Jakov Bienenfeld

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Jakov Bienenfeld
Nema slobodne slike
Rođen/a 28. jul 1948. (1948-07-28)
Zagreb, SFR Jugoslavija
Umro/la 9. februar 2016. (dob: 67)
Zagreb, Hrvatska
Uzrok smrti karcinom bubrega
Počivalište Zagreb, Mirogoj[1]
Nacionalnost Hrvat
Ostala imena Jaša
Etnicitet Židov
Državljanstvo Hrvatska
Alma mater Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanje poduzetnik, građevinar
Politička partija SKJ (SKH)
Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti
Suprug/a/zi/ge Sonja Bienenfeld
Martina Bienenfeld
Djeca Davor Bienenfeld
Fran Bienenfeld
Mark Bienenfeld
Roditelji Zlatko Bienenfeld
Regina Bienenfeld

Jakov Bienenfeld (Zagreb, 28. 7. 1948 - 9. 2. 2016) bio je poznati hrvatski poduzetnik, građevinar i član vijeća Židovske općine Zagreb.[2][3]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Jakov Bienenfeld je rođen u Zagrebu 28. 7. 1948 u židovskoj porodici Zlatka Bienenfelda.[4] Obitelj Bienenfeld je velikim dijelom udarila temelje za nekoć brojnu, a danas malobrojnu židovsku zajednicu u Hrvatskoj i Zagrebu.[5] Mnogi članovi njegove porodice stradali su za vrijeme Holokausta.[6] Otac Zlatko je bio kemičar, toksikolog u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA). Zbog njegove službe porodica se sredinom 1950-ih preselila u Beograd, gdje je Jakov završio osnovnu i srednju školu. S njim je u razred išao poznati glumac Predrag Ejdus. Početkom 1970-ih Jakov se sa porodicom vratio u Zagreb. Nakon odsluženja redovnog vojnog roka u JNA upisao je studij kemije na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Slijedio je očev primjer i odlučio se za fakultet koji mu je u tadašnjoj SR Hrvatskoj garantirao posao. Nakon fakulteta zaposlio se u tvornici boja i lakova "Chromos".[7] Do 1980 bio je član SKJ tj. SKH iz kojeg je izašao nakon sukoba sa čelništvom.[8] Osamostaljenjem Hrvatske, Jakovov otac je bio osobni savjetnik ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, te general-major u Hrvatskoj vojsci (HV).[9] Kao uspješan poduzetnik Jakov je za života posjedovao nekoliko uspješnih tvrtki, uključujući putničku agenciju i građevinsku firmu. Njegov prvi privatni posao bio je servis za čišćenje. Tvrtku je registrirao na ime bivše punice i svaki vikend je provodio čisteći poslovne prostore i stanove dobrostojećih Zagrepčana. Servis za čišćenje za nekoliko je godina zatvorio i pokrenuo posao koji ga je naposljetku i pretvorio u uspješnog poslovnog čovjeka. 24. 12. 1977 godine osnovao je tvrtku za unos podataka, koja se poslije počela baviti izradom softvera. Početkom 1980-ih Jakov je otvorio svoj prvi ugostiteljski objekt "Medeni" na zagrebačkom Jarunu. Nazvao ga je po nadimku svog poslovnog partnera Branka Ognjenovića, danas poznatoga kuhara. Poslije je otvorio pizzeriju "Eustahije" preko puta II. i VII. gimnazije u zagrebačkoj Križanićevoj ulici.[7] 1990-ih je u Hrvatsku doveo i postao ovlašteni zastupnik poznate njemačke robne marke Escada.[10][11] Bio je dugogodišnji član "Židovske općine Zagreb" (ŽOZ), te član vijeća iste.[2]

