Kevin McHale (košarkaš)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kevin McHale
Kevin McHale (košarkaš)
krilni centar
Biografski detalji
Rođenje19. prosinca 1957.
Sjedinjene Američke Države Hibbing, MN, Sjedinjene Države
Službena visina6 ft 10 in (208 cm)
Službena težina210 lb (95 kg)
Informacije o karijeri
Srednja školaHibbing
Hibbing, Minnesota
SveučilišteMinnesota (1976–1980)
NBA draft1980. / Krug: 1. / Pick: 3. ukupno
Izabrali ga Boston Celtics
Profesionalna karijera1980.1993.
Trenerska karijera2005.2015.
Pregled karijere
Kao igrač:
1980 – 1993Sjedinjene Američke Države Boston Celtics
Kao trener:
2005Sjedinjene Američke Države Minnesota Timberwolves (v.d.)
2008 – 2009Sjedinjene Američke Države Minnesota Timberwolves (v.d.)
2011 – 2015Sjedinjene Američke Države Houston Rockets
Reprezentativna karijera
1979Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države
Uspjesi i nagrade
Statistike – NBA
Poeni17,335 (17.9/uta.)
Skokovi7,122 (7.3/uta.)
Blokade1,690 (1.7/uta.)
Košarkaška kuća slavnih – igrač
Sveučilišna košarkaška kuća slavnih
Primljen 2006.

Kevin Edward McHale (Hibbing, MN, 19. prosinca 1957.) je umirovljeni američki košarkaš i trener te televizijski komentator koji je igrao na poziciji krilnog centra, a cijelu profesionalnu karijeru proveo je kao igrač Boston Celticsa. McHale je bio član slavne Birdove generacije iz 80-ih godina te je zajedno s Birdom i Parishom činio prvu "Veliku trojku" u historiji Celticsa; s momčadi je dva puta osvojio naslov prvaka. Danas ga se smatra jednim od najboljih krilnih centara svih vremena, a uvršten je među 50 najvećih igrača u historiji NBA lige te je primljen u Kuću slavnih.

Nakon umirovljenja se za poslio u Minnesota Timberwolvesima, gdje je tokom godina radio različite poslove, od komentatora, generalnog menadžera pa sve do glavnog trenera prve momčadi u dva navrata. Četiri je godine vodio i Houston Rocketse, ali je dobio otkaz 2015. godine nakon što je u sezonu ušao s omjerom 4:7. Trenutno je stručni sukomentator i analitičar u popularnoj emisiji NBA on TNT.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Rani život

[uredi | uredi kod]

McHale je rođen 1957. godine u Hibbingu, MN, kao sin Paula Austina McHalea i Josephine Patricije Starcevic.[1] Košarkom se počeo baviti još u srednjoj školi, što mu je 1976. godine osiguralo mjesto u momčadi Univerziteta u Minnesoti, za koju je igrao kao krilni centar. McHale je imao prilično uspješnu sveučilišnu karijeru, a 1995. godine je, povodom 100. obljetnice košarkaške momčadi Univerziteta u Minnesoti, proglašen najboljim igračem u historiji univerziteta.

Ulazak u NBA i uloga "šestog igrača"

[uredi | uredi kod]

McHale je 1980. godine ušao u NBA draft, gdje su ga kao treći ukupni izbor izabrali Boston Celticsi. Celticsi su te godine imali prvi izbor na draftu, ali zahvaljujući lukavosti Reda Auerbacha, prije drafta su napravili razmjenu s Golden State Warriorsima, u kojoj su njima poslali svoj prvi izbor i još jedan izbor u prvom krugu u zamjenu za centra Roberta Parisha i izbor Warriorsa u prvom krugu drafta (treći ukupno), što se i danas smatra jednom od najneujednačenijih razmjena u historiji lige. Dobivši treći izbor na draftu, Celticsi su izabrali McHalea, koji je potpisao trogodišnji ugovor. Iako je bio "šesti igrač" i podrška Cedricu Maxwellu, McHale je već u prvoj sezoni imao značajan utjecaj na igru Celticsa te je izabran u najbolju momčad novaka lige 1981. godine. McHale je imao značajan trenutak u finalu Istoka, točnije u šestoj utakmici serije protiv Philadelphia 76ersa, koja se igrala u Philadelphiji. Celticsi su gubili 3:1 u seriji, ali su uspjeli doći do 3:2 i osigurali šestu utakmicu. Tu je McHale šesnaest sekundi prije kraja, kada su Celticsi imali jedan poen prednosti, osujetio šut Andrewa Toneyja i pokupio obrambeni skok, osiguravši tako Celticsima posjed do kraja utakmice i očuvanje vodstva. Celticsi su u sedmoj utakmici pobijedili 76erse i došli do finala, gdje su šest utakmica svladali Houston Rocketse i osvojili svoj 14. naslov.

