Šiprage
Šiprage | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | ![]() |
Entitet | Republika Srpska |
Opština/Općina | Kotor Varoš |
Stanovništvo | |
Stanovništvo ((1991)) | 952 |
Geografija | |
Koordinate | 44°27′56″N 17°33′36″E / 44.4656°N 17.5600°E |
Nadmorska visina | 507 m |
Ostali podaci | |
Poštanski kod | +387 |
Pozivni broj | 051 |
Koordinate: 44° 27′ 56" SGŠ, 17° 33′ 36" IGD
Šiprage su naseljeno mjesto u općini Kotor-Varoš, Bosna i Hercegovina.[1][2] Administrativni status mjesta se mijenjao – od mjesne zajednice postalo je općina u srezu Kotor-Varoš, da bi ga Zakon o komunalnom uređenju u BiH (1954.) ponovo vratio na nivo mjesne zajednice.
Ime[uredi | uredi kod]
Savremeno ime mjesto je dobilo po begovskoj porodici Šipraga.

Nije pouzdano poznato da li su njihovi preci (bar dio njih) autohtono stanovništvo ili su odnekud doselili u ovaj kraj i pokrili prostorno širok i dug imetak u dolini rijeke Vrbanje i njenih pritoka. Prema generacijski prenošenim kazivanjima, a osobito katastarskim podacima, dio njih je najvjerovatnije porijeklom iz Pougarja.
Geografija[uredi | uredi kod]
Šiprage su na rijeci Vrbanji, tj. jugoistoku od Banjaluke (oko 60 km)[5] i Kotor-Varoši (30 km) i centar su istoimene mjesne zajednice. Regionalnom komunikacijom R-440, u Obodniku su povezane sa magistralnom cestom M-4: Banjaluka – Kotor-Varoš – Teslić – Matuzići; u Matuzićima je ulaz na magistralnu cestu M-17.
Mjesto se nalazi u razgranatoj dolini (uz Vrbanju i njene pritoke) između nekoliko planinskih vijenaca: sjeveroistočno je Šipraško brdo (vrh Glavić, 950 m), južno Jasik (769 m), jugoistočno kompleks Šahinovina – Stražbenica (848 m), zapadno Radohova (vrh Kape, 950 m) i sjeverozapadno Borčići (799 m) sa Hrastikom.[6][7][8][9][10][11][12] Naselje, uz Vrbanju i njene pritoke, dugo je oko tri, a široko oko dva kilometra. Obiluje izvorima pitke vode, od kojih je jedan (uz Crkvenicu) iskorišten za opskrbu mjesne vodovodne mreže. U samom mjestu, u Vrbanju se ulijevaju – s desna: Musić potok, Crkvenica, Bakin potok i Borčićki potok, te Ćorkovac, Zagradinski potok i Demićka s lijeve strane.
Klima[uredi | uredi kod]
U Šipragama vlada umjereno kontinentalna klima, sa izražena četiri godišnja doba: proljeće, ljeto, jesen i zima. Na okolnim brdima je planinska i pretplaninska. Godišnja kolebanja temperature i padavina su relativno velika, ali dugoročno stabilna.
- Dugoročni ("istorijski") klimatski pokazatelji za područje Šipraga
Mjesec | Prosječna temperatura (°C) |
Minimalna temperatura (°C) |
Maksimalna temperatura (°C) |
Padavine (mm) |
Januar | –1,7 | –4,8 | 1,4 | 59 |
Februar | 0,3 | –3,6 | 4,2 | 63 |
Mart | 4,6 | –0,1 | 9,3 | 59 |
April | 9,1 | 3,9 | 14,3 | 74 |
Maj | 13,6 | 8,1 | 19,2 | 90 |
Juni | 17,2 | 11,5 | 22,9 | 99 |
Juli | 18,9 | 12,6 | 25,3 | 81 |
August | 18,4 | 11,9 | 24,9 | 76 |
Septembar | 14,7 | 8,6 | 20,9 | 71 |
Oktobar | 9,5 | 4,7 | 14,4 | 79 |
Novembar | 4,4 | 1 | 7,8 | 100 |
December | 0,1 | –2,7 | 3 | 88 |
- Varijacije u padavinama između najsuhljih i najvlažnijih mjeseca su 41 mm. Tokom godine, prosječna temperatura varira oko 20,6 ° C.[13]
Priroda – Ekologija[uredi | uredi kod]
U šipraškoj dolini i na okolnim padinama, uz Vrbanju i njene pritoke, protežu se površine obradivog zemljišta, a uz visove su pojasevi mješovite bjelogorične i crnogorične šume koje su obilježene hrastom, bukvom i grabom, smrčom, jelom i bijelim i crnim borom [14]. U ovim ekosistemima i planinskim livadama obitava krupna i sitna divljač (medvjed, divlja svinja, vuk, lisica, zec, srna, jazavac, kuna (kuna zlatica, kuna bjelica), obična vjeverica i lasica, jež i dr.). Pašnjake, šikare i porječja pokrivaju životne zajednice (biocenoze) pripadajuće vegetacijske zone. Već uzvodno od Obodnika, sve do Tomine luke u njenom gornjem toku, sliv Vrbanje pripada salmonidnim vodama. Međutim, lipljen, a sada i potočna pastrmka postepeno iščezavaju. Lipljan je potpuno nestao sedamdesetih godina XX vijeka, a opstanak pastrmke ugrožavaju brojni prirodni i antropogeni faktori. To se osobito odnosi na ekstremno bujičarenje 2000-tih i neracionalno izlovljavanje te zagađivanje muljem i sekundarnim nusproizvodima eksploatacije šumskog blaga. Osiromašivanje ribljeg fonda se pokušava nadomjestiti redovnim poribljavanjem, koje pak dovodi u pitanje autohtonost lokalnih populacija, čak i u izvorišnim tokovima Vrbanje i njenih pritoka.