1991 godine, tijekom rata u Hrvatskoj, Jakov je suorganizirao konvoj na trajektu "Iliriji" koji je dopremio humanitarnu pomoć opkoljenom Dubrovniku pod napadom združenih srpsko-crnogorskih snaga i Jugoslovenske narodne armije.[2] Nakon pada Vukovara aktivno je sudjelovao u pripremi planova za razmjenu zarobljenih Vukovaraca. Uspostavio je vezu s Beogradom preko Pariza, i pregovarao s generalom Aleksandrom Vasiljevićem, tadašnjim šefom Kontraobaveštajne službe (KOS), koji je za oslobađanje Vukovaraca tražio pripadnike skupine Labrador i generala JNA Milana Aksentijevića.[7] 10. 1. 1991 godine bila je oslobođena prva grupa zarobljenih Vukovaraca među kojima su bili dr. Vesna Bosanac, dr. Đuro Njavro, pater Ante Perković i drugi.[12] Jakovova obitelj je imala policijsku zaštitu tijekom rata u Hrvatskoj dok je on sudjelovao u razmjenama zarobljenika.[7] Uz pomoć general bojnika Slobodana Praljka, tijekom Opsade Sarajeva, Jakov je organizirao spašavanje 1.200 sarajevskih Židova iz opkoljenog grada. Kasnije je svjedočio u korist Praljkove obrane, tijekom njegovog suđenja, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.[6] 1994 godine Jakov je odbio ponudu Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za izgradnju nove zagrebačke sinagoge na mjestu stare, a koja je srušena tijekom Drugog svjetskog rata od strane režima Nezavisne Države Hrvatske. Jakov je tom prilikom predsjedniku Tuđmanu rekao kako: "nije pristojno graditi velebnu sinagogu dok je širom Hrvatske srušeno 1.800 crkvi i 2.000 škola.".[13] Jakova nikada nije smetalo što ga je javnost doživljavala kao "Tuđmanova Židova". Tijekom 1990-ih nuđeno mu je da postane član HDZ-a, no zbog Jure Radića i neslaganja sa njim ponudu je odbio. Za humanitarni rad je dobio nekoliko državnih priznanja. Smetalo ga je i bio je povrijeđen što se njegovo ime nikada nije našlo u registru branitelja.[7]

2012 godine Jakov je nazvao štetnom izjavu predsjednika Ive Josipovića koji je pred Knesetom, prilikom posjeta Izraelu, izjavio da se Hrvati moraju iskupiti za zlodjela počinjena nad Židovima tokom Drugog svjetskog rata. Jakov je tom prilikom izjavio: Mislim da je štetno razmišljanje kako se Hrvati moraju i za što iskupljivati.[6] Smatrao je da nadbiskup Alojzije Stepinac zaslužuje odlikovanje Pravednika među narodima.[7]

Jakov je smatrao da je Hrvatska na "dnu" Europe po antisemitizmu, te da ga gotovo i nema.[6] Svim srcem je branio generala Antu Gotovinu[5] i od početka tvrdio da nije kriv za počinjene ratne zločine, a zbog kojih je bio suđen Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu.[6] Zamjerao je bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću što se umiješao u raskol "Židovske općine Zagreb", kada je stao na stranu rabina Kotela Da-Dona, Slavka i Ive Goldsteina koji su kasnije osnovali novu zagrebačku općinu "Bet Israel". Jakov je izjavio da ga je predsjednik Mesić jednom prilikom prozvao da se ponaša kao nacist, unatoč tome što je Bienenfeld izgubio 40 članova obitelji tijekom Holokausta.[6]

2013 godine Jakov se u intervju za Jutarnji list izjasnio protiv gradnje nove sinagoge u Praškoj ulici u Zagrebu, jer je vjerovao da troškove održavanja iste "Židovska općina Zagreb" neće moći financirati.[13] 2015 godine pridružio se stranci Milana Bandića i postao njezin potpredsjednik i donator.[7][14]

Jakova je zgrozilo izručenje bivšeg djelatnika UDBA-e Josipa Perkovića Njemačkoj, smatrajući da se obavještajci ne predaju strancima.[7]

6. 6. 2014 Jakovu je bio dijagnosticiran karcinom bubrega koji je par dan kasnije operirao. Iako nikada nije bio religiozan, suočen sa bolešću Jakov je postao religiozan.[7] Nakon dvogodišnje borbe s karcinomom Jakov Bienenfeld je preminuo 9. 2. 2016 godine.[15] Pokopan je 12. 02. 2016 godine na zagrebačkom groblju Mirogoj. Osim članova uže porodice i prijatelja, pokopu je nazočilo oko 1.000 ljudi. Među njima su bili i gradonačelnik Bandić, Ognjen Kraus, Davor Bernardić, Zlatko Mateša, Davor Štern, Pavle Kalinić, Rajko Ostojić, Radimir Čačić, Vladimir Kočiš Zec, Sanja Doležal, Sandra Bagarić, Zvonimir Boban, Hrvoje Maleš, Ante Todorić i dr. Ceremoniju sahrane je vodio zagrebački rabin Luciano Moše Prelević.[16]