Celticsi nisu uspjeli osigurati finale u naredne dvije sezone, a posebno je težak bio poraz (4:0) od Milwaukee Bucksa u polufinalu Istoka 1983. godine, koji je doveo do otkaza treneru Billu Fitchu i privremenog nezadovoljstva McHalea. McHaleu je te godine istekao ugovor te je on potpisao predugovor s New York Knicksima. Auerbach je, kako bi izjednačio teren, potpisao predugovore s trojicom zvijezda Knicksa koji su bili slobodni igrači, tako da su Knicksi u konačnici odlučili zadržati svoje igrače i odustali od McHalea. McHale je u konačnici potpisao novi ugovor s Bostonom, vrijedan $1,000,000 po sezoni, čime je postao četvrti najplaćeniji igrač lige u tom trenutku.

McHale je u narednoj sezoni još uvijek bio "šesti igrač", što mu je donijelo prvu od dviju uzastopnih nagrada za najboljeg šestog igrača. Te su sezone Celticsi, nakon teške finalne serije protiv Los Angeles Lakersa, osvojili svoj 15. naslov prvaka; McHale je imao kontroverzan trenutak u četvrtoj utakmici finalne serije kada je grubo faulirao Kurta Rambisa, što je dovelo do nagurivanja među igračima na terenu. Sve do veljače 1985. godine, McHale je zadržao ulogu "šestog igrača", ali mu je trener K. C. Jones dao startnu poziciju u tom periodu nakon što je Maxwell ozlijedio koljeno. Dana 3. ožujka 1987. godine, u utakmici protiv Detroit Pistonsa, McHale je postigao čak 56 poena i tako postavio klupski rekord,[2] a dva dana kasnije je utrpao 42 poena protiv Knicksa; njegovih 98 poena u dvije uzastopne utakmice i danas predstavljaju klupski rekord. Ipak, njegovih 56 poena na jednoj utakmici bili su rekord samo 9 dana, s obzirom da je Larry Bird u utakmici protiv Atlanta Hawksa postigao 60 poena i tako postavio novi klupski rekord.

Ulazak u startnu petorku i "soba za mučenje"

[uredi | uredi kod]

Momčad Celticsa koja je u sezoni 1985./1986. osvojila 16. naslov prvaka za klub danas se smatra jednom od najboljih momčadi u historiji NBA lige.[3] Na početku sezone, Celticsi su u razmjeni s Los Angeles Clippersima dobili bivšeg MVP-a, Billa Waltona, dok je u Los Angeles poslan Cederic Maxwell. Maxwellov odlazak omogućio je McHaleu da konačno preuzme starnu poziciju u momčadi, što je on iskoristio i po prvi puta u karijer imao prosjek od preko 20 poena po utakmici (21.3). McHale se pridružio Birdu, Parishu i Aingeu dok su Celticsi pomeli ligu s rekordnim omjerom 67:15, odnosno zaključili rekordnu sezonu (uključujući doigravanje) s omjerom 82:18. Uz to, Celticsi su te sezone izgubili samo jednu domaću utakmicu (uključujući doigravanje), ostvarivši rekordni sezonski omjer domaćih utakmica od 50:1; jedina momčad koja je pobijedila Celticse na domaćem terenu bili su Portland Trail Blazersi (121:103), koji su ih pobijedili 6. prosinca 1985. godine. Celticsi su više od godinu dana bili nepobijeđeni na domaćem terenu, sve do 12. prosinca 1986. godine, kada su ih pobijedili Los Angeles Lakersi s rezultatom 117:110.