Istorija[uredi | uredi kod]
- Hronologija administrativne uprave u Šipragama
Period | Administrativna pripadnost |
← 550. p.ne. | ? |
550. p.n.e − 300. n.e. | Zajednica ilirskog plemena Mezeji |
6./9. − 395. | Rimsko Carstvo |
395. − 476. | Zapadno Rimsko Carstvo |
476 - 1137. | ← ? → |
1137. − 1377. | Banovina Bosna |
1377. − 1463. | Kraljevina Bosna |
1464. − 1529. | Hrvatsko-Ugarska personalna unuja; Jajačka Banovina |
1529. − 1864. | Osmanlijski period (Bosanski sandžak) ; (ejalet) / 1864. – 1908. (vilajet) |
1878. − 1918. | Austro-Ugarska |
1918. − 1928. | Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) |
1928. − 1941. | Kraljevina Jugoslavija |
1941. − 1943. | Nezavisna Država Hrvatska |
1943. − 1946. | Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ) |
1946. − 1963. | Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) |
1963. − 1992. | Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) |
1992. − 1995. | Republika Bosna i Hercegovina (RBiH): |
1995. − → | Država Bosna i Hercegovina |
Predosmanlijsko doba[uredi | uredi kod]
Prema relevantnim izvorima, prva naselja u dolini Vrbanje postojala su još u neolitu. Ovo područje su tada naseljavali Iliri, a u 4. stoljeću pne. tu su po prvi put prodrli Kelti. Oni su se u više najezda zadržavali u Bosni. Koncem Starog vijeka doline Vrbasa, Vrbanje i Sane naseljavali su ilirsko pleme Mezeji (Maezaei, Maizaioi, Mazaioi).[15][16][17]
Vjenceslav Radimski je smatrao da je u Šipragama morala postojati jedna veća rimska naseobina. U narodu se očuvalo mnogo predanja o bijegu "Crne kraljice" sa Vlašića. Navodni pravac njenog bijega podudara sa trasom rimskih cesta koje su sada napuštene ili su obrasle šipražijem.

Kada piše o ostacima rimske naseobine u Šipragama, Radimski navodi precizne podatke o mjerama bivše bazilike.

Nakon gotovo jednog stoljeća otpora domorodaca, u 1. stoljeću ovu dolinu osvajaju Rimljani koji postepeno potiskuju Ilire i asimiliraju Mezeje.[19] Regrutiraju ih i u svoju vojsku, uključujući i mornaricu. Gotovo cijelo jedno stoljeće domoroci i Iliri su pružali otpor nadirućoj Rimskoj Imperiji. Iz tog perioda postoji više lokaliteta koji ukazuju na rimske građevine: u Šipragama pri ušću Crkvenice u Vrbanju („na njivi Omer-bega Šiprage“, 1891.), otkriveni su ostaci ranokršćanske bazilike (3. – 5. stoljeće).[3]
Južni Slaveni u dolinu Vrbanje doseljavaju tek u 7. stoljeću nove ere, gdje većinu čine domoroci („Dobri Bošnjani“). Miješajući se sa starosjediocima zadržili su se do suvremene epohe. Slavenizacijom Balkana formiraju se prve južnoslavenske državice, među kojima je i prva bosanska – u 10. stoljeću.[20] Sedreni stećci u Šipragama svjedoče o bogumilskoj naseobini (najkasnije) iz 12. stoljeća.[3][4] Stećci su bili pri ušću pritoke Crkvenice u Vrbanju (uz sāme obale rijeka).[3] Pedesetih i šezdestih godina XX vijeka, izrezani su i ugrađeni (moguće je - zbog vjerovanja u legendu o njihovoj "čudotvornosti")[3] u zidove okolnih kuća ili drugih objekata. Jedan od najbolje sačuvanih stećaka danas je potopljen u koritu Vrbanje, neposredno uz primarnu lokaciju. Vjera starobosanska (bogumilska) u Bosni se dugo opirala, unatoč povremenim upadima krstaša, čiji je cilj bio uvođenje katoličanstva, a zatim i pravoslavlja.[21][22]