Citati[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikiquote „Mislim da je štetno razmišljanje kako se Hrvati moraju i za što iskupljivati. Hajdemo pojednostavniti priču, jedan dio Hrvata u povijesti je mom narodu nanio zlo i ...točka! Gotovo. Amen. Hrvati se nemaju za što iskupljivati. To što su ustaše napravili, ne ide kao grijeh u nasljedstvo, tu se ne poistovjećujete s nama. Zar sam ja kriv ako je netko ubio Isusa i razapeo ga? Nisam. Niste ni Vi krivi za ono što je radio Boban i netko drugi tada. Vi ne možete nositi istočni grijeh.[6]
(Jakov Bienenfeld, 2012 godine u intervju za Hrvatski tjednik.)
Wikiquote „Hrvati kao korpus nisu antisemiti. Ja nemam antisemitskih iskustava u Hrvatskoj. Možemo biti ponosni na tretman koji Židovi imaju u ovoj zemlji. Je li bilo antisemitskih ispada? Je, Mladen Schwartz je najveći antisemit, a on je Židov. Kao Židov stalno ponavljam: nemam rezervnu domovinu, Izrael nije moja rezervna domovina. Izrael su moji korijeni, a Hrvatska je moja domovina, tu rastu moja djeca, moja žena je Hrvatica.[13]
(Jakov Bienenfeld, 2013 godine u intervju za Jutarnji list.)
Wikiquote „Nekoliko puta prolazili smo kroz srpske položaje, od Metkovića preko Neretve uz Drinu do Foče, pa natrag prema Sarajevu. Drugi put smo 1993. izvlačili ljude iz Sarajeva preko Jablanice. Svaki kamion je dobio metak, a sve to vrijeme pratili su nas Praljkovi ljudi. Svi vozači od reda bili su Hercegovci koji su nesebično spašavali Židove. Sjećam se da su nam Srbi pretražujući vozila ukrali zlato ljudi koje smo izvlačili. Kad sam došao na granicu, zaprijetio sam im i dao im tri sata da dostave to zlato natrag. Rekao sam da će biti samo jedne novine u Ugandi koje o tomu ne će pisati, da ću objaviti u svijetu da su opljačkali imovinu Židova. I za sat vremena zlato je vraćeno do zadnjeg novčića. Samo je jedna mala skupina Židova iz Sarajeva otišla preko Beograda avionom. Tada smo rekli dosta, ne će nam Srbi spašavati Židove. Niti jedan jedini Židov nije poslije izašao preko Srbije. Prvim je avionom išlo u Zagreb 18 ljudi, a preostale smo prebacili u konvojima.[6]
(Jakov Bienenfeld, 2012 godine u intervju za Hrvatski tjednik o spašavanju židova u BiH.)
Wikiquote „Sjećam se kad je Tiho Blaškić došao mojemu tati žaleći se da mora u Haag. Onda mu je moj tata rekao: 'Tiho, sine, obuci generalsku odoru, sjedni na prvi zrakoplov i odleti u Amsterdam i reci im da se hrvatske generale ne dovodi, hrvatski generali dolaze sami i sigurno ćeš dobiti pet godina manje.' Kod Gotovine je, na žalost, bilo drugačije. On je vojnik i odradio je posao za koji je dobio nalog. Gotovinu sam dobro poznavao. Nisam tužitelj i sudac, ali ja ne vidim njegovu krivnju.[6]
(Jakov Bienenfeld, 2012 godine u intervju za Hrvatski tjednik o generalima Tihomiru Blaškiću i Anti Gotovini.)
Wikiquote „Ja doživljavam Bleiburg kao spomenik stratištu na Križnom putu. Bleiburg se dogodio dok je još bio rat, ustaše se nisu htjeli predati i uhvatili su ih. Sada za mene počinje tragedija. Kad su ih partizani uhvatili i krenuli vraćati natrag, pobili su 20, 30 tisuća ljudi, a među njima i mnogo civila. Zločin nije napravljen na Bleiburgu, zločin je Križni put. Za mene spomenik na Bleiburgu ovjekovječuje i prikazuje zločine komunističkih vlasti učinjene nakon događaja na Bleiburgu.[6]
(Jakov Bienenfeld, 2012 godine u intervju za Hrvatski tjednik o Bleiburgu i Križnom putu.)
