Petar Baćović
Petar Baćović | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Nadimak | Rade | ||
Datum rođenja | 1898 | ||
Mesto rođenja | Kalinovik, Bosna i Hercegovina pod okupacijom Austro-Ugarske | ||
Datum smrti | 1945 | ||
Mesto smrti | Logor Stara Gradiška, NDH | ||
Vojska | Jugoslovenska vojska u otadžbini Milizia volontaria anticommunista Nezavisna grupa nacionalnog otpora Crnogorska narodna vojska | ||
Bitke i ratovi | Treća neprijateljska ofanziva Operacija Albia Operacija Alfa Operacija Beta Operacija Vajs Bitka na Lijevča polju |
Petar Baćović (pseudonim: Ištvan; Kalinovik, 1898 - Stara Gradiška, travanj 1945.) je bio četnički vojvoda i saradnik okupatora u II svetskom ratu.
Baćović je sa četničkim kvislinškim snagama MVAC (it. Milizia volontaria anticommunista) učestvovao u više vojnih operacije fašističke Italije na jugoslovenskom ratištu, tokom kojih su počinili niz jezivih zločina nad civilnim stanovništvom (vidi pokolj u Prozoru, pokolj u Makarskoj).
Sadržaj/Садржај
Predratna biografija[uredi - уреди | uredi izvor]
Rođen je u Kalinoviku. Sin četničkoga vojvode Maksima. Pravni fakultet i Vojnu akademiju je završio u Sarajevu pre rata. Za Kraljevine Jugoslavije rezervni je major. Bavio se odvjetničkim poslom a uoči drugog svjetskog rata bio banski bilježnik.
Drugi svjetski rat[uredi - уреди | uredi izvor]
Posle okupacije Jugoslavije, od ljeta 1941. do travnja 1942., šef je Kabineta u Ministarstvu unutarnjih poslova kvislinške Nedićeve vlade u Beogradu, nakon čega je poslat u istočnu Bosnu.[1] Od avgusta 1942. do kraja rata bio je komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine.[2]
Treća ofanziva[uredi - уреди | uredi izvor]
U travnju 1942. odlazi s četničkim odredom u NDH u istočnu Bosnu i Hercegovinu. Baćovićeve jedinice su učestvovale u trećoj neprijateljskoj ofanzivi protiv partizana. Tokom ofanzive četnici su od Italijana primali odeću i hranu.[3]
U izveštaju od 16. jula 1942. godine major Petar Baćović generalu Draži Mihailoviću navodi detalje saradnje sa italijanskim okupatorom:

6. avgusta 1942. godine, na osnovu naređenja generala Mihailovića, major Petar Baćović je naredio svojim komandantima formiranje "crnih trojki" radi primene "slova Z", odnosno klanja nepodobnih ljudi u četničkim redovima, koje se ima izvršiti isključivo kamom:

Napad na Foču[uredi - уреди | uredi izvor]
Četnici u NDH su na ustaške pokolje civilnog stanovništva odgovarali sopstvenim pokoljima civilnog stanovništva. Baćovićevi četnici su izvršili više masovnih zločina nad Hrvatima i Muslimanima, etnički čisteći istočnu Hercegovinu do Neretve, od Hrvata i Muslimana. Tokom avgusta 1942. godine, četnici su sa fašističkom Italijom spremali zajednički napad na Foču. 18. avgusta 1942. Petar Baćović javlja Draži Mihailoviću da su uspeli podmititi Italijane za napad na Foču:

Četnici su krajem avgusta ponovo ušli u Foči, počinivši strahovite zločine u gradu i okolini.
Avgusta 1942. godine na terenu oko Ustikoline i Jahorine (istočna Bosna) Mihailovićevi četnici pod komandom majora Zaharija Ostojića i Petra Baćovića zaklali su oko 2.500 lica muslimanske veroispovesti a sela popalili.[7] — Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima
Četnički vođa Dragoljub Mihailović, koji je u sadejstvu sa Nemcima uspeo da otera partizane iz Srbije, 28. avgusta 1942. je naredio svom komandantu Petru Baćoviću da uništi "poslednje partizanske ostatke" u zapadnoj Bosni:

Operacija Albia[uredi - уреди | uredi izvor]

U septembru 1942. godine, u okviru talijanske operacije "Albia" protiv partizana na Biokovu, četničke jedinice majora Petra Baćovića su vršile strahovit teror nad civilnim stanovništvom (vidi pokolj u Makarskoj), o čemu je Baćović redovno izveštavao Dražu Mihailovića.[9] 6. septembra 1942. godine komandant istočne Bosne i Hercegovine Petar Baćović je izvestio četničkog vođu Dražu Mihailovića o paljenju čitavih sela u jadranskom zaleđu:

