Aleksa Šantić
Aleksa Šantić | |
---|---|
| |
Biografske informacije | |
Rođenje |
27. maj 1868. Mostar, Otomansko Carstvo |
Smrt |
2. februar 1924. (dob: 55) Mostar, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
Nacionalnost | Srbin |
Obrazovanje | |
Zanimanje | pjesnik |
Aleksa Šantić (27. maj 1868. Mostar – 2. februar 1924. Mostar, Bosna i Hercegovina) je bio bosanskohercegovački pjesnik. Povezao je svojim djelom idejne i pjesničke težnje književne tradicije i nove epohe modernizma, kojoj je pripadao. Prvu pjesmu objavio je 1886, a prvu zbirku pjesama 1891. godine. U njegovom književnom stasanju, pored Ilića, najviše udjela imao je Zmaj, a od stranih uticaja najvažniji je njemački, posebno Hajneov, čije je pjesme prevodio. Punu stvaralačku zrelost Šantić je dostigao u razdoblju između 1905. i 1910. godine, kada je dao i najljepše pjesme u svojim tematskim krugovima.
Njegov lik se nalazi na apoenu od 10 Konvertibilnih maraka. Po njemu je nazvano i selo kraj Sombora u Vojvodini. Bio je saradnik Srđa. [1] Brat mu je manje poznati pjesnik Jeftan Šantić. [2] [3]
Značajnija dela:[uredi - уреди | uredi izvor]
- Zbirke pesama:
- Pesme (1891, 1895, 1901, 1908, 1911)
- Na starim ognjištima (1913)
- Pjesme (1919)
- Pjesme (1925)
- Drame u stihu:
- Pod maglom (1907)
- Moja otadžbina (1908)
- Hasanaginica (1911)
- Anđelija (1912) i dr.