Prema Ljetopisu popa Dukljanina, polovinom 12. stoljeća, u Bosni su, između ostalih, bile i župe Uskoplje, Pljeva i Luka. Prvi pisani dokumenti o naseljima u dolini Vrbanje datiraju iz 1322., 1323. i 1412.. Poveljom Stjepana II. Kotromanića (bosanskog bana: 1322. – 1353.) župe Danica i Vrbanja, s gradovima Ključ i Kotor, darovane su u osobni posjed Vukosavu Hrvatiniću, 1322., nakon što mu je ovaj pomogao u preuzimanju vlasti u sukobu sa Babonićima. Kasnije (1404., ovaj feudalni posjed je proširio Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji se titulirao kao gospodar Donjih Kraja (od Vrbasa do preko Sane, a kasnije još i dalje), uključujući i dolinu Vrbanje. Iako su ugarski kraljevi pokušavali osvojiti Bosnu (kao Ludovik I Veliki, kralj Ugarske), nisu to uspjeli, zbog njenog snažnog otpora. Konačno je kralj Sigismund I (1411. godine) Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću (koji je stolovao u Kotoru) zvanično priznao pravo posjedaDonjih Kraja. U to vrijeme gradovi Kotor i Zvečaj (pri Tijesnom kod Banja Luke) su imali strateški značaj za odbranu Bosanske države. Sigismund je, međutim, u tim vojnim pohodima osvojio Hrvatsku, Češku i Njemačku.[23]
Osmanlijsko doba[uredi | uredi kod]
U svom ratnom pohodu na zapadnu Bosnu, Gazi Husrev-beg je 1520-ih brzo napredovao, osvojivši Kotor (1521.), (vjerovatno) Zvečaj, Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaški Grad, Livač, Karmatin, Bočac, Udbinu, Vranu, Modruč i Požegu. Budući da se u dolinu Vrbanje može stići iz dva pravca:
- preko gudura Ugra i Ilomske ili
- iz doline Lašve i njene pritoke Bile, prijevojem kojim danas prolazi (još uvijek) planirana komunikacija regionalnog puta R-440.
Imajući u vidu brzinu ovog prodora, vjeruje se da su Kruševo Brdo i Šiprage pali dan prije Boja na Večićkom polju, osnosno grada Kotora.
Zna se da su dolinu Vrbanje i njen administativni centar, srednjevjekovni grad Kotor, Osmanlije su zaposjele 1519., tek 56 godina nakon pada Bosne (1463.).[24] Zatim, pedvođeni Gazi Husrev-begom, osvajaju i Banju Luku 1521.
Prema kazivanju Omera Šiprage, potomka iz petog koljena osnivača Šipraga, onovremeno naselje u dolini Vrbanje protezalo se sve do "mejtefa ispod Kovačevića", u tako zgusnutom naselju da je "od Kovačevića do Šipraga, horoz mogao stići do Šipraga, s krova na krov, a da ne siđe na tlo". To mu je, navodno, pripovijedao njegov "did Omer".
Pod današnjim imenom popisna mjesta u ovoj dolini se prvi put spominju 1889. godine, poslije popisa stanovništva, koji je realizirala Austro-Ugarska vlast, nakon aneksije Bosne i Hercegovine, 1878.
Izuzev prenošenja "s koljena na koljeno", veoma je malo dostupnih podataka o osmanlijskoj epohi u dolini Vrbanje. Zna se, međutim, da je u tom razdoblju dolina Vrbanje bila u Kobaškoj Kapetaniji, čije je sjedište, pred aneksiju, bilo u Kotoru (Kotorgradu, današnji Kotor-Varoš).[25][26] Pod današnjim imenima popisna mjesta u ovoj dolini se prvi put spominju 1889. godine, poslije popisa stanovništva, koji je realizirala Austro-Ugarska vlast, nakon aneksije Bosne i Hercegovine, 1878. (prema sporazumu „velikih sila“).
Austrougarsko doba[uredi | uredi kod]
Austrijsko-ugarske vlasti su izgradile razgranatu mrežu šumskog (uskotračnog) saobraćaja duž korita Vrbanje i njenih pritoka. Primarna namjera im je bila da, uz posredovanje Zemaljske vlade u BiH, intenziviraju eksploataciju šumskog blaga i ostalih prirodnih resursa. Pruga je dolazila iz Kotor-Varoši, a na području Šipraga se račvala u nekoliko pravaca. Uz Demićku je išla do pod Dunića stijena (825 m n/v), a uz Crkvenicu do Griča (823 m n/v). Od Kruševa Brda su išla dva kraka pruge: uz Vrbanju i Bobovicu. Trasa uz Vrbanju, od Čudnića je vodila preko Kilavca do "Čekrka", a zatim – nakon transporta lokomotive, pomoću "čekrka" (u klancu između Šepirica i Jasena) – do Riječica (1300 m n/v). Odvojak uz Bobovicu je prolazio kroz selo Bobovice, pa između Palike i Pašinca do Srebrenog brda (prema Meokrnju), tj. do ušća potoka Krna (921 m n/v)[27]. Na trasama demontiranih pruga, kasnije su izgrađene lokalne ceste za mnoga šipraška sela.