"Kada sam bio zdrav, uvijek sam osjećao da mogu zabiti. Kada bi [lopta] došla do onoga što sam ja nazivao 'sobom za mučenje', znao sam da će ići u koš."

– Kevin McHale o svojoj igri pod košem na vrhuncu karijere[4]

McHale je inače bio dosta izdržljiv igrač tokom prvih godina u ligi, ali je početkom 1986. godine ozlijedio Ahilovu tetivu te je propustio ukupno 14 utakmica, iako je bio spreman za doigravanje. Celticsi su se prošetali playoffom na Istoku, pobijedivši 11 od 12 utakmica protiv Chicago Bullsa, Atlanta Hawksa i Milwaukee Bucksa. U finalu su ponovo igrali s Houston Rocketsima, koje su pobijedili u 6 utakmica, a McHale je s prosjekom od 25.8 poena po utakmici bio najbolji strijelac finalne serije.

Do svoje sedme profesionalne sezone, Kevin McHale je toliko usavršio svoju igru pod košem da je postao jedan od najboljih ofenzivaca lige, lomeći protivnike pod košem u svojoj tzv. "sobi za mučenje" (engl. "Torture Chamber"). Sezona 1986./1987. bila je najbolja u njegovoj karijeri; imao je rekordan broj poena (26.1) i skokova (9.9), a uz to je postao prvi igrač u historiji lige koji je u istoj sezoni imao postotak šuta od preko 60% (60.4%) i preko 80% slobodnih bacanja (83.6%). Imenovan je u All-NBA prvu momčad, treneri lige su ga proglasili najboljim defenzivcem, a u izboru za MVP-a lige završio je na četvrtom mjestu iza Magica Johnsona, Michaela Jordana i Larryja Birda.

McHale je u ožujku 1987. godine, nakon odlične sezone, slomio čunastu kost, ali je ignorirao liječnike, koji su mu rekli da bi mu ova ozljeda mogla okončati karijeru, te je nastavio igrati i uspio zadržati solidan postotak sve do kraja sezone. Celticsi su u doigravanju pomeli Bullse, a onda preživjeli epske serije od sedam utakmica proti Bucksa i Pistonsa, prije nego su u finalu izgubili od Lakersa u šest utakmica. Lakersi su u finale ušli odmorni i svježi, nakon jedne od najlakših serija u historiji lige, dok su Celticsi bili premoreni i puni ozljeda, jer su osim McHalea probleme imali i Robert Parish i Danny Ainge. McHale se operirao po završetku sezone, a zbog oporavka je propustio prvi mjesec naredne sezone.

Kevin McHale u društvu bostonskog gradonačelnika, Raymonda L. Flynna, u Uredu gradonačelnika na slavlju povodom naslova prvaka Celticsa iz 1984. godine.

Suigrač Danny Ainge u ovom je periodu McHalea nazvao "crnom rupom pod košem", šaleći se da, kada bi lopta došla McHaleu pod koš, više ju nitko ne bi vidio jer bi McHale rijetko kada vraćao loptu iz svoje "sobe za mučenje". Međutim, McHale se tokom 1988. godine pokazao i kao dobar asistent, odigravši rekordnih 10 asistencija u pobjedi protiv Dallas Mavericksa. Celticsi su ponovo došli do finala Istoka te godine, ali ovoga su puta bolji bili Pistonsi u šest utakmica. Trener K. C. Jones otišao je u mirovinu nakon ovog poraza, a trio Bird-McHale-Parish više nikada neće proći dalje od konferencijskog polufinala do kraja njihova mandata u Celticsima.

Ozljeda i kraj karijere

[uredi | uredi kod]

Larry Bird je zbog ozljeda igrao samo šest utakmica tokom sezone 1988./1989., tako da su Celticsi drastično pali i imali omjer od samo 42:40. Međutim, trener Jimmy Rodgers uspio je progurati momčad u doigravanje na leđima McHalea, Parisha i mladog Reggieja Lewisa. U playoffu su ih, na putu do svog prvog naslova, pomeli Detroit Pistonsi, koji su značajno ograničili McHaleovu igru seriji.

