Imljani
Imljani | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština/Općina | Kneževo |
Stanovništvo | |
Stanovništvo ((1991)) | 1.565 |
Geografija | |
Koordinate | 44°24′06″N 17°28′38″E / 44.4017°N 17.4772°E |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 051 |
Koordinate: 44° 24′ 06" SGŠ, 17° 28′ 38" IGD
Imljani su naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Kneževo koja pripada entitetu Republika Srpska. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 1.565 stanovnika.[1]
Geografija[uredi | uredi kod]
Pod zajedničkim nazivom Imljani označava se dio podvlašićkog platoa, koji se nalazi na 15 km zračne linije sjeverozapadno od planine Vlašić i Travnika. Smješten je između Ugra sa zapadne i jugozapadne strane, Kobilje i potoka Zmajevca na sjeveru i Ilomske sa istočne strane. Cijeli ovaj rubni pojas ispresijecan je dubokim riječnim i strmim kosama tako da su visinske razlike među zaseocima velike. Nadmorska visina u niskom Pougarju kreće se između 550–600 m, na ušću Ilomske oko 600 m, a dok je srednja visina centralnog dijela Imljana je oko 1100 m. Ove visinske razlike znatno su ublažene u dolini Zmajevca na njegovoj istočnoj, izvorišnoj, strani prema naselju Zlovarići u Vlatkovići, gdje šumski prijevoj Potkres pravi kontinuirani geomorfološki nastavak između Imljana i Petrova polja na istoku. Iako su Imljani u velikoj mjeri izolirani od susjednog Pougarja, Korićana, Kobilje (osim pomenute sjeveroistočne strane) i ogranaka Vlašića, mogu se uvrstiti u kompleks platoa ispod te planine, kao njen krajnji, sjeverozapadni nastavak, dok je sjeverni dio više povezan sa karstnim platoom tzv. Ravne vrhovine.
Istorija[uredi | uredi kod]
Najstarije pominjanje Imljana "na području Vrhovina" pod današnjim imenom datira iz 16. stoljeća. Prema tim podacima, Imljani su tada imali 14 kuća, među kojima je bila i jedna muslimanska. Najvjerovatnije je to bila kuća sa trgovinom Muje Šiprage, oca Omera Šiprage, šire poznatog po nadimku "Poglavica", jer je u službenom "Sarajevskom listu", 1890. izašao Oglas:
Izrok – Kod okružnog suda u Banjaluci je današnjim danom uknjižena u registar za inokosne tvrtke trgovina Omera Šiprage u Imljanima sa mješovitom robom pod firmom „M. Šipraga”, koju će vlasnik sam turski bilježiti. Okružni sud Banjaluka, 12. septembra 1890.[2]
Naredni provjerljivi podaci su statistički popisi stanovnika iz vremena austro-ugarske okupacije. Prije popisa stanovništva Bosne i Hercegovine 1885.,Imljani su zabilježeni kao općina (džemat) Imlani (okrug Travnik, kotar Jajce) u čijem se sastavu nalazilo 12 sela, među kojima su Benići, Đenići, Makarići i Ponorci sa područja današnjih Imljana; u njima je popisano ukupno 671 stanovnika. Isti broj stanovnika vidi se i iz Šematizma pravoslavne mitropolije i arhidijeze dabro-bosanske za 1882. godinu. U to izvoru, spominje se i 55 kuća. Prema popisu stanovništva iz 1948., Imljani su imali 2019 stanovnika sa 226 kuća, uračunavši tu i Petrovo Polje, koje se za vrijeme Drugog svjetskog rata počelo naseljavati imljanskim stanovništvom. Prema administrativno-teritorijalnoj podjeli 1955. god., Imljani potpadaju pod nadležnost NOO Šiprage, Srez Banja Luka. U Imeniku mjesta iz te godine, pored Imljana spominju se još Benići, Đenići, Makarići, Ponorci i Vujnovići. Ova naselja se ne spominju i u Imeniku mjesta 1960., nego se navode samo Imljani. Novo sjedište NOO je Kotor-Varoš, a sjedište Sreza je Banja Luka.
Imljani, zajedno sa susjednom Kobiljom, Vlatkovićima i Donjim Korićanima, predstavljaju jednu širu ruralnu grupaciju. Od pomenutih sela izdvajaju se jednom specifičnošću: zajedničkom slavom sv. Simeuna Bogoprimca.