Wikiquote „Uvijek je na suprotnoj strani od svih nas. Meni je čitava obitelj poginula u Jasenovcu, drugi iz obitelji, njih 40 poginuli su u jednoj noći u Sarajevu. Kako biste se Vi ponašali da vam netko nakon toga kaže da ste nacist? On nije rekao, doduše, da sam ja nacist, nego da se ponašam kao nacist. Ipak, samo se nacisti ponašaju kao nacisti. Igra riječi, ali zamislite kako sam se ja osjećao. Mesić koji je išao s cvijećem iz Jasenovca i prenemagao se nad plamenom u Yad Vashemu, nanio je enormnu štetu Židovskoj općini u Zagrebu i Židovima u Hrvatskoj. Najbolje nam je da ga što prije zaboravimo, ali oprostiti mu ne možemo. Na žalost, on ne uviđa pogrešku da je meni s 40 mrtvih u obitelji nepristojno reći da se ponašam kao nacist.[6]
(Jakov Bienenfeld, 2012 godine u intervju za Hrvatski tjednik o bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću.)
Wikiquote „Srbi su me doživljavali kao Židova kojemu su ustaše u Drugom svjetskom ratu pobile pola obitelji, a Hrvati su me cijenili jer sam se osjećao građaninom Hrvatske i svojim sam kontaktima htio pomoći u obrani zemlje.[7]
(Jakov Bienenfeld, 2015 godine u intervju za Telegram.)
Wikiquote „Da odmah raščistimo, nisam simpatizer HDZ-a, nikad nisam bio njihov član, iako ni ja ni drugi Židovi nikad nismo imali problema u razdobljima HDZ-ove vlasti. Bio bih pas kad bih rekao jednu riječ.[8]
(Jakov Bienenfeld, 2015 godine u intervju za Nacional.)
Wikiquote „Duboko u duši bio sam simpatizer SDP-a i Račana. Niti se toga sramim niti to želim skrivati. Ali više nisam simpatizer SDP-a, jer mi je vrlo nedopadljivo ovo što SDP radi posljednje četiri godine.[8]
(Jakov Bienenfeld, 2015 godine u intervju za Nacional.)
Wikiquote „Da je “za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, to jednostavno nije obranjivo. Kakav “stari hrvatski pozdrav”![8]
(Jakov Bienenfeld, 2015 godine u intervju za Nacional.)
Wikiquote „Uvjeren sam da naša predsjednica zna da ono što se dogodilo u Jasenovcu nije sramota hrvatskoga naroda, nego samo sramota ustaša. Neki dan novinar Tomljenović lijepo je rekao da je u bitki na Sutjesci bilo 30 frajera iz Beograda, a 1800 iz Splita i Šibenika. Prema tome, mi se nemamo čega sramiti. Jedino nas naše koketiranje sa sramotnim dijelom naše prošlosti može svrstati među one koji bi se trebali sramiti.[8]
(Jakov Bienenfeld, 2015 godine u intervju za Nacional.)
Wikiquote „Ne vidim sebe baš kao ljevičara, bliže sam centru. Budući da ljevičari uglavnom, kao i desničari, funkcioniraju na parolama, a ja to ne volim. Samo želim da dobijemo jedan oblik demokracije. No, nemojmo se zavaravati, demokracija nije bezvlašće.[8]
(Jakov Bienenfeld, 2015 godine u intervju za Nacional.)
Wikiquote „Mislim da su oni časna organizacija. To što među njima postoji dio ljudi koji su ogorčeni, pa ogorčenost vodi politiku, druga je stvar, ali oni su od ovoga društva mnogo zaslužili. Mislim da mi imamo više PTSP-a nego cijela Amerika nakon Vijetnamskog rata. U nas je PTSP postao novom zaraznom bolešću, ali neosporno je da postoji, da imamo strahovit broj samoubojstava, što je užasna tragedija. Ljudi su izgubili perspektivu, ne vide ništa pred sobom. S druge pak strane, problem je i to što će status branitelja uskoro postati potrošnom robom, a to nije dobro. Ja si mogu dopustiti da to kažem, jer sam vidio rata koliko i oni, pa i više, jedino što imam obje noge. Osim toga, u bivšem sistemu imao sam tatu i mamu koji su bili prvoborci, pa su mi se popeli navrh glave, samo zato što se pretjerivalo.[8]
(Jakov Bienenfeld o hrvatskim braniteljima, 2015 godine u intervju za Nacional.)

