Rodoverje

Slovensko rodnoverje ili rodna vera je jedan od modernih[a] naziva za obnovljenu, mnogobožačku, etničku religiju Slovena[1][2][b] i njeno ponovno praktikovanje među slovenskim narodima.[4][5][6] Njeni sledbenici poštuju božanstva starih Slovena i kultove predaka, vegetacije, vatre, vode i svetih životinja.
Sloveni nisu imali posebno ime za svoju etničku religiju, jer se podrazumevalo da svaki Sloven bude istovremeno i rodnoveran,[7] pa je poseban naziv za slovensku religiju skovan tek osamdesetih godina XX veka, odnosno tek kada se u slovenskim zemljama dostigla „kritična masa“ kako ljudi zainteresovanih za istoriju, veru, tradiciju i kulturu Slovena pre prihvatanja hrišćanstva, tako i onih koji su svoju duhovnu stazu pronašli u slovenskoj religiji.[8] Termin slovensko rodnoverje se koristi u većini slovenskih zemalja, sa varijacijama koje su u skladu sa osobenostima slovenskih jezika (ruski: rodnovérie, rodnaя vera; poljski: rodzimowierstwo, rodzima wiara; ukrajinski: rіdnovіr'я, ridna vira; češ. rodnověří, rodná víra; slov. rodnoverie; bug. rodnoverie; sh. rodnoverje; sh. rodnoverje, rodna vera, rodna vera). Naziv je nastao kao kovanica reči rod i vera.[9] Izraz koji je u upotrebi u engleskom jeziku je Rodnovery.[c] Alternativni nazivi su slovenska vera,[d] narodna vera,[e] stara vera, staroverstvo,[f] staroverje.
Neposredni izvori za slovensko rodnoverje[g] su narodno predanje,[10][11] običaji i obredi;[12][13][14] pisani romejski,[15] slovenski,[16][17][18][19][20][21][22] germanski,[23][24][25][26][27][28][29][30] i arapski izvori;[31][32][33] arheološki[34][35][36][37][38][39][40][41][42] i drugi nalazi.[43]
Posredni izvori su manje ili više uspešne sinteze narodnog predanja, analize predanja slovenskih naroda[44][45] i njihovih obreda i običaja, pokušaji rekonstrukcije bazirani uglavnom na etnološkim nalazima, komparativnoj religiji i arheološkim nalazima.[46][47][48][49][50][51][52][53][54]
Deo slovenskih rodnovernih verskih zajednica koristi i kontroverznu „Velesovu knjigu“ kao izvor.
Pojedine slovenske rodnoverne verske zajednice se koriste i falsifikovanim narodnim predanjem i materijalnim nalazima, verskim sadržajima drugih veroispovesti i autorskim tekstovima religijskog sadržaja.
- ↑ Naziv rodna vera se može naći početkom XX veka, npr. u nazivu ukrajinske rodnoverne organizacije „Rodna vera“ (ukrajinski: Rіdna vіra) osnovane 1934. godine, dok naziv rodnoverje nastaje krajem osamdesetih godina XX veka.
- ↑ Rodnoverje je zapravo naziv za etničku religiju u opštem slučaju. U grčkom jeziku pojmu rodnoverje odgovara izraz etnikos (grčki: ἐθνικός), a u ruskom jeziku se koristi i pojam ruski: язычество, koji potiče od crkvenoslovenskog ıảzы́kъ (narod, pleme, rod) i u delima hrišćanskih autora označava veru mnogobožačkih religija. U engleskom jeziku pojmu rodnoverje odgovaraju izrazi engleski: ethnic religion i engleski: native faith što je i bukvalni prevod pojma rodnoverje. Pun naziv koji se koristi u dokumentima rodnovernih grupa i organizacija i u radovima posvećenim slovenskoj religiji glasi slovensko rodnoverje, npr. poljski: Rodzimowierstwo słowiańskie. Slično tome postoji germansko rodnoverje, što označava etničku religiju germanskih naroda, npr. Asatru, grčko rodnoverje, tj. Helenizmos (grčki: Έλληισμὀς, engleski: Hellenismos), prusko rodnoverje(Prūsiskas Drūwis) ili letonsko rodnoverje let. Dievturība. Organizacije etničkih religija iz više evropskih zemalja su 1998. godine formirale međunarodno telo - Evropski kongres etničkih religija (engleski: European Congress of Ethnic Religions).[3]
- ↑ Verzija na engleskom jeziku koju koriste mnogi slovenski paganski sajtovi i koja je naziv domena jedne od najvećih organizacija slovenskih rodnovernih u Ruskoj Federaciji: http://rnv.rodnovery.com/.
- ↑ U nazivu poljskog rodnovernog udruženja zapadno-slovensko versko udruženje „Slovenska Vera“ (poljski: Zachodniosłowiański Związek Wyznaniowy „Słowiańska Wiara“).
- ↑ Na primer, u nazivu organizacije Ruska narodna vera (ruski: Русская Народная Вера).