Sljedeća sezona bila je posljednja u kojoj je McHale mogao odigrati sve utakmice regularnog dijela sezona. Međutim, sezona je bila vrlo loša za momčad. Mladi bek Brian Shaw otišao je u Europu nakon nesuglasica oko plaće, dok je Larry Bird, koji se vratio nakon ozljede, bio izložen kritikama suigrača, među njima i McHalea, jer je previše pucao i pokušavao sam dominirati utakmicom. Trener Rodgers je u jednom trenutku vratio McHalea na klupu i dao mu njegovu staru ulogu "šestog igrača", a zamijenio ga je Ed Pinckney. Međutim, to se nije pokazao kao dobar potez, tako da je McHale usred sezone vraćen u startnu petorku te je pomogao Celticsima da pred kraj sezone naprave omjer od 18:5. Iako su dobili prve dvije utakmice protiv New York Knicksa (uključujući i rekordnu pobjedu od 157:128), Celticsi su pretrpjeli tri poraza u nizu i šokantno ispali već u prvom krugu, što je bio kraj Rodgersovog mandata na klupi Bostona.

Nakon još jedne operacije, McHale je u međusezoni razmišljao o umirovljenju, ali se ipak vratio u momčad na početku nove sezone. Celticsi su triju Bird-McHale-Parish pridodali nekoliko mladih igrača, a za novog trenera imenovan je bivši pomoćni trener, Chris Ford, koji je bio dio momčadi prvaka iz 1981. godine. Celticsi su započeli snažno, ali su zaustavljeni nakon novih ozljeda McHalea i Birda. McHale je propustio 14, a Bird 22 utakmice, međutim Celticsi su uspjeli zadržati dobar omjer i osvojiti divizijsku titulu, ali su u doigravanju ponovo ispali od Pistonsa.

McHale je ponovo bio ozljeđen te je naredne sezone odigrao samo 52 utakmice, dok je sezonu izvukao Bird, koji se oporavio pred kraj sezone i omogućio Celticsima novu divizijsku titulu i nastup u doigravanju. Celticsi su pomeli Indiana Pacerse, ali su izgubili u polufinalu od Cleveland Cavaliersa. Nakon osvajanja zlatne olimpijske medalje s Dream Teamom, Bird se službeno umirovio. McHale je odigrao još jednu sezonu sa Celticsima, ali je imao problema s ozljedama. Celticsi su u prvom krugu doigravanja igrali sa Charlotte Hornetsima, a unatoč izvrsnoj McHaleovoj igri, Celticsi su pali u četiri utakmice. Nakon posljednjeg poraza u seriji, McHale je objavio kako odlazi u mirovinu.

Postigračka karijera

[uredi | uredi kod]
McHale na klupi Houston Rocketsa tokom doigravanja 2013. godine.

Nakon umirovljenja, McHale se zaposlio u Minnesota Timberwolvesima, isprva kao stručni sukomentator i analitičar, međutim vrlo brzo je dobio konkretne angažmane u upravi kluba. Kao generalni menadžer, bio je zaslužan za izbor buduće superzvijezde Kevina Garnetta na draftu 1995. godine, a kasnije će imati veliku ulogu u njegovom slanju u Boston Celticse, što je bila razmjena koja je Celticsima omogućila da osvoje naslov prvaka 2008. godine. Uz rad u upravi, McHale je tokom 2005. godine bio v.d. glavnog trenera, nakon što je Flip Saunders dobio otkaz. Iako je ostvario omjer od 19:12, nije imao želju nastaviti s trenerskim poslom.

