Vlašić
Za ostale upotrebe, v. Vlašić (razvrstavanje).
Koordinate: 43° 42′ SG Š; 18° 39′ IGD
| Vlašić | |
|---|---|
 | |
| Nadmorska visina | 1943 m () |
  | |
Vlašić je planina u srednjoj Bosni, Bosna i Hercegovina. Najvećim dijelom se nalazi u Srednjobosanskom kantonu te dijelu Republike Srpske. Na njemu je Paljenik – najviši vrh (1.943 m) u pripadajućem području.
Geografija[uredi | uredi kod]
Zbog pomenute pozicije, glavnina površine Vlašića je u nekoliko općina: Travnik, Kotor-Varoš, Skender Vakuf, Dobretići, Vitez i Zenica. Prostire se u pravcu jugoistok – sjeverozapad, Između linije Zenica –Travnik (jugoistok) i Kotor-Varoš – Skender Vakuf (sjeverozapad). Na njegove padine prelaze u nekoliko podvlašićkih platoa, od kojih su najprostraniji Vitovljanski, Korićanski i Imljanski, te Petrovo polje. Turističkoj zaravni na Babanovcu (ispod Paljenika), od okolnih gradova, najbliži je Travnik.[1][2][3][4]
Klima[uredi | uredi kod]
Na užem području Vlašića klima je planinska, a u na nižim lokacijama riječnih dolina – umjereno kontinentalna.
Prosječna zimska temperatura je 1 °C (29 °F), dok je prosječna ljetna temperatura iznosi 14,2 °C (60,8 °F). U zimskom snježnih padavina obiluje sa prosječnom snijega pokrivenost do 5 mjeseci u zimi se nagomila i 1,5-2,1 metara. Padavinski režim je „ćudljiv“, jer ga karakteriziraju iznenadne i ekstremne promjene, osobito u proljeće,
Historija i predanja[uredi | uredi kod]
Postoje različite legende o porijeklu imena Vlašić.[5][6] Međutim, na samom Vlašiću još uvijek živi verzija po kojoj su Sunčeva i Mjesečeva majka poslale sedmoricu braće da donesu sreću i ljepotu iz dalekog svijeta. Šestorica se srećno vratiše, ali sedmi se zauvijek izgubio. Konačno, Mjesec ga pronađe na prelijepoj planini u koju se pretvorio.
Po drugoj varijanti, šestorica braće su se udvarala istoj ljepotici pa ljuto zavadili. Zamolili su Mjesečevu i Sunčevu majku da presudi. Ona odluči da ljepotica svima bude sestra, a njeno sedmo dijete. Legenda kaže da je tada nastalo sazviježđe Sedam Vlašića, koje se (za vedrih noći, od proljeća do jeseni) kristalno vidi sa planine Vlašić.
U lokalnom stanovništvu se također stoljećima prenosi prihvatljivo uvjerenje da je planina imenovana po čobanskim nomadima Vlasima (kako se nazivaju u Bosni) Oni su tu živjeli i uzgajali svoja stada od pada Rimskog Carstva i ostali do kraja 19. stoljeća.
Akademik Marko Vego i njegovi istomišljenici pretpostavljaju da su nomadski Vlasi ustvari romanizirani potomci starih Rimljana i drevnih ilirskih plemena.[7] Oni su recepturu spravljanja vlašićkog sira doveo (jednog od zaštitnih znakova planine Vlašić) donijeli sa jednog od njihovih beskrajnih putovanja, oko 1000-te godine nove ere. Vlašićki sir je jedan od najboljih ovčjih sireva, koji se čuvaju u specijalnoj slanoj salamuri. Izvorno se siri svježe ovčije mlijeko, ali u novije vrijeme i uz primjese kravljeg. U oba slučaja, faza dozrijevanja mu traje oko tri mjeseca. Vlasi prenose tradiciju na stočare s okolnih planina. Danas, Vlašićki sir se proizvodi samio na kontroliranim pašnjacima i rekonstrukcijom receptre dobija svoj izvorno-tradicionalni kvalitet.
Pored Vlašićkog sira, postoje još dva vlašićka brenda: bosansko-hercegovački pas ovčar (popularni Tornjak) i ovca pramenka. Ovog psa su Vlasi selekcionirali više od 1000 godina, braneći ovce tokom ispaše. Vlašić je jedno od mjesta porijekla bosanskog planinskog psa Tornjaka (torni- acca = 'okrenuti ovdje, u starom neolatinsko-vlaškom jeziku), a selektiran je za čuvanje stoke od vukova i medvjeda. Vlašićka pramenka (divička i dubska) je izdanak bosanskih i hercegovačkih autohtonih pasmina ovaca.
U ljeto (21. augusta) 1992. grupa civila – zatvorenika iz Prijedora i okolnih naseljaje (Bošnjaka i Hrvata) prebacivana je prema Travniku, ali je njih preko 200 izdvojeno i masakrirano u ambisu Korićanskih stijena, u kanjonu Ilomske. Zločin su počinile srpska vojska i policija, što je dokazano i na ICTY Tribunalu u Hagu.[8][9][10]
Turizam[uredi | uredi kod]
Vlašić je jedna od najposjećenijih trističkih destinacija u bosni i Hercegovini i okolnim zemljama.Vlašićka visoravan je visoka 1300 m, a poznata je po tradiciji spravljanja vlašićkog sira, kao i novijem turizmu na Babanovcu (1260 m n.v.), gdje se vremenom etablirao novi bosanski centar zimskog turizma, kojeg rado posjećuju i inozemni gosti.
Vlašić je i pogodan kraj za uzgoj pčela u ovom dijelu Evrope, a razvija se i seoski turizam.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Vlašić (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ↑ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ↑ kartabih
- ↑ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
- ↑ http://static.astronomija.co.rs/teorije/etno/ezvezde.htm
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-07-13. Pristupljeno 2015-03-17.
- ↑ Vego M. (1983): Postanak srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo,
- ↑ https://en.wikipedia.org/wiki/Kori%C4%87ani_Cliffs_massacre
- ↑ http://hr.wikipedia.org/wiki/Masakr_na_Kori%C4%8anskim_stijenama[mrtav link]
- ↑ http://bs.wikipedia.org/wiki/Masakr_na_Kori%C4%87anskim_stijenama
Povezano[uredi | uredi kod]
Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]
http://www.vlasic-online.com/planina-vlasic/geografski-polozaj-planine-vlasic Arhivirano 2013-10-19 na Wayback Machine-u