- ↑ Na primer, u Sloveniji se slovensko rodnoverje naziva i staroversto, a deluje slovensko rodnoverno udruženje „Staroverci“.
- ↑ Radi preglednosti u odeljku je naveden samo manji deo izvora, a ne svi izvori.
- ↑ „Neopogaństwo, Rodzimowierstwo i Pseudorodzimowierstwo“ Arhivirano 2012-04-13 na Wayback Machine-u, Ratomir Wilkowski (pl)
- ↑ „Битцевское Обращение“ Arhivirano 2008-12-23 na Wayback Machine-u, Круг языческой традиции, Москва, 17.03.2002. (ru)
- ↑ Declaration of European Congress of Ethnic Religions, Vilnius, Lithuania, 23rd June 1998.
- ↑ Aitamurto, K., „Russian Rodnoverie - Negotiating Individual Traditionalism“, Aleksanteri Institute, University of Helsinki, The 2007 International Conference, Bordeaux, France (en)
- ↑ „Staroverstvo danes“ Arhivirano 2011-12-06 na Wayback Machine-u (sl)
- ↑ „Rodzima Wiara (poszerzone wyznanie wiary)“ Arhivirano 2014-02-02 na Wayback Machine-u, Rodzima Wiara (pl)
- ↑ „Русская Народная Вера“ Arhivirano 2012-04-07 na Wayback Machine-u, Всероссийский религиозный союз Русская народная вера (ru)
- ↑ Michael Strmiska. „Modern Paganism in World Cultures“. Chapter Six: The Revival of Ukrainian Native Faith by Adrian Ivakhiv. pp. 209-239.
- ↑ Кавыкин О. И., Родноверы. (Самоидентификация неоязычников в современной России)., Институт Африки РАН, Москва, 2007., ISBN 978-5-91298-017-6
- ↑ Раде С. Н. Рајић, „Митско, етичко и заветно у епским песмама“ Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u
- ↑ Primus Sobotka, „Rostlinstvo a jeho význam v národních písních, pověstech, bájích obřadech a pověrách slovanských“, Nákladem Matice c̆eské, Praha, 1879.
- ↑ Караџић, Вук Стефановић, „Живот и обичаји народа српскога“, у наклади Ане удове В. С. Караџића, Беч, 1867.
- ↑ Вукановић, Татомир, „Енциклопедија народног живота, обичаја и веровања у Срба на Косову и Метохији. VI век - почетак XX века“, Војноиздавачки завод, Београд, 2001., ISBN 86-335-0107-4, ISBN 86-7388-124-2
- ↑ Vukelić, Deniver, „Pretkršćanski prežici u hrvatskim narodnim tradicijama“[mrtav link], Hrvatska revija, Broj 4-2010, 30. listopada 2010., Matica Hrvatska, Zagreb, ISSN 1330-2493
- ↑ „Византијски извори за историју народа Југославије“, I-III, САН, Научно дело, Београд, 1955.-1966.
- ↑ „Povest minulih leta“; Aleksandr Koptev, „Pagan Rites in the Story of the Princess’ Revenge (the Russian Primary Chronicle, under 945–946)“, Mirator, volume 11.1, Helsinki, 2010.
- ↑ „Dalimilova hronika“
- ↑ „Kozmina hronika“
- ↑ „Statuta provincialia breviter“, cca 1420.
- ↑ „Dlugoševa hronika“
- ↑ „Letopis popa Dukljanina“
- ↑ „Slovo o Igorovom pohodu“
- ↑ Adamus Bremensis, „Gesta Hammaburgensis ecclesiae pontificum“ Arhivirano 2007-12-23 na Wayback Machine-u, Liber II, Liber III ((lat.))
- ↑ Helmold von Bosau, „Chronica Slavorum“, 1.I, 1.VI, 1.XVI, 1.XXI, 1.LII, 1.LXIV, 1.XXCIV, 2.XII
- ↑ Saxo Grammaticus, „Gesta Danorum“, Liber XIV
- ↑ Thietmar von Merseburg, „Thietmari Merseburgensis episcopi Chronicon“ ((lat.))
- ↑ William of Malmesbury, „Gesta Regum Anglorum“; Leszek Paweł Słupecki, Roman Zaroff, „William of Malmesbury on Pagan Slavic Oracles: New Sources for Slavic Paganism and its two Interpretations“, Studia Mythologica Slavica II, Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Ljubljana, 1999. (sl)
- ↑ Konrad Botho, „Cronecken der Sassen“, 1492.
- ↑ Masch, Andreas Gottlieb, „Die gottesdienstlichen Alterthümer der Obotriten, aus dem Tempel zu Rhetra“, Gedruckt bey Carl Friedrich Rellstab, Berlin, 1771., репринт: Андреас Готлиб Маш, „Ретра - последње словенско светилиште“, Пешић и синови, Београд, 2008., ISBN 978-86-7540-102-5
- ↑ Русанова И. П., Тимощук Б. A., „Языческие святилища древних славян“ , Ладога-100, Москва, 2007., ISBN 5-94494-051-3 Uneseni ISBN nije važeći.