McHale je ponovo preuzeo Timberwolvese 2008. godine, nakon što je Randy Wittman dobio otkaz. Iako je uprava ovoga puta rekla kako će McHale biti trajnije rješenje za klub, vrlo brzo je objavljeno kako se opet radilo tek o privremenom preuzimanju momčadi, tako da je McHale ubrzo prepustio posao Kurtu Rambisu, s kojim je imao slavni okršaj tokom finala 1984. godine. McHale je prvi pravi trenerski posao dobio 2011. godine, kada je preuzeo Houston Rocketse, koje je 2015. godine doveo do konferenciskog finala. No, već je sljedeće sezone, nakon lošeg starta (4:7), dobio otkaz te se povukao iz trenerskog posla. Nakon umirovljenja, posvetio se komentiranju i analiziranju utakmica za televiziju.

Privatni život

[uredi | uredi kod]

McHale se 30. lipnja 1982. godine oženio s Lynn McHale, s kojom je dobio petoro djece - Kristyn, Michaela, Josepha Alexandru i Thomasa. Njegova kći, Alexandra, umrla je 2012. godine od posljedica lupusa.[5]

McHale je imao dva nastupa u kultnoj seriji Cheers, a glumio je samoga sebe u oba navrata. Pojavio se u epizodama "Cheers Fouls Out" (S09E02) i "Where Have All The Floorboards Gone" (S10E08),[6] a u potonjoj zajedno sa suprugom Lynn.

Statistike

[uredi | uredi kod]

Igračka karijera

[uredi | uredi kod]
Legenda
  U Odigranih utakmica   S  Startanih utakmica  MPU  Minuta po utakmici
 P%  Postotak koševa  3P%  Postotak trica  SB%  Postotak slobodnih bacanja
 SPU  Skokova po utakmici  APU  Asistencija po utakmici  UPU  Ukradenih lopti po utakmici
 BPU  Blokada po utakmici  PPU  Poena po utakmici  Bold  Rekord karijere
 †  Osvojio naslov prvaka  *  Rekorder lige te sezone  Fusnota-dvostruki bodež  Rekorder NBA lige

Sveučilišna karijera

[uredi | uredi kod]
Godina Momčad U S MPU P% 3P% SB% SPU APU UPU BPU PPU
1976. Minnesota Golden Gophers 27 ... ... .552 ... .753 8.1 1.3 ... ... 12.0
1977. Minnesota Golden Gophers 26 ... ... .591 ... .701 7.4 1.0 ... ... 13.1
1978. Minnesota Golden Gophers 27 ... ... .517 ... .823 9.6 1.2 ... ... 17.9
1979. Minnesota Golden Gophers 32 ... ... .567 ... .794 8.8 0.9 ... ... 17.4
Karijera 112 ... ... .553 ... .773 8.5 1.1 ... ... 15.2