Dvadeseti vijek[uredi | uredi kod]
Prvi svjetski rat je desetkovao muško stanovništvo Šipraga. Većina ih je izginula u ratu ili odvedena u zarobljeništvo, odakle ih se samo nekolicina vratila. Dobar dio ih je "pokosila" i "španska groznica". Zato dvije generecije Šipražana, od 20-tih do 50-tih godina prošlog vijeka nisu upamtile svog oca i/ili djeda.
U Drugom svjetskom ratu, Šiprage su bile snažno uporište i utočište više partizanskih jedinica, uključujući i 12. divizijsku bolnicu (u klisuri Demićke). Zna se da je dr. Slavko Hiršler , ljekar iz Koprivnice, od 1944. bio šef zaraznog odjeljenja bolnice Petog korpusa.
Na području Šipraga je, na samom početku rata, bilo nekoliko lokalnih partizanskih odreda koji su se kasnije uključili u dolazeće veće formacije. Iako je ovo mjesto bilo i ostalo van značajnijih saobraćajnica, više puta je bombardirano, uz napade njemačkih i četničkih snaga. Duboka riječna klisura na obroncima Brestovače (između selâ Zlovarići i Dunići, tj. Dunića stijena[28]) bila je teško uočljiva za njemačku avijaciju. Kasnije se ispostavilo da ni neprijateljske snage nisu imale precizne informacije o njenoj lokaciji. Zbog učestalih avionapada, predostrožnosti radi, Bolnica je 4. januara 1944. dislocirana u okolna sela i dalje prema Korićanima. Tada je oko 600 ranjenika i bolesnika premješteno u sela Stopan i Loziće, a zatim u Palivuk, Čudnić i Kruševo Brdo. Neprijateljske snage su 6. januara 1944. probile partizansku liniju odbrane (na raskršću seoskih puteva za Stopan i Kerle; lokalitet "Raskršće") i 7. januara ušle u centar Šipraga. Nakon prolaska tzv. Šeste neprijateljske ofanzive u ovom kraju, za desetak dana 15. januara 1944., Bolnica se vraća u Šiprage[29][30]. Prije i u toku evakuacije, razmještanja ranjenika i povratka u Šiprage, Bolnicu je štitila 14. srednjobosanska udarna brigada.
Preminuli ranjenici i drugi bolesnici su kasnije, iz primarnih grobnica u šumi, premješteni u zajedničko Partizansko groblje u Šipragama (lokalitet: Zagradine.[31]).
U jednom drugom izvoru podataka o tim događajima mogu se naći i neke zanimljive pojedinosti, kako za historiju lokalne zajednice, tako i podaci o djelovanju partizanske sanitetske službe u ovom kraju:

Prije toga, na širem području Teslića, sve do Šipraga, operirala je i jedna kontroverzna odmetnička grupa, koja je bila protiv okupatora, oružanih snaga NDH i četnika. Sarađivala je sa partizanima, ali se nije uključivala u njihove redove. Zvala se "Četiri ruže", navodno po četiri naoružana čovjeka. Grupu je predvodio Uroš Boštrumić iz Pribinića, jedan među najmarkantnijim i najhrabrijim borcima prvih dana ustanka u tom dijelu Srednje Bosne. Na početku ustanka bio je veoma angažiran. Između ostalog, izveo je nekoliko zapaženih akcija, ali je u napadu na žandarmerijsku stanicu u Šipragama, 1941, bio teže ranjen pa se dugo oporavljao u Očaušu.
Od 1. decembra 1918. do 3. oktobra 1929. Šiprage su bile u sastavu Kraljevine SHS, a zatim do 1941. u Kraljevine Jugoslavije. U procesu obnove državnosti Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH, 25. novembra 1943. i Drugo zasjedanje AVNOJ-a, 29. novembra 1943.), Šiprage pripadaju SR Bosni i Hercegovini u okviru FNRJ, a kasnije u SFRJ, sve do 1992. Po Dejtonskom sporazumu (1995.) postale su dio Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-95.), Vojska Republike Srpske, policijske i paravojne snage su porušili okolna bošnjačka sela, osobito ona uzvodno uz Vrbanju do Kruševa Brda, kao i sva bošnjačka sela nizvodno do Banje Luke.[33][34][35][36][37]. Lokalno stanovništvo je ubijano, a glavnina je protjerana.
