Jajačka Banovina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jajačka banovina oko 1500. god

Jajačka Banovina je bila srednjovjekovna administrativna i vojna jedinica na teritoriji današnje države Bosne i Hercegovine. Pripadala je Hrvatsko-ugarskoj državi. U izvorima na mađarskom jeziku označavana je kao Jajcei bánság, a na njemačkom Banschaft von Jajce. Kao i u ostalim banovinama njome je vladao ban.

Položaj[uredi | uredi kod]

Jajačka Banovina je obuhvatala tri župe

Vrbas, Sana i Dubica, uključujući gradove, od kojih su mnogi od njih bili utvrđeni:
  • Banja Luka,
  • Dubica. Godine 1538 zauzeli su Turci Dubicu i u nju smjestili posadu.
  • Bjelaj, kod Bosanskog Petrovca. Turci su ga zauzeli prije 1577, jer postoji podatak da je te godine bilo u Bjelaju 370 osmanskih plaćenika.
  • Bočac, od 1516 nalazio se u turskoj vlasti.
  • Celepirovac,
  • Greben, pri Vrbasu,
  • Grmeč-grad,
  • Jajce, ostao u ugarskim rukama do decembra 1527 godine.
  • Jezero, Osmanlije su ga zauzeli 1518. Ovom godinom nestaje spomen o gradu Jezeru.
  • Kamengrad (sjeverozapadno od Ključa),
  • Komotin,
  • Vinac (tvrđava)), Turci su ga zauzeli 1498. U oba tursko-ugarska ugovora (1503 i 1519) spominje se Vinac među gradovima koji pripadaju Turcima, pa nije tačno što Evlija Čelebija kaže da je Vinac zauzeo Gazi Husrev-beg 1527.
  • Kotor (tvrđava), Osmanlije su ga zauzeli prije 1519 i smjestili u njega posadu.
  • Kozarac,
  • Krupa. Osmanlije su grad zauzeli 23 juna 1565, nakon očajničke obrane Matije Bakića, koji se probio kroz neprijateljsku vojsku i našao smrt u valovima Une.
  • Oštregrad-Istregrad,
  • Peeg (Perga)?,
  • Prusac,
  • Soko Grad kod Šipova), Osmanlije su ga najprije zauzeli u junu 1496 i konačno 1518, dok se to po nekim izvorima desilo 1521 g.
  • Travnik,
  • Vrbenacgrad (kod Travnika),
  • Zvečaj, u kanjonu Vrbasa. Zvečaj je zauzet 1528 g. za vlade bosanskog namjesnika Gazi Husrev-bega. Bez borbe Zvečaj je predao njegov kapetan Andrija Dresneky. Zbog toga je kralj Ferdinand proglasio Drenekya izdajicom i lišio ga njegovih posjeda u Požeškoj županiji. Izprava o tome napisama je u Ostrogonu 10 II 1528 godine. Ne zna se da li su Osmanlije poslije 1528 u Zvečaju ikada držali posadu.[1]

Granice ove banovine, prije Mohačke bitke, 1526. su bile: sjeverne - rijeka Sava, neposredno do grada Šamca (ne uključujući ga). Granica se zatim pružana duž rijeke Usore, obuhvativši i grad Dobor. Nakon toga se savijala prema jugozapadu sve do gornjeg toka rijeke Vrbanje. Istim pravcem je bila sve do gornjeg toka Vrbasa (iznad Bočca uključujuči i ovu utvrdu). Uzvodno, uz Vrbas se pružala sve do Jajca, koje je bilo centar Banovine. Jajačka tvrđava je bilo usamljena, kao mostobran sa suprotne, jugoistočne strane pritoke Plive i Vrbasa. Granica je zaobilazila Jajce s juga, uz rijeku Ugar, a grad Vinčac su, u međuvremenu, okupirale Osmanlije. Zatim je i skretala prema zapadu, do Jezera (koje su Osmanlije također već bile okupirale). Potom je granica išla prema sjeverozapadu, na Prijedor ili Pridor kod Sanine pritoke Gomjenice, uključujući i njen sliv.

Banovi[uredi | uredi kod]

Banovi Jajačke banovine bili su:

  • Blaž Raškaj,
  • Juraj Vlatković (zarobljen 1493. u krbavskoj bici),
  • Franjo Berislavić (1494., skupa s Baltazarom Baćanom, 1499.-1501. i 1503.),
  • Baltazar Baćan (Batthyány) (1494. skupa s Franjom Berislavićem,1502.),
  • Ladislav Kaniški (juni 1495., uz Ivana Bebeka),
  • Juraj Kanižaj,
  • Ivan Bebek (juni 1495., s Ladislavom Kaniškim, 1505.),
  • Bartol Berislavić, prior vranski (1507.),
  • Juraj Stražemanski (Zthresemley, de Strasemlye, deZthresemlye, Stresemley, Zthresemley), 1505.-1510.) (1508.), ban Srebrničke banovine (1494.-1495.),
  • Nikola Székely,
  • Baltazar Alapić, Ivan Berislavić, (Ivaniš Berislavić), bratić Franje Berislavića (1511.-1513., Franjo je tada bio zamjenik, a sudionik u banstvu - Juraj Stražemanski),
  • Ivan Tahi (1518.-),
  • Petar Keglević (1520-1526.).[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Povezano[uredi | uredi kod]