Orijentalizam

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Veliki bazen u Bursi
(Jean-Léon Gérôme, 1885)

Orijentalizam je komparativni pojam u umjetnosti pod kojim se podrazumijeva inspiracija kulturom Orijenta i prerada te inspiracije u evropskoj umjetnosti. Nakon što je 1978. objavljena knjiga Orijentalizam Edwarda Saida, pojam je u akademskim krugovima dobio novo tj. suženo značenje, odnoseći se na skup zapadnjačkih predrasuda i stereotipova o istočnjačkim kulturama. Antipod ovom terminu je okcidentalizam.

Umjetnost[uredi - уреди | uredi izvor]

Još u antičkoj Grčkoj od 8. vijeka pne. razvijao se orijentalni stil koji je ornamente (kao što su palmete) i hibridna bića (kao što su sfinge, sirene i grifoni) ali i frontalni način prikazivanja preuzimao iz egipatske kulture. U srednjem vijeku križari su donijeli prve orijentalne tepihe u Evropu koji su ubrzo postali statusni simbol i zbog toga ušli u slikarstvo. Primjerci koje su npr. prikazivali Hans Holbein Mlađi ili Lorenzo Lotto i danas se klasificiraju kao Holbeinovi odnosno Lottovi tepisi. U vrijeme rokokoa u 18. vijeku, osim šinoazerije bile su omiljene i takozvane Turquerie to jest prikazi iz života Turaka odnosno onoga što se pod tim shvaćalo.

U užem smislu pojam orijentalizam označava interes za orijentalne scene prije svega u francuskom i engleskom slikarstvu i grafici 19. vijeka. Napoleonov pohod na Egipat (17981801), osvajanje Alžira od strane Francuza (od 1830) kao i putopisi ili drugi literarni opisi poticali su oduševljenje i maštu umjetnika. Od sredine vijeka neposredne i očigledne informacije osiguravale su redovno organizirane svjetske izložbe. Putovanje u islamske zemlje Arabije i Sjeverne Afrike nisu više bili samo dio velikih putovanja bogatih već i destinacije mnogih umjetnika kao što su Eugène Delacroix, Charles Gleyre, Eugène Fromentin, Jean-Léon Gérôme, Théodore Chassériau ili William Holman Hunt, pa sve do Augustea Renoira, Henrija Matissea i drugih slikara moderne. Pored historijskih i biblijskih tema u evropskom slikarstvu su popularne i scene sa bazara, iz harema, kupatila, s konjičkih igara i raznih folklornih manifestacija. Pri tome je orijentalizam rijetko imao čisto dokumentarni karakter, odnosno češće je služio kao projekcijski prostor za želje Zapadnjaka. U skladu s tim je i slici Orijenta u zapadnjačkom slikarstvu davala pečat bajkovito-rajska čarobnost, dijelom u neukroćenoj divljini, čudni običaji i kultivirana ljepota kombinirani s raskošnim bojama i ornamentalnom estetikom.

Delacroixovi dnevnici bilježe mnogobrojne utiske sa njegovog putovanja po Sjevernoj Africi (1832) na akvarelirarnim crtežima. Po povratku u Pariz predstavio je zemlju i ljude koje je upoznao u romantično-ekspresivnom načinu slikanja (npr. Alžirske žene u ložnici, 1834). Pored toga njega su zaokupljali i tamošnji odnosi između svjetla i boje kao i kasnije Paula Kleea i Augusta Mackea. Jean-Auguste-Dominique Ingres nikada nije putovao na Orijent, ali se ipak čitavog života bavio ovom temom. Njegove slike ne pretenduju na to da budu vjerni odrazi stvarnosti već su produkti mašte, povezuju egzotiku s erotikom (npr. Velika Odaliska, 1814. ili Tursko kupatilo, 1862). Orijentalizam je i sljedećoj generaciji umjetnika, među njima Ingresovom učeniku Théodoreu Chassériauu kao i Jean-Léonu Gérômeu služio kao okvir za putene prikaze.

U engleskom slikarstvu orijentalizmu se povremeno posvećuju umjetnici kao što su William Holman Hunt ili Lawrence Alma-Tadema. Pritom kod njih izlazi u prvi plan religiozna odnosno naučna komponenta. Tako je Hunt svoje utiske sa putovanja kroz Svetu zemlju pretočio u biblijske scene, dok je Alma-Tadema svoje arheološko znanje unio u svoje slike Egipta.

S pojavom impresionizma u drugoj polovini 19. vijeka gubi se interes za Orijentom u evropskom slikarstvu. Sad je u centru interesa umjetnost Dalekog Istoka, prije svega Japana. Također je veliko zanimanje i za umjetnost Oceanije (kod Paula Gauguina) i Afrike (kod ekspresionista i kubista).

