Megisti
Megisti
| |
|---|---|
 | |
| Podaci | |
| Lokacija | Mediteran |
| Arhipelag | Dodekanez |
| Koordinate | |
| Država |  Grčka
|
| Glavno naselje | Megisti |
| Površina | 5.9[1] km² |
| Broj stanovnika | 492[2] |
 | |
Megisti (službeno) ili Kastelorizo neslužbeno (grčki: Μεγίστη, Καστελλόριζο, talijanski: Castelrosso, turski: Kızılhisar) je jedan od dvanaest otoka Arhipelaga Dodekanez u Grčkoj.[1]
Karakteristike[uredi | uredi kod]
Ovaj mali otok jedini leži Mediteranu, a ne u Egeju. On je udaljen svega 2 km od turske obale, a do Rodosa ima dobrih 120 km.[3]
Ukupna površina otoka iznosi samo 5.9 km²[3], vrlo je razveden, pored njega leži puno otočića i hridi od kojih su dva veća Strogili i Ro (Vrakonisida), pa zajedno sa njima Općina Megisti ima 11.98 km².[2]
Megisti je zajedno sa njima administrativno jedna općina (Dímos Megisti). U njoj danas živi samo 492 stanovnika.[2] a još početkom 20. vijeka živjelo je čak 15,000 ljudi, koji su se raselili po Australiji, Egiptu i grčkom kopnu.[3]
Megisti je najistočniji grčki otok, mjesto gdje završava Evropa i počinje Azija.[4]
Jedino istoimeno naselje Megisti od 492 stanovnika[2] je i administrativni centar otoka i najveća luka. Ono leži na sjeveru u zaljevu Mandraki.[3]
Svoje ime - Kastelorizo duguje zamku iz 14. vijeka podignutom na brdu, iznad luke. On je sagrađen na istom mjestu gdje se nalazila antička akropola i manja bizantska utvrda. Zamak su izgradili Malteški vitezovi sa Rodosa, na tlu od crvenog pijeska i isto takvih stijena, zbog tog su ga nazvali Castello Rosso (crveni zamak), iz tog je kasnije izvedeno ime - Kastelorizo. Sve dotad se otok zvao Megisti, što znači najveći, a to se odnosilo na puno manje otočiće u neposrednoj okolici. To ime dali su mu Dorani koji su ga kolonizirali za antike. Turci ga zovu Meis, od Megista.[1]
Historija[uredi | uredi kod]
Megisti ima arheoloških nalaza iz neolita, kao što su ostatci kiklopskih bedema, koje su podigli Pelazgi. Isto tako ima pronađenih artefakata iz minojskih i mikenskih vremena, koji su danas izloženi u atenskom arheološkom muzeju. Nakon njih otok su kolonizirali Dorani i Likijci iz Male Azije. Likijska grobnica iz 4. vijeka pne. je još uvijek jedan od najimpresivnijih spomenika na otoku.[4]
Još od antike sudbina Megistija je bila povezana sa Rodosom koji je bilo direktno ili indirektno za Osmanskog Carstva vladao otokom.[4]
Kraj 19. vijeka bio je relativno sretan period za Megisti, jer je tad procvjetalo spužvarstvo i brodogradnja, tad su sagrađene škole i crkve.[4]
Od 1920-ih otokom vlada Kraljevina Italija, tad se Megisti našao u vrlo izoliranoj poziciji u kojoj se nalazi i danas. Britanski komandosi zauzeli su otok 1943. i evakuirali gotovo svo stanovništvo u Egipat kako bi ih zaštitili od napada Luftwaffe. Većina ih se nije vratila, već je prihvatila britansku ponudu i otišla u Australiju, gdje danas živi oko 50,000 potomaka otočana. Za Drugog svjetskog rata - zamak je bombardiran. Otok je ponovno ujedinjen sa Kraljevinom Grčkom -1948.[4]
Ribarstvo i turizam su danas jedine privredne aktivnosti na otoku.[4] [4]
Magistri je postao izuzetno popularan nakon što je na njemu 1991. snimljen oskarom nagrađeni film Mediterraneo.
Transport[uredi | uredi kod]
Megisti je povezan trajektnom linijom sa Rodosom i Pirejom, ljeti nešto češće, a zimi rjeđe. Otok ima i aerodrom sa letovima za Atenu (IATA: KZS, ICAO: LGKJ)
Pobratimski gradovi[uredi | uredi kod]
Pogledajte i ovo[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Kastelorizo - Dodecanese (Greece)” (engleski). Just Greece. Pristupljeno 10. 06. 2017.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Greece: South Aegean” (engleski). City population. Pristupljeno 10. 06. 2017.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „Megisti - Kastelorizo (Greece)” (engleski). Just Greece. Pristupljeno 10. 06. 2017.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 „History of Kastellorizo” (engleski). Kastellorizo. Pristupljeno 10. 06. 2017.