- ↑ Ибн-Фадлан, „Записка о путешествии на Волгу“ (ru)
- ↑ „Ibn Fadlan and the Rusiyyah“ Arhivirano 2013-10-01 na Wayback Machine-u, James E. Montgomery, Cambridge, Journal of Arabic and Islamic Studies, Volume III, 2000. pp. 1-25. (en)
- ↑ Al Masudi, „Zlatna polja i rudnici dragog kamenja“
- ↑ Б. А. Рыбаков, Календарь IV в. из земли полян., „Советская археология“, 1962., № 4.
- ↑ В. А. Городцов, „Заметка о глиняном сосуде с загадочными знаками“, „Археологические известия и заметки“, том V, Москва, 1897., № 12
- ↑ Сборник „Культура древней Руси“, том I—II, Москва, 1950—1951.
- ↑ Е. М. Эпштейн. „К вопросу о времени происхождения русской письменности“, „Ученые записки Ленинградского университета по историческим наукам“, выпуск 15, 1947.
- ↑ Јанковић, проф. др Ђорђе, „Српске громиле“, Свесловенски савез, Књижевна реч, Београд, 1998., ISBN 978-86-83173-01-3
- ↑ „Завада око српских громила“, НИН – 4. децембар 2008., стр. 42. и 43.
- ↑ Јанковић, проф. др Ђорђе, „Словенске особине насеља позноримског доба на југоистоку Паноније“, Пројекат Растко
- ↑ „Mythologie und Götterwelt der slawischen Völker. Die geistigen Impulse Ost-Europas.“, Zdenek Váňa, Uravhhaus, Stuttgart, 1992. стр. 35
- ↑ Паул Гриндер Хансен, „Историја, археологија и Венди“ у „Пад Арконе или сумрак словенског паганизма“, Растко Костић, Атос, Београд, 2009., стр. 179-203, ISBN 978-86-904569-3-2
- ↑ Дубов, И.В., „Новые источники по истории Древней Руси.“, Издательство Ленинградского университета, Ленинград, 1990., ISBN 5-288-00441-2
- ↑ Драган Јацановић, „Српско календарско знање у епској народној поезији“, Центар за митолошке студије Србије, Рача, 2000.
- ↑ Драган Јацановић, „Српска народна епика као извор археолошке информације“[mrtav link], Гласник Српског археолошког друштва, 1998., бр. 14, стр. 299-313
- ↑ Louis Leger, „La Mythologie Slave“, 1901.
- ↑ „Slavic religion“, Gimbutas, M., The Encyclopedia of Religion, volume 13, ed. Mircea Eliade, Macmillan, New York, 1987., pp. 353-361, ISBN 978-0-02-897138-4
- ↑ Рыбаков Б.А., „Язычество древних славян“, Издательство 'Наука', Москва, 1981., ISBN 5-344-00091-X
- ↑ Zaroff, Roman, „Organized Pagan Cult in Kievan Rus’. The Invention of Foreign Elite or Evolution of Local Tradition?“, Studia Mythologica Slavica II, 1999., pp. 47-76, (en)
- ↑ Александра Бајић, „Богови старих Словена“, Пешић и синови, Београд, 2008., ISBN 978-86-7540-096-7
- ↑ Александра Бајић, „Велика богиња Словена“, Пешић и синови, Београд, 2007., ISBN 978-86-7540-079-0
- ↑ Сретен Петровић, „Систем српске митологије“, Ниш, 2000. ISBN 86-7455-415-6
- ↑ Vitomir Belaj, „Hod kroz godinu“, drugo izdanje, Golden marketing, Tehnička knjiga, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-212-334-0
- ↑ Jerzy Strzelczyk, „Mity, podania i wierzenia dawnych Słowian“, Rebis, Poznań, 2007., ISBN 978-83-7301-973-7
- Свевлад (Srbija)
- Глас предака Arhivirano 2012-02-24 na Wayback Machine-u (Srbija)
- Стари Словени (Srbija)
- Staroverci (sl) (Slovenija)
- Союз славянских общин славянской родной веры (ru) (Rusija)
- Велесов круг (ru) (Rusija)
- Об’єднання рідновірів України (uk) (Ukrajina)
- Родове Вогнище Рідної Православної Віри (uk) (Ukrajina)
- Słowiańska Wiara Arhivirano 2012-03-11 na Wayback Machine-u (pl) (Poljska)
- Rodzima Wiara Arhivirano 2012-03-25 na Wayback Machine-u (pl) (Poljska)
- Svätoháj Rodnej Viery (sk) (Slovačka)
- Perunov Kruh Arhivirano 2011-12-13 na Wayback Machine-u (sk) (Slovačka)
- Dažbogovi vnuci (sk) (Slovačka)
- Společenství Rodná víra (cs) (Češka)
- Родна вяра (bg) (Bugarska)