Dario Šimić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dario Šimić
Osobne informacije
Puno ime Dario Šimić
Nadimak Šime
Rođenje 12. studenog 1975.
Zagreb, Hrvatska
Visina 177 cm
Težina 74 kg
Pozicija branič
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1992. - 1998.
1998. - 2002.
2002. - 2008.
2008. - 2010.
2010.
Dinamo Zagreb
Inter
Milan
Monaco
Dinamo Zagreb
0140 00(14)
0066 000(3)
0082 000(1)
0027 000(0)
0000 000(0)
Reprezentacija
1993.
1993. - 1994.
1993. - 1994.
1995.
1994. - 1996.
1996. - 2008.
Flag of None.svg ???
Flag of None.svg ???
Flag of None.svg ???
Flag of None.svg ???
Flag of None.svg ???
Flag of Croatia.svg Hrvatska
0002 000(0)
0002 000(0)
0004 000(0)
0001 000(0)
0008 000(1)
0100 000(3)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
Bronca Francuska 1998.
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 8. kolovoza 2013..

Dario Šimić (Zagreb, 12. studenog 1975.), je bivši hrvatski nogometni reprezentativac.

Klupska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Dario je kao stoper karijeru započeo u Dinamu iz Zagreba, 1992. godine. U Dinamu je proveo 7 vrlo uspiješnih sezona u kojima je čak 5 puta osvojio naslov prvaka Hrvatske, te 1998. nastupio u Ligi prvaka. U tom se razdoblju maksimirski klub nazivao Croatia Zagreb. Sjajnim igrama u klubu došao je do dresa reprezentacije iz kojeg se do dan danas nije maknuo. Nakon Cupe de Mondea 1998. otišao je u milanski Inter gdje se u 4 godine nije snašao i uspio izboriti mjesto među prvih 11.

Godine [2002]]. je došlo do zamijene velikih rivala AC Milana i Intera. Dario je postao novi Rossonero, a na njegovo mjesto je otišao turčin Ümit Davala. U Milanu mu je nešta bolje krenulo. 2003. osvaja Ligu prvaka nakon penala na Old Traffordu protiv Juventusa, iako tada nije igrao. Nije bio standardan ni sljedećih sezona, i iako na terenu nikad nije razočarao, a protiv Fenerbahcea u Ligi prvaka 2006. ( 4:0 za Milan ) čak bio među najboljima iako nakon duge stanke, uvijek je umjesto njega trener birao Stama ili Cafúa.

To je dovelo Daria na izlazna vrata iz kluba. Zainteresiranost su pokazali brojni klubovi, među kojima tada vrlo jaka Fiorentina, no, brzo nakon što je javno kritizirao trenera Ancelottija i tražio da ga se proda, potpisao je ugovor do 2009. na nagovor ljudi iz kluba koji u njemu vide budućnost kluba. Unatoč tome, u kolovozu 2008. napušta klub i prelazi u redove Monaca. U travnju 2010. godine Šimić se nakon jedanaest i pol godina vraća u Dinamo.[1]

Reprezentativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

U reprezentaciji, Šimić je napravio velike uspijehe, a igrao je i praktički u svim mlađim uzrasnim kategorijama hrvatske nogometne reprezentacije. Jedini je hrvatski igrač koji je nastupao na svim velikim natjecanjima reprezentacije od osamostaljenja države, što znači 3 svjetska i 3 europska prvenstva. Na europskoj smotri 96. u Engleskoj igrao je samo jednom u 4 utakmice, i to pri porazu od Portugala (0:3). Na Svjetskom prvenstvu 98. u Francuskoj bio je standardan. Odigrao je 6 od 7 utakmica, propustivši Nizozemsku u utakmici za 3. mjesto zbog žutih kartona.

To ga je prvenstvo plasiralo uz Hrvatske u Seriju A. Kasnije je reprezentacija postizala loše rezultate na prvenstvima, no, koji god ju je trener vodio, Šimić je bio nezamijenjiv, a jedno vrijeme i kapetan. Odigrao je 2 utakmice na SP 2002., 3 na EP 2004. u Portugalu,3 na SP 2006. u Njemačkoj, te 1 nastup kao kapetan u pobjedi nad Poljskom (1:0) na EURU 2008. u Austriji. 18. lipnja 2006. Na utakmici Svjetskog prvenstva protiv Japana upisao je 82. nastup za reprezentaciju čime je prestigao dotadašnjeg rekordera Jarnoga. U Mariboru, 20. kolovoza 2008. protiv reprezentacije Slovenije Dario je ubilježio svoj jubilarni 100. nastup, a što će se kasnije pokazati i posljednji, jer je nedugo nakon toga objavio da je to bila njegova oproštajna utakmica nakon 15 godina provedenih u reprezentaciji.

Kao član reprezentacije 1998. dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • U Hrvatskoj se zalagao i borio za poboljšanje informiranosti o siromaštvu i pošasti AIDS-a u siromašnim dijelovima Afrike
  • Vlasnik je tvrtke Aquaviva.

Trofeji [2][uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]