Jedan od zatvora − logora za nesrpsko stanovništvo u opštini Kotor Varoš, nalazio se u prostorijama MUP-a Šiprage.[38][39][40]
Nakon 1996., većina šipraških bošnjačkih sela je djelimično obnovljena, zahvaljujući Vladi i vojnicima Luksemburga, tj. bataljonu BELUGA (skr. od: Belgium – Luxembourg – Greece – Austria), u okviru misije EUFOR-SFOR-a.[41][42][43][44][45][46][47][48][49] Obnovljena je i jedina džamija. U toku rata u Bosni i Hercegovini, u centru naselja, izgrađena je pravoslavna crkva (na lokaciji bivše „šumarske kuće“ i bivšeg sjedišta mjesne administracije).
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Pregled po popisima[uredi | uredi kod]
Godina popisa | 1879. | 1885. | 1895. | 1910 | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2013. |
Populacija | 64 (1.312♦) | 277 (1.575♦) | 88 (1.426♦) | 159 (760♦) | 999 | 5.098* | 1.774 | 7.764* | 828 | 822 | 1.183 | 952 | 1930 |
- 1931. i 1953.: Općina Šiprage.[51]
♦ Područje Šipraga
Šiprage[52][53] Popis 2013.: Ukupno 788 stanovnika | ||||||
Godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
Muslimani/Bošnjaci[54] | 745 (78,25%) | 711 (60,10%) | 422 (51,33%) | |||
Srbi | 168 (17,64%) | 320 (27,04%) | 370 (45,01%) | |||
Hrvati | 1 (0,10%) | 6 (0,50%) | 0 | |||
Jugoslaveni | 32 (3,36%) | 136 (11,49%) | 21 (2,55%) | |||
Ostali i nepoznato | 6 (0,63%) | 10 (0,84%) | 9 (1,09%) | |||
Ukupno | 952 | 1.183 | 822 |
Napomena: U periodu 28.-31. maja 1973., u šipraškoj centralnoj Osnovnoj školi "Rudi Čajevec", nastavu je pohađalo 730-740 učenika, od 3. do 8. razreda.[55][56]
Stanovništvo po općinama bivšeg Sreza Kotor Varoš, 1953.[uredi | uredi kod]
Popisno područje | Ukupno | Srbi | Hrvati | Slovenci | Makedonci | Crnogorci | Jugoslaveni neopredijeljeni |
Česi | Poljaci | Rusini – Ukrajinci |
Ostali Sloveni | Ostali nesloveni |
SREZ KOTOR VAROŠ | 37898 | 25008 | 6485 | 4 | 4 | 10 | 6375 | 2 | – | 2 | – | 8 |
Kotor Varoš | 4715 | 805 | 2640 | 2 | 3 | 6 | 1253 | 1 | – | 1 | – | 4 |
Maslovare | 4574 | 3966 | 8 | – | – | – | 600 | – | – | – | – | – |
Previle | 4576 | 3537 | 696 | – | – | – | 342 | – | – | – | – | 1 |
Skender Vakuf | 7100 | 6566 | 16 | – | – | – | 518 | – | – | – | – | – |
Šiprage | 7746 | 6036 | 24 | 1 | 1 | – | 1682 | – | – | – | – | 2 |
Vrbanjci | 4919 | 1678 | 1728 | 1 | – | 4 | 1505 | 1 | – | 1 | – | 1 |
Zabrđe | 4268 | 2420 | 1373 | – | – | – | 475 | – | – | – | – | – |
Općina Šiprage 1931.*[uredi | uredi kod]
Religija | Pravoslavci | Rimokatolici | Ostali hrišćani | Muslimani | Ukupno |
Populacija | 3.692 | 143 | 9 | 1.344 | 5.188 |
- Općina Šiprage obuhvatala je sva okolna naselja, uključujući Imljane i Petrovo Polje,[51]
Stanovništvo Šipraga, 1921.[uredi | uredi kod]
Religijska pripadnost[uredi | uredi kod]
Popisno područje | Muslimani | Pravoslavci | Rimokatolici | "Englezi" | Ukupno |
Prisočka | 675 | – | 8 | – | 683 |
Radohovo* | 270 | 42 | 1 | 3 | 316 |
Ukupno | 945 | 42 | 9 | 3 | 999 |
- Službeni naziv popisnog područja bio je Radohovo.
