Panslavenske boje

Izvor: Wikipedia
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Panslovenska zastava usvojena je na Sveslavenskom kongresu u Pragu 1848. godine, a između 1918. i 1945. bila je zastavom Kraljevine Jugoslavije

Panslavenske ili panslovenske bojeplava, bijela i crvena — jesu boje zastupljene na nacionalnim i državnim zastavama mnogih slavenskih zemalja, regija i organizacija. Kombinacija ovih boja potječe iz panslavenskog pokreta 19. vijeka, a definirana je na Praškom sveslavenskom kongresu 1848. godine temeljom trgovačke zastave Rusije korištene od 17. vijeka.[1][2]

Današnje slavenske države sa panslavenskom trobojnicom jesu Rusija, Češka, Slovačka, Slovenija, Hrvatska i Srbija, dok je plavu traku Bugarska zamijenila zelenom, a Poljska je zadržala staru bijelo-crvenu dvobojnicu. Negdašnja zastava Crne Gore temeljila se na panslavenskim bojama uz istovjetni redoslijed kao i srpska. Zastave Ukrajine, Bjelorusije i Sjeverne Makedonije nisu poprimile panslavenske boje.

Historija[uredi | uredi kod]

Ilustracija svadbene povorke Sigismunda III Vase u Krakovu iz Štokholmskog svitka.

Kombinacija bijele, crvene i plave boje poznata je na slavenskim zastavama još od 13. vijeka: prema izvoru iz 1281. poznato je da je zastava srpske dinastije Nemanjića bila crveno-plava (lat. vexillum unum de zendato rubeo et blavo[3]); Gelnhauzenskim kodeksom iz 1407. utvrđeno je da je zastava Moravske plava sa šahiranim crveno-bijelim orlom;[4] zastava Kraljevine Poljske iz 15. vijeka bila je crvena s bijelim orlom; bijelo-plavo-crveni barjaci su također prikazani i u Štokholmskom svitku, ilustrirajući svečanu povorku u Krakovu 1605. godine.[5]

Na Prvom sveslavenskom kongresu u Pragu 1848, prema Georgiju Vilinbahovu, učesnici su odlučili da će uzeti rusku bijelo-plavo-crvenu zastavu kao osnovu za zastave svojih oslobodilačkih pokreta,[2] na što su utjecale i boje francuske revolucije.[6] Na samom su kongresu češki Moravljani nastupili sa bijelo-crveno-plavom zastavom.[7] Iste godine Lužički Srbi su proglasili plavo-crveno-bijelu trobojku za svoj nacionalni simbol.[8] Iste boje, ali u drugačijem rasporedu (crveno-bijelo-plava) koristio je ban Hrvatske Josip Jelačić 1848., na osnovu čije zastave je zasnovana zastava Kraljevine Hrvatske i Slavonije.[2][9] Slovenačke patriote koristile su rusku trobojku u istom rasporedu boja, a slovački revolucionari 1848. usvojili su obrnuti raspored boja za zastavu — crvena-plava-bijela.[2]

U inostranstvu su često viđali rusku trobojku kako se vijori na trgovačkim brodovima. U skladu sa međunarodnom tradicijom, po pravilu je da je nacionalna ili državna zastava istovremeno i zastava civilne flote.[2] Stoga je upravo ona smatrana „ruskom nacionalnom zastavom”.[10][11] U samoj Ruskoj Imperiji petrovska bijelo-plavo-crvena zastava često se smatrala filistrom, odnosno narodnom, i nakon što je država odobrila crno-žuto-bijelu zastavu 1858., druga zastava je prvenstveno smatrana zastavom vlade.[11]

Na Drugom sveslavenskom kongresu u Rusiji 1867., glavni simbol je bio bijelo-zlatni transparent, na kojim su se nalazili slavenski misionari Ćirilo i Metodije, a iznad njih — „Spasitelju, blagoslovi ih za apostolsko djelo”. Prema novinskim publikacijama tog vremena, ovaj barjak slavenskog jedinstva izazvao je poštovanje kod svih prisutnih.[12][13]

Godine 1918. plavo-bijelo-crvena trobojka postala je simbol Države Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije. Preobrazbom u SFR Jugoslaviju dodana joj je crvena petokraka, a njenim je raspadom uklonjena, te je kao obična trobojka ostala zastavom SR Jugoslavije i Srbije i Crne Gore do 2006. godine.

Galerija[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Килюнен 2007: str. 103
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Вилинбахов, Георгий Вадимович (2003) (ru). Государственная геральдика в России: Теория и практика. Pristupljeno 2. 7. 2021. 
  3. Samardžić, D. (1983). Vojne zastave Srba do 1918. Beograd: Vojni muzej. 
  4. „Historické symboly - Ministerstvo vnitra České republiky” (cs). www.mvcr.cz. Pristupljeno 3. 7. 2021. 
  5. Bochenski, Zbignew (1988). „A Description of the Stockholm Roll” (en). Studia do dziejów dawnego uzbrojenia i ubioru wojskowego, cz. IX i X (Kraków). 
  6. „Los colores paneslavos” (es). Vexiloblogia. 26. 8. 2008. Pristupljeno 4. 7. 2021. 
  7. Havlík 1990: str. 12
  8. „Лужицкие сербы: Тысяча лет противостояния ассимиляции”. Arhivirano iz originala na datum 28. 05. 2013. Pristupljeno 13. 07. 2016. 
  9. „Флаг Словении” (ru). web.archive.org. Arhivirano iz originala na datum 2. 4. 2019. Pristupljeno 3. 7. 2021. 
  10. Соболева & Артамонов 1993: str. 119
  11. 11,0 11,1 Соболева 2002: str. 157
  12. Майорова, Ольга (2001). „Славянский съезд 1867 года: Метафорика торжества — Журнальный зал” (ru). Новое Литературное Обозрение 51. 
  13. П., Маша (2012). „Путешествие чехов в Москву” (ru). ZEN magazine. Русская версия : журнал 2: 92—95. ISSN 1805-6261. Arhivirano iz originala na datum 4. 10. 2013. Pristupljeno 4. 7. 2021. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Dodatna literatura[uredi | uredi kod]