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Gradska groblja Zagreb: Jakov Bienenfeld, Mirogoj Ž-10-I-101
  2. 2,0 2,1 2,2 Cvitić, Plamenko (12. 9. 2005). Udario bih Goldsteina da nas nisu razdvojili. Nacional. Arhivirano iz originala na 7. 7. 2012. Preuzeto 22. 2. 2014
  3. Jakov Bienenfeld: U posao je važno prvi ući, ali još važnije prvi izaći. Aktual. Preuzeto 22. 2. 2014
  4. Snješka Knežević, 2011, str. 80
  5. 5,0 5,1 Körbler, Jurica (9. 2. 2016). ODLAZAK USPJEŠNOG, IZUZETNO SPOSOBNOG I NEKONVENCIONALNOG ZAGREBAČKOG PODUZETNIKA Jakov Bienenfeld izgubio životnu bitku. Jutarnji list. Preuzeto 9. 2. 2016
  6. 6,00 6,01 6,02 6,03 6,04 6,05 6,06 6,07 6,08 6,09 6,10 Držić, Tomislav (4. 3. 2012.). Jakov Bienenfeld: O Židovima i hrvatskom 'istočnom grijehu'. Hrvatski list. Arhivirano iz originala na 16. 8. 2013. Preuzeto 22. 2. 2014
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 7,6 7,7 7,8 7,9 Zemunović, Rašeljka (18. 7. 2015). Preminuo je cijenjeni zagrebački poduzetnik Jakov Bienenfeld, donosimo njegov posljednji intervju. Telegram. Preuzeto 9. 2. 2016
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 8,6 Orhidea Gaura Hodak (18. 5. 2015). INTERVJU S JAKOVOM BIENENFELDOM: “Bandić će napraviti dar-mar na političkoj sceni i ući će u novu vladu”. Nacional. Preuzeto 9. 2. 2016
  9. Duboki Jarak, 17 godina kasnije. www.sesvete.hr. Preuzeto 22. 2. 2014
  10. Nakon stanova Jakov Bienenfeld u Šibeniku gradi poslovnu zgradu. www.limun.hr. Preuzeto 22. 2. 2014
  11. Bienenfeld: Nisam mogao spasiti Generalturist, bit ću sretan naplatim li potraživanja. Poslovni dnevnik. Preuzeto 22. 2. 2014
  12. Davor Ivanković, Zdravko Milinović, Goran Ogurlić. Osigurao sam 136 transfera oružja i nisam izgubio ni metak (6. dio). Večernji list. Preuzeto 22. 2. 2014
  13. 13,0 13,1 13,2 Jelić, Nikola (24. 7. 2013). 'GRADNJA SINAGOGE U ZAGREBU JE PROMAŠAJ!' Najuspješniji židovski poduzetnik u Hrvatskoj Jakov Bienenfeld. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 16. 8. 2013. Preuzeto 22. 2. 2014
  14. Preminuo je poduzetnik Jakov Bienenfeld. Poslovni dnevnik (9. 2. 2016). Preuzeto 9. 2. 2016
  15. Ćurić, Dražen (9. 2. 2016). ‘Onome gore’ Bienenfeld je tri cedulje ostavio u Zidu plača. Večernji list. Preuzeto 9. 2. 2016
  16. Na Mirogoju pokopan poduzetnik Jakov Bienenfeld. Jutarnji list (12. 2. 2016). Preuzeto 14. 2. 2016

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8