Neutralna država
Neutralna država je, prema međunarodnom pravu, suverena država koja u vrijeme rata formalno zauzima neutralni stav prema svim zaraćenim stranama; država koja ne sudjeluje u borbama ne mora nužno biti i neutralna. Neutralnost je definirana međunarodnim pravom, a prava i obveze neutralnih država propisani su Haškom konvencijom iz 1907. godine, točnije u odjeljku V[1] (koji se tiče rata na kopnu) i odjeljku XIII[2] (koji se tiče rata na moru). Koncept ratne neutralnosti vrlo je usko definiran i nameće državi specifična ograničenja ukoliko ona želi da njezin neutralni status ostane priznat.
S druge strane, trajno neutralne države su one suverene države koje su prema međunarodnom sporazumu obvezne biti neutralne prema zaraćenim stranama u svim budućim ratovima; primjer trajno neutralne zemlje je Švicarska.
Neutralizam ili neutralistička politika je vanjskopolitički koncept prema kojem određena država provodi politiku temeljem koje planira biti neutralna u budućim ratovima. Zemlja koja zadržava pravo postati zaraćena strana u slučaju napada od strane treće države nalazi se u stanju oružane neutralnosti.
Spisak neutralnih zemalja[uredi | uredi kod]
Neutralne zemlje[uredi | uredi kod]
Kostarika, neutralna od raspuštanja vojske 1949. godine, što je službeno ratificirano zakonom 2014. godine. Zemlja je ima status promatrača u Pokretu nesvrstanih i članica je Grupe 77.
Lihtenštajn, neutralna od raspuštanja vojske 1868. godine. Druga najstarija kontinuirano neutralna zemlja na svijetu.
Panama, neutralna od 1989. godine, uz naglasak da Panamski kanal predstavlja posebnu neutralnu zonu, čiji je status reguliran zasebnim sporazumom. Zemlja je članica Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
Švicarska, samonametnuto i trajno neutralna još od 1815. godine, čime je najstarija kontinuirano neutralna zemlja na svijetu. Naoružana je, mada isključivo u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti. Članica je OECD-a od 1961. godine.
Turkmenistan, proglasila je svoju potpunu neutralnost, koju su Ujedinjeni narodi priznali 1995. godine. Zemlja je članica Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
Vatikan, neutralan prema odredbama Lateranskog sporazuma s Kraljevinom Italijom iz 1929. godine, prema kojem "Papa priseže trajnu neutralnost u međunarodnim odnosima".
Neutralne članice Europske unije[uredi | uredi kod]
Navedene države su, iako su formalno proglasile neutralnost, članice Europske unije te je, s međunarodnopravnog stajališta, upitno koliko su te zemlje doista neutralne. Stoga su one navedene u posebnom odjeljku:
Austrija, inicijalno neutralna od 1920. do 1938. godine, kada ju je anektirao Treći Reich, a onda opet od 1955. do 1995. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Austrijski model neutralnosti temeljen je na onom švicarskom. Zemlja je od 1961. godine članica OECD-a.
Finska, inicijalno neutralna od 1935. do 1939., kada je izbio Zimski rat, te ponovno od 1956. do 1995. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Zemlja je od 1961. godine članica OECD-a.
Irska, neutralna od 1939. do 1973. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Posjeduje specifičnu politiku neutralnosti znanu kao The Emergency. Zemlja je od 1961. godine članica OECD-a.
Malta, neutralna od 1980. do 2004. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Bivša članica Pokreta nesvrstanih, Malta je 1980. godine proglasila neutralnost, koja je zagarantirana u sporazumu s Italijom iz 1983. godine.
Švedska, inicijalno neutralna od 1814. do 1918. godine, kada je izbio Finski građanski rat, i opet od 1918. do 1995. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Zemlja je od 1961. godine članica OECD-a.
Proklamirana neutralost[uredi | uredi kod]
Gana, koja je nakon smrti predsjednika Johna Atte Millsa 2012. godine implementirala zatvorenu politiku neutralnosti, mada ostaje upitno koliko je ona primjenjiva u praksi. Zemlja je članica Afričke unije, Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
Japan, čiji Ustav (čl. 9) eksplicitno zabranjuje sudjelovanje u ratovima, ali ista održava dobro naoružane samoobrambene snage i članica je vojnih saveza. Zemlja je članica OECD-a od 1964. godine.
Meksiko, koji od 1930. godine održava politiku neutralnosti znanu kao Estradina doktrina, a koja se nije provodila jedino kada je Meksiko za vrijeme Drugog svjetskog rata sudjelovao na strani Saveznika. Ipak, početkom 2000-ih godina, ministri vanjskih poslova Jorge Castañeda Gutman i Luis Ernesto Derbez odbacili su historijsku politiku neutralnosti tako da, iako ona formalno nije odbačena, ostaje upitno koliko ta historijska politika još uvijek ima utjecaja. Zemlja je članica OECD-a od 1994. godine i Grupe 77 te ima status promatrača pri Pokretu nesvrstanih.
Moldavija, čiji Ustav u čl. 11 propisuje trajnu neutralnost i zabranjuje stacioniranje stranih trupa na državnom teritoriju, mada održava oružane snage. Trajna neutralnost Moldavije nije međunarodno priznata.
Mongolija, koja je tokom Prvog svjetskog rata imala status ratno neutralne zemlje, a čiji je predsjednik, Tsakhiagiin Elbegdorj, u rujnu 2015. godine pred Ujedinjenim narodima iznenadno objavio kako će Mongolija provoditi politiku trajne neutralnosti te je pozvao međunarodnu zajednicu da prizna taj status; to se još nije formalno dogodilo. Zemlja je članica Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
Ruanda, koja je, potaknuta genocidom 1994. godine, godine 2009. proglasila trajnu neutralnost nakon pristupanja Commonwealthu nacija. Zemlja je članica Afričke unije, Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
Srbija, čija je Narodna skupština 2007. godine proglasila vojnu neutralnost, međutim upitno je koliko će taj status važiti u narednim godinama, s obzirom na integracije u kojima Srbija sudjeluje. Zemlja ima status promatrača pri Pokretu nesvrstanih.