Profesionalna karijera

[uredi | uredi kod]
Regularna sezona
[uredi | uredi kod]
Godina Momčad U S MPU P% 3P% SB% SPU APU UPU BPU PPU
1980. Boston Celtics 82 1 20.1 .533 .000 .679 4.4 0.7 0.3 1.8 10.0
1981. Boston Celtics 82 33 28.4 .531 .000 .754 6.8 1.1 0.4 2.3 13.6
1982. Boston Celtics 82 13 28.6 .541 .000 .717 6.7 1.3 0.4 2.3 14.1
1983. Boston Celtics 82 10 31.4 .556 .333 .765 7.4 1.3 0.3 1.5 18.4
1984. Boston Celtics 79 31 33.6 .570 .000 .760 9.0 1.8 0.4 1.5 19.8
1985. Boston Celtics 68 62 35.3 .574 .000 .776 8.1 2.7 0.4 2.8 21.3
1986. Boston Celtics 77 77 39.7 .604* .000 .836 9.9 2.6 0.5 2.2 26.1
1987. Boston Celtics 64 63 37.3 .604* .000 .797 8.4 2.7 0.4 1.4 22.6
1988. Boston Celtics 78 74 36.9 .546 .000 .818 8.2 2.2 0.3 1.2 22.5
1989. Boston Celtics 82 25 33.2 .549 .333 .893 8.3 2.1 0.4 1.9 20.9
1990. Boston Celtics 68 10 30.4 .553 .405 .829 7.1 1.9 0.4 2.1 18.4
1991. Boston Celtics 56 1 30.4 .509 .000 .822 5.9 1.5 0.2 1.1 13.9
1992. Boston Celtics 71 0 30.4 .459 .111 .841 5.0 1.0 0.2 0.8 10.7
Karijera 971 400 31.0 .554 .261 .798 7.3 1.7 0.4 1.7 17.9
All-Star 7 0 17.9 .500 .500 .857 5.3 1.1 0.1 1.7 8.7
Playoff
[uredi | uredi kod]
Godina Momčad U S MPU P% 3P% SB% SPU APU UPU BPU PPU
1981. Boston Celtics 17 0 17.4 .540 .000 .639 3.5 0.8 0.2 1.5 8.5
1982. Boston Celtics 12 0 28.7 .575 .000 .755 7.1 0.9 0.4 2.3 16.2
1983. Boston Celtics 7 1 25.3 .548 .000 .556 6.0 0.7 0.4 1.0 11.1
1984. Boston Celtics 23 0 30.5 .504 .000 .777 6.2 1.2 0.1 1.5 14.8
1985. Boston Celtics 21 21 39.9 .568 .000 .807 9.9 1.5 0.6 2.2 22.1
1986. Boston Celtics 18 18 39.7 .579 .000 .794 8.6 2.7 0.4 2.4 24.9
1987. Boston Celtics 21 19 39.4 .584 .000 .762 9.2 1.9 0.3 1.4 21.1
1988. Boston Celtics 17 17 42.1 .603 1.000 .839 8.0 2.4 0.4 1.8 25.4
1989. Boston Celtics 3 3 38.3 .488 .000 .739 8.0 3.0 0.3 0.7 19.0
1990. Boston Celtics 5 5 38.4 .609 .333 .862 7.8 2.6 0.4 2.0 22.0
1991. Boston Celtics 11 1 34.2 .527 .545 .825 3.5 1.8 0.5 1.3 20.7
1992. Boston Celtics 10 0 30.6 .516 .000 .795 7.1 1.3 0.5 0.5 16.5
1993. Boston Celtics 4 0 28.3 .582 .000 .857 7.1 0.8 0.5 1.8 19.0
Karijera 169 85 33.8 .561 .381 .788 7.4 1.6 0.4 1.7 18.8

Trenerska karijera

[uredi | uredi kod]
Legenda
Regularna sezona Playoff
U Utakmica kao trener PU Utakmica u doigravanju
P Broj pobjeda PP Broj pobjeda u doigravanju
I Broj poraza PI Broj poraza u doigravanju
P–I % Postotak pobjeda PP–I % Postotak pobjeda u doigravanju
Momčad Godina U P I P–I% Plasman PU PP PI PP–I% Rezultat
Minnesota Timberwolves 2004. 31 19 12 .613 3. u Sjeverozapadnoj Bez doigravanja
Minnesota Timberwolves 2008. 63 20 43 .317 4. u Sjeverozapadnoj Bez doigravanja
Houston Rockets 2011. 66 34 32 .515 4. u Jugozapadnoj Bez doigravanja
Houston Rockets 2012. 82 45 37 .549 3. u Jugozapadnoj 6 2 4 .333 1. krug
Houston Rockets 2013. 82 54 28 .659 2. u Jugozapadnoj 6 2 4 .333 1. krug
Houston Rockets 2014. 82 56 26 .683 1. u Jugozapadnoj 17 9 8 .529 Konf. finale
Houston Rockets 2015. 11 4 7 .364 (dobio otkaz)
Karijera 417 232 185 .556 29 13 16 .448

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. „1”. Arhivirano iz originala na datum 2012-11-12. Pristupljeno 2020-04-12. 
  2. „Individual Scoring Highs”. Boston Celtics. 
  3. „NBA History – NBA.com”. Arhivirano iz originala na datum January 29, 2013. Pristupljeno April 10, 2006. 
  4. „Archived copy”. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-28. Pristupljeno 2006-10-29. 
  5. „Houston Rockets coach Kevin McHale's daughter dies at 23”. USA TODAY. November 25, 2012. 
  6. „Kevin McHale”. IMDb. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]