Maternji jezik[uredi | uredi kod]
Popisno područje | Srba i Hrvata | Rusina | Ukupno |
Prisočka | 683 | – | 683 |
Radohovo* | 314 | 2 | 316 |
Ukupno | 997 | 2 | 999 |
Popis 1910.[uredi | uredi kod]
Prisočka[59] | ||||||
Naselje↓/Religija→ | Pravoslavci | Muslimani. | Rimo-katolici | Ukupno | ||
Crijepovi | – | 223 | – | 223 | ||
Kerle | – | 66 | – | 66 | ||
Palivuk | – | 92 | – | 92 | ||
Prisočka | – | 220 | – | 220 | ||
Šiprage | – | 155 | 4 | 159 | ||
Ukupno | – | 756 | 4 | 760 |
Radohovo[59] | ||||||
Naselje↓/Religija→ | Pravoslavci | Muslimani. | Rimo-katolici | Ukupno | ||
Demići | – | 110 | – | 110 | ||
Dunići | – | 53 | – | 53 | ||
Gigovići | – | 33 | – | 33 | ||
Radohovo | 1 | 146 | – | 147 | ||
Ukupno | 1 | 342 | – | 343 |
Popis 1895.[uredi | uredi kod]
Područje Šipraga | ||||||
Naselje↓/Religija→ | Muhamedovci | Istočno-pravoslavni hrišćani | Ukupno | |||
Burča | – | 70 | 70 | |||
Crepovi | 209 | – | 209 | |||
Ćorkovići | – | 128 | 128 | |||
Denić* | 91 | – | 91 | |||
Dunić* | 62 | – | 62 | |||
Gigovići | 9 | – | 9 | |||
Kerle | 57 | – | 57 | |||
Palivuk | 103 | – | 103 | |||
Prisočka | 182 | – | 182 | |||
Radohovo | 146 | – | 146 | |||
Selačka | – | 150 | 150 | |||
Stopani | 131 | – | 131 | |||
Šiprage | 88 | – | 88 | |||
Ukupno | 1.078 | 348 | 1.426 |
- Demići i Dunići
Popis 1885.[uredi | uredi kod]
Područje Šipraga[59] | ||||||
Naselje↓/Religija→ | Pravoslavci | Muslimani | Ukupno | |||
Čripovi* | 170 | 170 | ||||
Demići | 103 | – | 103 | |||
Dunići | 63 | – | 63 | |||
Palivuk | 105 | – | 105 | |||
Prisočka | 195 | – | 195 | |||
Radohovo | 351 | – | 351 | |||
Stopan | 311 | – | 311 | |||
Šiprage+Selačka | 137 | 140 | 277 | |||
Ukupno | 1435 | 140 | 1575 |
- Današnje selo Crepovi.
Popis 1879.[uredi | uredi kod]
Područje Šipraga[59] | ||||||
Naselje↓/Religija→ | Muhamedanci | Grko-iztočnjaci | Ukupno | |||
Burča | – | 70 | 70 | |||
Cripova* | 151 | – | 151 | |||
Ćorković | – | 108 | 108 | |||
Denić | 91 | – | 91 | |||
Dunić | 62 | – | 62 | |||
Kerle | 63 | – | 63 | |||
Palivuk | 103 | – | 103 | |||
Prisočka | 182 | – | 182 | |||
Radohovo | 146 | – | 146 | |||
Selačka | – | 150 | 150 | |||
Stopan | 122 | – | 122 | |||
Šiprage | 64 | – | 64 | |||
Ukupno | 984 | 328 | 1.312 |
- Današnje selo Crepovi.
Sela šipraškog područja[uredi | uredi kod]
- Lijeva obala Vrbanje (uzvodno)
Ulice, Traljići, Letići, Lapići, Kerkezi, Gigovići, Demići, Dunići, Vrevići (Strane), Ćorkovići, Vrbovo, Zuhrići, Mujagići, Lozići, Tuleža, Fodlovići, Crepovi, Durakovići, Kovačevići, Mujanovići;
- Desna obala
Burča, Stopan, Kerle, Grič, Selačka, Gornje Šiprage, Kurušići, Gelići, Palivuk.
Napomena[uredi | uredi kod]
Do popisa stanovništva 1991., u bivšoj Jugoslaviji, Bošnjaci su registrirani kao Muslimani.
Poznate osobe – Utemeljitelji naselja[uredi | uredi kod]
Naselje Šiprage utemeljila je porodica Šipraga, koja je tu doselila prije nekoliko stoljeća, negdje iz Pougarja. Najpoznatiji među njims bili su Omer Šipraga, stariji i njeov unuk – Omer Šipraga, mlađi.
Omer Šipraga, mlađi, u zavičaju poznat kao Poglavica (Šiprage, 7. januar 1926. – Šiprage, 7. april 2012.) bio je prvoborac, uz brata Mustafu, jedan od prvih lokalnih ustanika u Drugom svjetskom ratu. Mustafa je poginuo u borbama za Kotor-Varoš , 1943. godine (dobitnik Spomenice 1941.)[62].