U naselju se nalazi rimsko nalazište sa ostacima bazilike starohrišćanske crkave.[3]
Srednjovjekovna Bosna[uredi | uredi kod]
Dosta logično se pretpostavla da su se u dalekoj prošlosti Imljani nalazili u Župi Mel, sa centrom u Melini. U njoj su se nalazili ostaci utvrde grada Korlač (ili Orlač). Odatle se mogao kontrolirati značajan put prema Župi Lašva, preko današnjeg Vitovlja i Dobretića.[4][5]
Mel se povezuje i sa područjem nekadašnje nahije Vrhovine, na planinskom području između Banja Luke i Jajca, s obje obale Vrbasa, uključujući i srednji tok Ugra, sa Skender Vakufom, Imljanima i Melinom. Centar Vrhovina je bio u Skender Vakufu, koji je, prema provjerljivim podacima osnovan 1660. godine, a ranije ime mu nije zapisano.[6]
Južno od Imljana, pri ušću Ilomske u Ugar, na Korićanskim stijenama nekada je postojao i grad Oštrec ili Oštrc. Na Gostilju (između Vitovlja) i Turbeta bio je stari grad Tisac, o čijim ostacima nema zabolježenih podataka. Selo "Korićane" je navedeno u popisu sa kraja 16. stoljeća. Nahija Vrhovine je prvi put popisana u defteru iz 1528-130, uključujući 8 naselja, sa 180 kuća. Taj popis je napravljen neposredno nakon pada Jajačke Banovine.
Rat u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi kod]
U rubnom području mjesne zajednice, preko kanjona Ilomske nala zi se selo Donji Korićani. Ispod njih su Korićanske stijene, lokacija na kojoj je masakrirno preko 200 prijedorskih (bošnjačkih i hrvatskih) civila iz Prijedora i okolnih naselja, 21. augusta 1992. Zločin su počinile policijske i vojne snage Bosanskih Srba. Civilima je da se postroje nad provalijom dubokom oko 300 m, a zatim su im rafalima pucali u leđa. Samo nekolicina je preživjela taj monstruozni zločin.
Dugo nakon toga iznad provalije su kružila jata gavranova – lešinara. Te činjenice su potvrđene i brojnim presudama na ICTY Tribunalu u Haagu.[7][8][9][9][10][11][12][13][14][15][16][17]
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Nacionalnost | 1991. |
Srbi | 1.544 |
Muslimani | 3 |
Hrvati | 1 |
Jugosloveni | 5 |
ostali | 12 |
Ukupno | 1.565 |
- Demografija
Imljani; Popis 2013: Ukupno 920 stanovnika | ||||||
Godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
Srbi | 1.544 (98,65%) | 2.044 (98,83%) | 2.052 (99,37%) | |||
Muslimani | 3 (0,19%) | 1 (0,04%) | 0 | |||
Hrvati | 1 (0,06%) | 6 (0,29%) | 5 (0,24%) | |||
Jugoslaveni | 5 (0,31%) | 2 (0,09%) | 0 | |||
Ostali i nepoznato | 12 (0,76%) | 15 (0,72%) | 8 (0,38%) | |||
Ukupno | 1.565 | 2.068 | 2.065 |
Privreda[uredi | uredi kod]
|
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine.
- ↑ Uredništvo (1890): Oglasi. Sarajevski list , 03.10. 1890.
- ↑ „Opštine Republike Srpske: Kneževo, str. 12, Bilten br. 16” (sr). Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji. 16. 2. 2012.. Pristupljeno 21. 3. 2012.[mrtav link]
- ↑ Мргић-Радојчић Ј. (2002): Доњи Краји – Крајина средњовековне Босне. Филозофски факултет, Београд, ISBN 868026959X.
- ↑ Hadžijahić M. (1970): O nekim lokalitetima iz povelje Bele IV od 20. jula 1244. godine. Radovi ANUBiH, 35: 289-291.
- ↑ Handžić A. (1975): O formiranju nekih gradskih naslja u Bosni u XVI vijeku. POF, 25: 166-167.
- ↑ Iris M. (2009). NAPA Bulletin, Passages: The Ethnographic Field School and First Fieldwork. John Wiley & Sons, ISBN 9781444306965.
- ↑ Waterfield B.: (16 May 2012). "Ratko Mladic trial: with a clap and a cut-throat gesture, the 'Butcher of Bosnia' faces justice". The Daily Telegraph (London). Retrieved 2014-08-12.
- ↑ 9,0 9,1 http://www.bim.ba/en/181/10/21824/
- ↑ „TRIAL : Profiles”. www.trial-ch.org. Pristupljeno 2016-02-03.
- ↑ http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/babic_zoran_803.html[mrtav link]
- ↑ „TRIAL : Profiles”. www.trial-ch.org. Pristupljeno 2016-02-03.
- ↑ http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/milorad_radakovic_800.html[mrtav link]
- ↑ http://www.trial-ch.org/en/trial[mrtav link] watch/profile/db/facts/milorad_skrbic_801.html
- ↑ „TRIAL : Profiles”. www.trial-ch.org. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-22. Pristupljeno 2016-02-03.
- ↑ http://www.trial-ch.org/en/trial[mrtav link] watch/profile/db/facts/jankovic_dusan_797.html
- ↑ http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/zeljko_stojnic_802.html[mrtav link]