Zvonimir Boban

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Zvonimir Boban
Zvonimir Boban.jpg

Osobne informacije
Puno ime Zvonimir Boban
Rođenje 8. listopada, 1968.
Imotski, Hrvatska
Visina 183 cm
Pozicija Veznjak
Juniorski klubovi
Mračaj Runovići
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1985. - 1991.
1991. - 2002.
1991. - 1992.
2001. - 2002.
NK Dinamo Zagreb
Milan
A.S. Bari (posudba)
Celta Vigo (posudba)
0109 00(45)
0251 00(30)
0017 000(2)
0004 000(0)
Reprezentacija
1988. - 1991.
1991. - 1999.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
Flag of Croatia.svg Hrvatska
0008 000(1)
0051 00(12)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
Bronca Francuska 1998. Hrvatska
Zlato Čile 1987. Jugoslavija do 20
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Zvonimir Boban (Imotski, 8. listopada 1968.), hrvatski nogometaš

Legendarni kapetan i igrač hrvatske nogometne reprezentacije. Igrao je u sredini terena, u dresu s brojem 10. Uz Roberta Prosinečkog i Aljošu Asanovića Boban je najbolji vezni igrač kojeg je Hrvatska ikad imala. 1987. nastupa na U-20 Svjetskom prvenstvu u Čileu gdje osvaja zlato, a upravo je u finalu izveo posljednji jedanaesterac u seriji koji je odlučio pobjednika. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" kao član reprezentacije 1998. i osobno 2002.

Klupska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Igrao za klubove:

Većinu klupske karijere proveo je u AC Milanu, s kojim je 1994. godine postao prvak UEFA-ine Lige prvaka, te je također osvojio 4 naslova prvaka Italije. Zbog svog iznimnog doprinosa u uspjesima AC Milana, proglašen je najboljim stranim igračem u povijesti kluba. Veliku popularnost i nogometnu veličinu Zvonimira Bobana, najbolje pokazuje veličanstveni, vjerojatno i najveći, oproštaj od nogometa 7. listopada 2002. na Maksimiru, kada je Boban okupio mnoge nogometne legende, a prepun stadion uzvikivao njegovo ime.

Reprezentativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Član jugoslavenske i hrvatske nogometne reprezentacije za koju je nastupio 51 utakmicu i postigao 12 golova.

Drugi najbolji igrač (iza Roberta Prosinečkog) juniorskog svjetskog nogometnog prvenstva u Čileu.

Vodio vatrene kao kapetan na EP u Engleskoj 1996.. i do trećeg mjesta na SP 1998. u Francuskoj.

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Nije prošao zahtjeve Hajdukovih skauta - nije im kao igrač puno obećavao i "imao je pretanke noge".

Poznat po "domoljubnom" skok-udarcu na jugo-milicajca, braneći Dinamova navijača od premlaćivanja, dok su u isto vrijeme navijači Crvene zvezde nekažnjeno divljali po stadionu na Maksimiru. Uz Bobana Dinamove su navijače skočili braniti Vjekoslav Škrinjar i Josip Kuže.[1]

Hrvatski radijski športski komentator Ivo Tomić ga je u svojim prijenosima nazivao "zagrebački nogometni ban Zvone Boban" (nakon što se koncem 1980-ih smjelo više govoriti o banu Jelačiću).

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]