Omer mlađi rođen je u begovskoj porodici Muje Šiprage, direktnog potomka jednog od osnivača lokalnog naselja, danas Mjesne Zajednice Šiprage. Odgajan u pravdoljubivoj porodici, već u mladosti se zalagao za pružanje otpora nasilju žandarmerije u Kraljevini Jugoslavije i priključenju Bosne i Hercegovine tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Odmah nakon formiranja prve lokalne partizanske jedinice pod nazivom Četa sa Djevojačke ravni, poznata i kao Imljanska četa i Šipraška četa[62], iako maloljetnik, uključuje se u njene redove i ispoljava zapaženu hrabrost. To ga preporučuje za ideološko usmjeravanje i uključivanje u SKOJ. Najprije je pohađao kurs za mlade kandidate, da bi 1942. bio izabran za sekretara organizacije SKOJ-a za Općinu Šiprage.

Također nije poznato da li su preci drugog ogranka porodice Šipraga, nasilno ili svojevoljno, doselili u vitovljansko selo Delići. Zna se, međutim da su, nakon Rata u Bosni, preselili u novo naselje Vitovlja.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Općina Kotor Varoš”. nasbih.com. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-22. Pristupljeno 16. 9. 2015.
- ↑ „Šiprage map - Federation of Bosnia and Herzegovina map - Bosnia and Herzegovina map - Europe map - Satellite City Maps.com”. satellitecitymaps.com. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Radimsky V. (1892): Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Podbrgju, za tim starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina IV, Knjiga I: 75-80.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Richter E. (1905): II. Historička i politička geografija. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina XVI, Knjiga 1: 275-321.
- ↑ „61 Km - Distance from Siprage to Banja Luka”. distancesfrom.com. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ↑ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
- ↑ „Panoramio - Photo of Siprage (KOTOR VAROS)”. panoramio.com. Arhivirano iz originala na datum 2016-01-30. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ „Map of United States of America”. Gosur. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ „Satellite United States of America”. Gosur. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ „Banja Luka Map - Bosnia and Herzegovina Google Satellite Maps”. maplandia.com. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ Vojnogeografski institut, Izd. (1963): Šiprage (List karte 1:25.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ↑ https://en.climate-data.org/location/905786/
- ↑ „Siprage (KOTOR VAROS)”. geoview.info. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ Malcolm N. (1996): Bosnia: A Short History. New, Updating Edition, New York University Press, ISBN 0814755615.
- ↑ Mulalić (2011): Rimski vuk i ilirska zmija – Posljednja borba. Filozofski fakultet, Sarajevo, ISBN 978-9958-625-21-3.
- ↑ Abdić K. (2014): Ilirski narodi sjeverozapadne Bosne i Hercegovine. Filozofski fakultet, Sarajevo.
- ↑ Korošec J. (1949-50): Travnik i okolina u prethistorijsko doba, GZM NS IV-V, Sarajevo 1949-50, str. 263-4.
- ↑ Idrizović M., Ur. (1987): Umjetničko blago Bosne i Hercegovine. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-01121-7.
- ↑ Klaić N. (1994): Srednjevjekovna Bosna - Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe. Eminex, Zagreb, ISBN 953-6112-05-1.
- ↑ Petrović R. (2010): Bogumili. Rubikon & Mak, Novi Sad – Visoko, ISBN 978-9958-9777 Uneseni ISBN nije važeći., ISBN 978-86-84989-26-2.
- ↑ Naziv Crkva bosanska uveli su katolički misionari (u XIII stoljeću), po kojima nije bilo drugih bogomolja osim crkve, niti prave vjere osim katoličanstva.
- ↑ Enciklopedija Jugoslavije, Izd. (1983): Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina – Separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
- ↑ Imamović M. (1997): Historija Bošnjaka. „Preporod“, Sarajevo, UDK 949.715-323.1(=864).
- ↑ Kreševljaković H. (1950): Kapetani i kapetanije u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, God. II: 89-141, Sarajevo.
- ↑ Pelidija E. (2002): Banjalučki boj iz 1737 - Uzroci i posljedice, El-Kalem, Sarajevo.
- ↑ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ↑ „Selo (Veselo) Dunići”. Furaj.ba - S nama u avanturu!. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
- ↑ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
- ↑ „Karta Bosna i Hercegovina - Udaljenosti.com”. udaljenosti.com. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
- ↑ Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 9780020329954.
- ↑ Beč J. (1997): Pucanje duše. Samizdat B92, Beograd, ISBN 86-7208-010-6.
- ↑ Ivica Grgic. „Lijepa Naša Domovina Hrvatska - - Kotor Varos - bogr001”. lijepanasadomovinahrvatska.com. Arhivirano iz originala na datum 2015-12-26. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ „Lijepa Naša Domovina Hrvatska - - Kotor Varoš - kv018”. lijepanasadomovinahrvatska.com. Arhivirano iz originala na datum 2015-12-26. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ Fena, Agencija (2013): Obilježavanje 21. godišnjice stradanja Bošnjaka u Kotor-Varoši – Još se traži 277 osoba. Avaz, 03. 11. 2013.
- ↑ http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=48921.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2017-08-12. Pristupljeno 2017-08-17.
