Braća Miladinov

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Braća Miladinov
Dimitar Miladinov
Konstantin Miladinov
Spomenik braći ispred rodne kuće u Strugi
Spomenik braći ispred rodne kuće u Strugi
Država  Makedonija
 Bugarska

Braća Miladinov, Dimitar (Struga, 1810. - Istanbul, 23. januar 1862) i Konstantin(Struga, 1830. - Istanbul, 18. januar 1862.), bili su pjesnici i folkoristi, ključne figure nacionalnog preporoda u Makedoniji i Bugarskoj sredinom 19. vijeka.

Porodica Miladinov[uredi - уреди | uredi izvor]

Dimitar i Konstantin Miladinov rođeni su u porodici struškog grnčara Riste Miladinova i njegove žene Sultane. To je bila brojna porodica s osmero djece, od toga šest sinova: Dimitrij, Tane, Naum, Mate, Apostol i Konstantin i dvije kćeri: Ana i Krsta.

Rodna kuća braće Miladinov iz Struge

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Školovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Dimitar je od 1829. školovan u Janjini i Manastiru sv. Nauma u Ohridu, tako da je 1830. postao učitelj u Ohridu. Ostala braća su osnovno školovanje završila u Strugi, a gimnaziju u Janjini (Grčka). Srednji brat Naum Miladinov ((1817.-1895.) polazio je Duhovnu akademiju na patrijaršijskom univerzitetu Halki u Istanbulu, gdje je diplomirao na odsjeku za muziku i gramatiku. Naum je 1843. napisao muzički udžbenik, prvi takve vrste u Makedoniji. Puno je pomogao braći u skupljanju građe za Zbornik jer je zapisivao i note.

Najmlađi brat Kostantin diplomirao je 1852. godine na Filozofskom fakultetu u Ateni, na odsjeku za grčku filologiju.

Pedagoški rad[uredi - уреди | uredi izvor]

S diplomama školovanih učitelja, braća su se vratila u svoj rodni kraj i počela raditi kao učitelji. Radeći u školi u Ohridu Dimitar se susreo s poznatim ruskim slavistom Viktorom Grigorovičem. Taj susret bio je presudan za njega, jer ga je potakao da skuplja narodne pjesme i običaje makedonskog naroda. Nedugo iza tog Dimitar je uz pomoć braće počeo prikupljati građu za budući Zbornik pjesama i narodnih običaja.

U to vrijeme Makedonija je bila pod vlašću Osmanskog carstva i ne samo što je narod trpi o sluganski položaj u odnosu na vladajuće islamsko stanovništvo, već je u duhovnom pogledu bio podvrgnut helenizaciji preko crkvenih vlasti koje su bile podčinjene |carigradskom patrijarhu, a on je bio Grk.

Dimitar Miladinov
Konstantin Miladinov

Dimitar Miladinov je bio panslavistički orijentiran i želio da se u tadašnju nastavu uvede slavenski jezik (bugarski - makedonski, jezik toga kraja) umjesto grčkog, zbog tog je vrlo brzo došao u sukob sa malobrojnim grkofilima u Bitoli, osobito s mitropolitom Miletosom. Zbog toga je napustio Bitolu i otišao raditi u obližnje selo Trnovo među Vlahe. Putovao je po Austro-Ugarskoj (Vojvodina) i upoznao se s idejama ilirizma, za koje se odmah vatreno zagrijao i prihvatio ih kao svoje. Po povratku u rodnu Strugu 1856., Dimitar odlučuje poslati mlađeg brata Konstantina na studij slavenske filologije u Moskvu, na tamošnji Carski univerzitet. Ponijevši skupljeni materijal za budući Zbornik, Konstantin je uz studij, radio na pripremi prikupljenog materijala za objavljivanje. U to vrijeme se i sam prihvatio pera i počeo pisati poeziju, i pored toga što nije napisao puno (svega 15 pjesama), njegova poezija zauzima grandiozno mjesto u makedonskoj lirici, zbog jedne pjesme - T'ga za jug koja je postala sinonim za Makedoniju. Ta pjesma je prevedena na 42 jezika u sedamdesetak prepjeva. Teška ruska zima i slabo materijalno stanje Konstantina, uzrokovale su da oboli od tad neizlječive bolesti - tuberkuloze 1859. U Moskvi nije uspio ni u namjeri da objavi svoj dugo pripremani - Zbornik narodnih umotvorina, ponajviše zbog velikog otpora pravoslavnih crkvenih krugova, koji se nisu htjeli zamjeriti - Carigradskoj patrijaršiji.

Zbog tog je u junu 1860. napustio Moskvu ne završivši studije, i krenuo na put kući preko Beča. Tu se susreo sa biskupom Strossmayerom, s kojim je imao kontakte još u Moskvi jer ga je informirao o svojim nastojanjima da objavi svoj Zbornik. Josip Juraj Strossmayer prihvatio je ideju da on financira izdavanje zbornika i poslao Konstantina u Zagreb, gdje se njegov Zbornik trebao odštampati.

Prva stranica orginalnog zbornika iz 1861. Bugarske narodne pjesme

Bugarske narodne pjesme[uredi - уреди | uredi izvor]

Zbornik narodnih pjesma i običaja braće Miladinov odštampan je 24. juna 1861. u štampariji Ante Jakića iz Zagreba pod naslovom - Bugarske narodne pjesme, sakupljene od braće Miladinov. To je nakraju ispala knjiga od 600 makedonskih narodnih pjesama i 77 bugarskih (koje je mu je ustupio bugarski folklorist Vasilije Čolakov da popune slog). Sve do štampanja, knjiga je imala radni naslov Makedonske narodne pjesme. [1] Promjena naslova knjige u zadnji trenutak pred objavljivanje, je predmet kontraverzi i polemika koje traju do danas. Naslov Bugarske narodne pjesme prvi put se pojavio u pismu Čolakova Franji Račkom upravo pred samu realizaciju. U rječničkom dodatku nalazio se i prvi dio makedonsko - hrvatskog rječnika što ga je Miladinov bio spreman objaviti u cijelosti (2000 riječi), ali je odustao zbog veličine Zbornika.[2]

Zbornik je izazvao velik odjek u slavističkim krugovima, kao i u evropskoj kulturnoj javnosti. Konstantin je, sretan zbog ispunjenja životnog sna, sredinom jula 1861. napustio Zagreb i krenuo za rodnu Strugu. Usput se zadržao u Beogradu, gdje je saznao da mu brat Dimitar leži već preko pola godine u turskom zatvoru. I tako je umjesto za Strugu krenuo put Carigrada, gdje je su i njega uhapsili pod optužbom da je špijun. Pod nikad razjašnjenim okolnostima braća Miladinov su umrla u carigradskom zatvoru 1862. godine.

    • Makedonska nauka ne upotrebljava naziv - Bugarske narodne pjesme, sakupljene od braće Miladinov, već samo Zbornik braće Miladinov.

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Makedoniju i Hrvatsku povezuju kuće od riječi". www.vjesnik.hr. http://dns1.vjesnik.hr/html/2001/07/01/ClanakTx.asp?r=kul&c=3. pristupljeno 25. 04. 2009.. 
  2. Miladinov Konstantin: Da vidam Ohrid, Struga da vidam, Priredio Borislav Pavlovski, Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj, Zavičajna naklada "Žakan Juri", Zagreb - Pula 2001., ISBN 953-96314-5-9

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]