavještajne službe potpuniji.

Četrnaestog i 15. januara brigada je zauzela novi raspored. Međutim, ona je ubrzo dobila novo naređenje od štaba 1. proleterske divizije pisano 15. januara da jedan bataljon uputi pravcem Mudrike - Karaula radi ispitivanja situacije na cesti Travnik - Turbe - Komar i dalje prema Zjametu i Bugojnu, u cilju uspostave veze s 10. krajiškom divizijom. Brigadi je još naređeno da sa po jednim bataljonom, a po potrebi i sa više, dejstvuje na cestu Travnik - Lašva - Zenica - Žepče] - Doboj i oko Žepča, Novog Šehera, Tešnja i Teslića i da što prije provjeri da li se u Mladikovinama i Blatnici nalazi neka domobranska jedinica pa ako se stvarno nalazi uništiti je. Ovo naređenje uslijedilo je poslije dobijenog obavještenja da je neprijatelj napustio Jajce što je ukazivalo na to da će se vrlo brzo stvoriti uslovi da se ponovo uđe u napuštene gradove ili da se razbiju ostavljene domobranske i milicijske posade. Prvoj proleterskoj brigadi naređeno je da uputi dva bataljona južno od Ugra, radi ispitivanja situacije na cesti Karaula - Jajce, u dolini Vrbasa, u Jajcu i Donjem Vakufu. Za izvršenje dobijenog zadatka štab 13. proleterske brigade angažovao je 4. proleterski bataljon koji je 16. januara stigao u rejon MudrikeGostiljKaraula.

Također pogledajte[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. http://www.go2bosnia.com/upoznaj-bih/75-rijeka-ilomska-i-njeni-vodopadi.
  2. http://www.tageo.com/index-e-bk-v-02-d-343530.htm.
  3. Vojnogeografski institut, Izd. (1962): Šiprage (List karte 1:25.000, Izohipse na 10 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  4. Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  5. Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
  6. Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Kotor Varoš: Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari". 1985. 
  7. Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka. http://www.znaci.net/00003/579.pdf
  8. Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
  9. Meklin F. (2012): Zajednička borba protiv fašizma. Feljton, e-Novine.
  10. http://www.e-novine.com/feljton/75466-Zajednika-borba-protiv-faizma.html
  11. Arhiv VII, k. 712A, br. reg. 3/1-1: Naređenje štaba 1. proleterske divizije od 13.11944. potčinjenim jedinicama.