- ↑ https://www.sense-agency.com/icty/milosevic%E2%80%99s-%E2%80%98nasty-words%E2%80%99-about-karadzic-and-krajisnik.29.html?cat_id=1&news_id=15511 Arhivirano 2017-08-12 na Wayback Machine-u.
- ↑ „EUFOR ALTHEA”. EUFOR ALTHEA. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ „1998/03/07 10:51 "BOSNA COMPANI", PONOVO”. aimpress.ch. 7 March 1998. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ „Stabilisation Force in Bosnia and Herzegovina - SFOR - Homepage”. nato.int. Arhivirano iz originala na datum 2009-04-24. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ „EU - BIH - Current Missions - Overseas - Defence Forces”. military.ie. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-03. Pristupljeno 2021-08-14.
- ↑ „Stabilisation Force in Bosnia and Herzegovina - SFOR MISSION”. nato.int. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ „CCRP - Command and Control Research Program”. dodccrp.org. Pristupljeno 6. 11. 2015.
- ↑ Phillips, R. Cody. Bosnia-Herzegovina: The U.S. Army's Role in Peace Enforcement Operations 1995-2004. Washington, D.C.: United States Army Center of Military History. CMH Pub 70-97-1. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-09. Pristupljeno 2017-03-08.
- ↑ Lambert, Nicholas (2002). „Measuring the success of the NATO operation in Bosnia and Herzegovina 1995–2000”. European Journal of Operations Research 140 (2): 459-481. DOI:10.1016/S0377-2217(02)00083-8.
- ↑ 50,0 50,1 Štatistički zabod Zemaljske vlade BiH, ur. (1880). Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine – Službeno izdanje. Sarajevo: Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine.
- ↑ 51,0 51,1 http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1953/Pdf/G19534001.pdf.
- ↑ Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- ↑ internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf Arhivirano 2013-10-05 na Wayback Machine-u
- ↑ Napomena: Bošnjaci su kroz popise označavani kao Muslimani (narod), jer im nije bilo dozvoljeno izjašnjavanje u izvornom obliku (Bošnjak). Modalitet Musliman (pripadnost narodu) miješan je lahko sa modalitetom musliman (pripadnost vjeri). Prema izbornom zakonu, Ustavu BiH i drugim zakonskim aktima, kada se govori o popisu i kada se navodi termin Muslimani mijenja se sa terminom Bošnjaci (treba se pisati Bošnjaci), jer se novo-staro nacionalno ime odnosi na tadašnji termin Muslimani. Više u članku: Bošnjaci i popisi stanovništva.
- ↑ Hadžiselimović R. (1981). „Genetic distance among local human populations in Bosnia and Herzegovina (Yugoslavia)”. Collegium Antropologicum 5 (Supplement): 63–66.
- ↑ Hadžiselimović R. et al. (1985). Genetička distanca i stepen propagacijske izolovanosti lokalnih ljudskih populacija u Bosni i Hercegovini – Elaborat istraživačkog projekta. Sarajevo: Biološki institut Univerziteta u Sarajevu.
- ↑ http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1953/pdf/G19534001.pdf.
- ↑ 58,0 58,1 Opšta državna statistika Kraljevine Jugoslavije, ur. (1932). Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921. godine. Sarajevo: Državna štamparija.
- ↑ 59,0 59,1 59,2 59,3 Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, ur. (1912). Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 27. septembra 1910. Sarajevo.
- ↑ Statistički odjel Zemaljske vlade za BiH, ur. (1896). Popis žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22 aprila 1895. Sarajevo.
- ↑ Statistički odjel Zemaljske vlade, ur. (1886). Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1885.. Sarajevo: Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine.
- ↑ 62,0 62,1 62,2 Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Kotor Varoš: Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari". 1985.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Zvanična stranica općine Kotor-Varoš
- http://www.maplandia.com/bosnia-and-herzegovina/republika-srpska/siprage/ Maplandia
- http://www.satellitecitymaps.com/europe-map/bosnia-and-herzegovina-map/federation-of-bosnia-and-herzegovina-map/%C5%A1iprage-map/
- http://www.distancesfrom.com/distance-from-Siprage-to-Banja-Luka-Bosna-i-Hercegovina/DistanceHistory/5243320.aspx
- http://www.maplandia.com/bosnia-and-herzegovina/republika-srpska/siprage/ Maplandia
- http://www.satellitecitymaps.com/europe-map/bosnia-and-herzegovina-map/federation-of-bosnia-and-herzegovina-map/%C5%A1iprage-map/
- http://www.distancesfrom.com/distance-from-Siprage-to-Banja-Luka-Bosna-i-Hercegovina/DistanceHistory/5243320.aspx
- http://www.udaljenosti.com/bosna/-[mrtav link] Udaljenosti u Bosni
- Kotor Varoš
- Kotor Varoš vijesti i informacije Arhivirano 2008-02-24 na Wayback Machine-u
- Glas Kotor Varoša
- Kotorvaroška dolina