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Beard, David and Kenneth Gloag. 2005. Musicology: The Key Concepts. New York: Routledge.
  • Fields, Rick (1992), How The Swans Came To The Lake. A Narrative History of Buddhism in America, Shambhala 
  • Harding, James, Artistes Pompiers: French Academic Art in the 19th Century, 1979, Academy Editions, ISBN 0-85670-451-2
  • C F Ives, "The Great Wave: The Influence of Japanese Woodcuts on French Prints", 1974, The Metropolitan Museum of Art, ISBN 0-87099-098-5
  • Gabriel, Karen & P.K. Vijayan (2012): Orientalism, terrorism and Bombay cinema, Journal of Postcolonial Writing, 48:3, 299-310
  • Gilchrist, Cherry (1996), Theosophy. The Wisdom of the Ages, HarperSanFrancisco 
  • Gombrich, Richard (1996), Theravada Buddhism. A Social History From Ancient Benares to Modern Colombo, Routledge 
  • Johnson, K. Paul (1994), The masters revealed: Madam Blavatsky and the myth of the Great White Lodge, SUNY Press, ISBN 0-7914-2063-9 
  • King, Donald and Sylvester, David eds. The Eastern Carpet in the Western World, From the 15th to the 17th century, Arts Council of Great Britain, London, 1983, ISBN 0-7287-0362-9
  • Lavoie, Jeffrey D. (2012), The Theosophical Society: The History of a Spiritualist Movement, Universal-Publishers 
  • Mack, Rosamond E. Bazaar to Piazza: Islamic Trade and Italian Art, 1300-1600, University of California Press, 2001 ISBN 0-520-22131-1
  • McMahan, David L. (2008), The Making of Buddhist Modernism, Oxford University Press, ISBN 9780195183276 
  • Meagher, Jennifer. Orientalism in Nineteenth-Century Art. In Heilbrunn Timeline of Art History. New York: The Metropolitan Museum of Art, 2000–. online, accessed April 11, 2011
  • Michaelson, Jay (2009), Everything Is God: The Radical Path of Nondual Judaism, Shambhala 
  • Nochlin, Linda, The Imaginary Orient, 1983, page numbers from reprint in The nineteenth-century visual culture reader, google books, a reaction to Rosenthal's exhibition and book.
  • Rambachan, Anatanand (1994), The Limits of Scripture: Vivekananda's Reinterpretation of the Vedas, University of Hawaii Press 
  • Renard, Philip (2010), Non-Dualisme. De directe bevrijdingsweg, Cothen: Uitgeverij Juwelenschip 
  • Said, Edward W. Orientalism. New York: Pantheon Books, 1978 ISBN 0-394-74067-X).
  • Sinari, Ramakant (2000), Advaita and Contemporary Indian Philosophy. u: Chattopadhyana (ur.), "History of Science, Philosophy and Culture in Indian Civilization. Volume II Part 2: Advaita Vedanta", Delhi: Centre for Studies in Civilizations 
  • Taruskin, Richard. Defining Russia Musically. Princeton University Press, 1997 ISBN 0-691-01156-7.
  • Tromans, Nicholas, and others, The Lure of the East, British Orientalist Painting, 2008, Tate Publishing, ISBN 978-1-85437-733-3
Umjetnost
  • Alazard, Jean. L'Orient et la peinture française.
  • Behdad, Ali. Photography's Orientalism: New Essays on Colonial Representation, (Getty Publications; 2013) 224 pages.
  • Benjamin, Roger Orientalist Aesthetics, Art, Colonialism and French North Africa: 1880-1930, U. of California Press, 2003
  • Peltre, Christine. Orientalism in Art. New York: Abbeville Publishing Group (Abbeville Press, Inc.), 1998 (ISBN 0-7892-0459-2).
  • Rosenthal, Donald A. Orientalism: The Near East in French Painting, 1800–1880. Rochester, N.Y.: Memorial Art Gallery of the University of Rochester, 1982.
  • Stevens, Mary Anne, ur. The Orientalists: Delacroix to Matisse: European Painters in North Africa and the Near East. Exhibition catalogue. London: Royal Academy of Arts, 1984
Književnost
  • Halliday, Fred. "'Orientalism' and Its Critics", British Journal of Middle Eastern Studies, Vol. 20, No. 2. (1993), str. 145–163.
  • Engin Isin (ur.), 2015. Citizenship After Orientalism: Transforming Political Theory. Basingstoke: Palgrave Macmillan.
  • Irwin, Robert. For lust of knowing: The Orientalists and their enemies. London: Penguin/Allen Lane, 2006 (ISBN 0-7139-9415-0)
  • Kabbani, Rana. Imperial Fictions: Europe's Myths of Orient. London: Pandora Press, 1994 (ISBN 0-04-440911-7).
  • Kontje, Todd. German Orientalisms. Ann Arbor, MI: University of Michigan Press, 2004 (ISBN 0-472-11392-5).
  • Balagangadhara, S. N. (2012). Reconceptualizing India studies. New Delhi: Oxford University Press.
  • Little, Douglas. American Orientalism: The United States and the Middle East Since 1945. (2. izd. 2002 ISBN 1-86064-889-4).
  • Lowe, Lisa. Critical Terrains: French and British Orientalisms. Ithaca: Cornell University Press, 1992 (ISBN 978-0-8014-8195-6).
  • Balagangadhara, S. N. (2012). Reconceptualizing India studies. New Delhi: Oxford University Press.
  • Macfie, Alexander Lyon. Orientalism. White Plains, NY: Longman, 2002 (ISBN 0-582-42386-4).
  • MacKenzie, John. Orientalism: History, theory and the arts. Manchester: Manchester University Press, 1995 (ISBN 0-7190-4578-9).
  • Murti, Kamakshi P. India: The Seductive and Seduced "Other" of German Orientalism. Westport, CT: Greenwood Press, 2001 (ISBN 0-313-30857-8).
  • Oueijan, Naji. The Progress of an Image: The East in English Literature. New York: Peter Lang Publishers, 1996.
  • Steiner, Evgeny, ur., Orientalism/Occidentalism: Languages of Cultures vs. Languages of Description. Moscow: Sovpadenie, 2012 [engleski i ruski]. (ISBN 978-5-903060-75-7)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Orijentalizam
Wiktionary-logo-en.pngPotražite izraz orijentalizam u W(j)ečniku, slobodnom rječniku.