La Mosquitia

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
La Mosquitia
Moskitia
Karta s rezervatima Mosquitije
Karta s rezervatima Mosquitije
Država Honduras
Nikaragva
Departman Gracias a Dios

La Mosquitia ili Moskitia je regija na sjeveroistoku Hondurasa u koja se najvećim dijelom prostire u Departmanu Gracias a Dios.

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Zapadnu granicu Mosquitije formiraju planinski masivi Río Plátano i Colóna, a istočnu rijeka Coco koja formira granicu s Nikaragvom na jugu. To golemo područje obuhvaća gotovo 1/5 teritorija Hondurasa.[1] Kroz regiju prolaze samo dvije periferne ceste jer to je vrlo slabo naseljen kraj s malim raspršenim naseljima. Administrativni centar je Puerto Lempira.[1] Pored svega to je i opasan kraj, zbog otrovnih zmija, insekata i gladnih jaguara.[2]

Ekspedicija u Mosquitiji

Na iznenađenje mnogih koji dolaze ovamo očekujući da će morati probijati kroz džunglu, veći dio Mosquitije sastoji se od močvara duž karipske obale i ravne savane po unutrašnjosti. Tu se nalazi Rezervat biosfere Río Plátano, najpoznatiji od pet odvojenih rezervata u tom kraju, osnovan kako bi se zaštitio jedan od najbolje očuvanih dijelova prašume u Centralnoj Americi.[1] U Mosquitiji leži najveća tropska kišna šuma u Centralnoj Americi, koja se prostire na oko 20.000 km².[2] Najveća etnička skupina koja živi u Mosquitiji su Miskiti, kojih ima oko 30.000, mnogo manje ima Paya svega oko 2500, a još manje Suma (oko 1000) koji žive duž rijeke Patuce.[1]

Legenda o Bijelom gradu[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako je porijeklo te legende nejasno, zna se da su je raširili istraživači, pustolovi i prvi piloti koji su širili priče o bijelim bedemima razorenog grada koji su vidjeli u džungli, drugi su ponavljali priče koje je prvi put zabilježio Hernán Cortés 1526., o nevjerojatno bogatim gradovima skrivenim po unutrašnjosti Hondurasa. Antropolozi koji su proboravili neko vrijeme među Indijancima iz Mosquitije; Miskitima, Payama i Sumoma, čuli su priče o Bijeloj kući, skrovištu u koji su se domorodci povukli bježavši od španjolskih konkvistadora.[2]

Mosquitija se nalazi na granici Centralne Amerike u susjedstvu Kraljevstva Maya. Ali dok Maye spadaju u razred najviše proučavanih drevnih američkih civilizacija o Mosquitiji se vrlo malo zna, zapravo jedino o legendi o Bijelom gradu (španjolski: Ciudad Blanca). Ona je vremenom postala dio nacionalne mitologije Hondurasa, koja se do 1930-ih raširila i do američke javnosti, i raspalila maštu brojnih naučnika. Pokrenuto je nekoliko ekspedicija kako bi ga pronašli, uključujući i tri koje je organizirao njujorški Muzej američkih Indijanaca, a financirao George Gustav Heye, strastveni kolekcionar indijanskih artefakata. Prve dvije su se vratila s glasinama o izgubljenom gradu i ogromnoj skulpturi boga majmuna koja čeka da bude iskopana.[2]

Treća ekspedicija muzeja, koju je predvodio ekscentrični novinar Theodore Morde, otišla je u Honduras 1940. Morde je iz džungle izašao pet mjeseci kasnije sa sanducima artefakata. Grad boga majmuna bio je opasan bedemima, napisao je Morde. Pratili smo jedan bedem sve dok nije nestao pod zemljom, ali imam dokaze da se radi o velikim zgradama. Morde je odbio otkriti lokaciju, zbog straha da će biti opljačkan, ali obećao je da će se vratiti sljedeće godine kako bi počeo iskapanja. To nije nikad ispunio jer se 1954. objesio, tako da je njegov grad (ako uopće postoji) još i danas neidentificiran.[2]

U kasnijim dekadama arheološka istraživanja u Mosquitiji postala su otežana, i zbog opće prihvaćenog stava da su tropske šume Centralne i Južne Amerike previše siromašne da bi se u njima pojavilo nešto više od grupica raspršenih lovaca-sakupljača, svakako previše siromašnih da bi mogli održati intenzivnu poljoprivredu iz koje bi se razvilo složeno hijerarhijsko društvo. To je istina, iako su arheolozi koji su izvršili prva iskapanja u Mosquitiji 1930-ih, otkrili neka naselja, koja govore u prilog činjenici da je taj kraj bio dom sofisticirane kulture - što nije iznenađujuće, jer je regija ležala na raskršću trgovačkih puteva između Maya i drugih Mezoamerikanca na sjeveru i zapadu, i moćnih Čibča na jugu.[2]

Stanovnici Mosquitije preuzeli su brojne aspekte kulture Maya, podižući svoja naselja u stilu Maya. Vjerojatno su usvojili i poznatu mezoameričku igru loptom, ponekad i s ritualnim žrtvovanjem ljudi, ali je nepoznat točan odnos s impozantnim susjedima. Neki arheolozi iznjeli su teoriju da je možda neka manja grupa mayanskih ratnika iz Copána vladala Mosquitijom kao elita.[2]

Jedna važna razlika između dviju kultura bio je građevinski materijal, u Mosquitiji još nije pronađen ni jedan objekt izgrađen od klesanog kamena. Oni su svoje zgrade podizali od zemlje, drva, žbuke, kad su ih oslikali ličili su na mayanske hramove, ali kad su ih napustili brzo su se raspali na kiši i istrunuli, pa ih je progutala vegetacija.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]