U narednom izveštaju generalu Mihailoviću od 5. septembra 1942, major Petar Baćović dodaje nove pojedinosti o jezivim zločinima:

Po okončanju operacije Baćović je izvestio Mihailovića da je "zaklano preko 2.000 šokaca i muslimana. Većinom ustaše ili komunisti".[14] Baćovićev zloglasni izveštaj generalu Mihailoviću iz septembra 1942 godine glasi:

General Dragoljub Mihailović je bio veoma zadovoljan njegovim pokretom i zapovedio mu nova "čišćenja":

Poslije toga Bačević je dobio titulu vojvode, uz nadimak Kalinovički.
Operacija Alfa[uredi - уреди | uredi izvor]
Petar Baćović u svom proglasu Srbima u partizanskim redovima oktobra 1942, objašnjava kako su "Jevreji, udruženi sa najvećim belosvetskim šljamom", pobegli u šume i tamo propagiraju boji život u komunističkoj državi:

U listopadu 1942. Bačevićevi četnici učestvuju u talijanskim operacijama protiv partizana, kada su pobili mnoštvo civila u mostarskom, prozorskom i konjičkom kotaru (vidi pokolj u Prozoru). Kao komandant hercegovačkih četnika, zajedno sa ustašama, učestvovao je u italijanskim operacijama Albia i Dinara (vidi borbe za Livno 1942.).
Snage: od Prozora, koji će biti posednut jednim bataljonom VI. arm. korpusa, dejstvovaće druge jedinice pomenutog arm. korpusa, antikomunističke formacije (prim: Baćović), uz podršku 1—2 druga vaša pojačana bataljona. Od Tomislav-Grada: ustaške jedinice koje će biti određene sporazumom s komandom hrvatskog arm. korpusa u .Sarajevu. Od oblasti Aržano i od Sinja: ukupno bar 3—4 bataljona XVIII arm. korpusa, 1 ustaški bat. iz Imotskog, koji će zatim posetiti Livno, antikomunističke formacije XVIII (prim: Đujić) i eventualno VI arm. korpusa (prim: Baćović).[18]
— NAREĐENJE ITALIJANSKE KOMANDE OD 9. OKTOBRA 1942. KOMANDANTU 18. ARMIJSKOG KORPUSA ZA PREDUZIMANJE DRUGE FAZE OPERACIJE »DINARA« (ZAUZIMANJE LIVNA)
28. novembra 1942. godine general Draža Mihailović naređuje Petru Baćoviću da uniforme koje su dobili od fašističke Italije ofarbaju i prekroje:
Operacija Vajs[uredi - уреди | uredi izvor]
Sredinom decembra 1942. Italijani su transportovali njegov odred jačine 2.800-3.000 ljudi u Knin radi pojačanja osovinskih položaja. 21. januara 1943. godine javlja Draži Mihailoviću o početku operacije Vajs:

Učestvovao je u borbi za Gračacu januara 1943, kad su njegovi borci zajedno sa Italijanima odbili napad Druge ličke brigade na grad. Koncem siječnja 1943. izvršili su pokolj u Vrlici i okolici. 7. februara Petar Baćović izveštava generala Mihailovića da sa Italijanima napada partizane u Krajini, da njegovi ljudi traže da se vrate kući, da su neki Đujućevi ljudi prešli partizanima, i da četnici ne mogu držati ništa izvan italijanske žice:

U februaru 1943. Italijani su prebacili njegove snage u Split. Odatle se kopnenim putem pridružuje velikom četničkom okupljanju radi ofenzive u prostoru Neretve na glavninu partizanskih snaga u veljači i ožujku 1943. Njegov odred zauzeo je 4. marta 1943. Imotski od Pete dalmatinske brigade. Od njegovih četnika stradava civilno pučanstvo, posebice u Imotskom i okolici.
Ne preduzimati ništa u pogledu rušenja komunikacija. Sve raspoložive snage mobilisati i staviti u pokret u cilju tučenja komunista kako na svom terenu tako i na terenu susjednih jedinica ako je sopstvena teritorija čista. Sa okupatorom održavati dobre odnose i ne napadati ga već po mogućnosti iskoristiti ga svugde i na svakom mestu do uništenja komunista.[22] — Baćovićevo naređenje komandantu Gatačke brigade o sadejstvu sa Nemcima u borbi protiv NOVJ (17. septembar 1943).
Vremenom su vesti o Baćovićevoj saradnji sa okupatorom prodrle u javnost savezničkih zemalja, te britanska vlada traži od generala Mihailovića da se izjasni po tom pitanju. Na pitanje jugoslovenskog premijera Božidara Purića o kolaboraciji njegovih komandanata četnički general Mihailović 10. novembra 1943. odgovara:

Misija u Kairu[uredi - уреди | uredi izvor]
Početkom 1944. sa Vojislavom Lukačevićem boravio je u specijalnoj misiji Draže Mihailovića u Kairu. 14. februara 1944. sa šefom engleske vojne misije pukovnikom Bejlijem odlazi u Italiju, gde je razoružan i kratko zatvoren u britanskom zatvoru. Po povratku (koncem svibnja 1944) sa grupom oficira (Vojislav Lukačević i drugi) organizuje četničku "Nezavisnu grupu nacionalnog otpora" koja se trebala povezati s britanskim snagama čijem su se iskrcavanju četnici nadali na južnom Jadranu.
Pokušaj povlačenja i smrt[uredi - уреди | uredi izvor]
Decembra 1944. godine, nakon sloma četnika u Srbiji, Baćović je član delegacije koja će razgovarati o udruženju kvislinških snaga sa generalom Nedićem u Beču, pod kontrolom nemačke vlasti. Baćović je Nemcima predlagao da radi kontrole utroška municije, i kontrole sprovođenja akcija, delegiraju četnicima oficira za vezu.[24] Sredinom januara 1945. godine, Petar Baćović postaje sve nezadovoljniji Mihailovićevim vodstvom. 19. januara 1945. Petar Baćović traži od generala Mihailovića da se izjasni o svojim namerama.[25] 24. januara pukovnik Gojko Borota iz Sarajeva obaveštava generala Mihailovića:
Aprila 1945. pridružio se četničkoj skupini koja je napustila Mihailovića. Ostatke svojih postrojbi potčinjava Pavlu Đurišiću, koji se povlači u Treći Rajh. Ustaše su na Lijevče polju kraj Banja Luke 4.IV.1945. porazile njihove snage, a Baćovića i druge četničke vođe (P. Đurišića, D. Vasića, Z. Ostojića) zarobile i sprovele u logor Stara Gradiška, gdje su likvidirani krajem aprila 1945.
Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ http://znaci.net/00001/4_14_1_80.htm
- ↑ http://znaci.net/00001/4_14_1_80.htm
- ↑ 3,0 3,1 Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih
- ↑ http://znaci.net/00001/4_14_1_121.htm
- ↑ Naređenje Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine od 6. avgusta 1942. komandantima korpusa i brigada za formiranje "Crnih trojki" radi primene "slova Z"
- ↑ http://www.znaci.net/00001/4_14_1_145.htm
- ↑ Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima
- ↑ http://znaci.net/00001/4_14_1_155.htm
- ↑ Jovo Popović: Pop izdaje, Glava 15
- ↑ Arhiv VII, Ča, k. 222, reg. br. 29/5
- ↑ http://znaci.net/00001/4_14_1_166.htm
- ↑ Arhiv VII, Ča, k. 170, reg. br. 51/3
- ↑ http://znaci.net/00001/4_14_1_166.htm
- ↑ Knjiga primljenih depeša štaba Draže Mihailovića, Arhiv Vojnoistorijskog instituta, četnički fond, registarski broj. 1/1, kutija 280
- ↑ http://pescanik.net/wp-content/PDF/optuznica.pdf
- ↑ Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine
- ↑ AVII Chetnik Collection, box 222, facs. 5, doc. 34.
- ↑ NAREĐENJE VIŠE KOMANDE ORUŽANIH SNAGA »SLOVENIJA — DALMACIJA« OD 9. OKTOBRA 1942. ZA PREBUZIMANJE DRUGE FAZE OPERACIJE »DINARA« (ZAUZIMANJE LIVNA) [1]
- ↑ Zbornik NOR, tom XIV, knjiga 1, dok. 202.
- ↑ http://www.znaci.net/00001/4_14_2_28.htm
- ↑ http://www.znaci.net/00001/4_14_2_48.htm
- ↑ Naređenje komandanta operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine od 17. septembra 1943. komandantu Gatačke brigade o saradnji četnika i Nemaca u borbi protiv NOVJ
- ↑ http://www.znaci.net/00001/11_42.htm
- ↑ OPŠTI USLOVI SPORAZUMA O SARADNJI IZMEĐU ČETNIKA I NEMAČKIH JEDINICA PRIPREMLJENI ZA PREGOVORE DECEMBRA 1944. GODINE
- ↑ http://www.znaci.net/00001/4_14_4_156.htm "Prema novostvorenoj situaciji javite, u koliko možete, Vaše namere."
- ↑ http://www.znaci.net/00001/4_14_4_156.htm
Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]
- Rođeni 1898.
- Umrli 1945.
- Biografije, Nikšić
- Četnici
- Četničke vojvode
- Četnici u Drugom svjetskom ratu
- Srpske vojskovođe
- Komandanti Drugog svjetskog rata
- Zločini četnika u Drugom svetskom ratu
- Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu
- Jugoslovenska vojska u otadžbini
- Stradali u Jasenovcu
- Bitka na Neretvi