Dubravko Pavličić

Izvor: Wikipedia
Dubravko Pavličić
Osobne informacije
Puno ime Dubravko Pavličić
Rođenje 28. studenoga 1967.
Zagreb, Hrvatska
Smrt 4. travnja 2012.
Elche, Španjolska
Visina 185 cm
Pozicija branič
Juniorski klubovi

? - 1986.
NK Radnik Velika Gorica
NK Dinamo Zagreb
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1987. - 1989.
1990. - 1994.
1994. - 1997.
1997. - 2000.
2000. - 2001.
NK Dinamo Zagreb
HNK Rijeka
Hércules CF
UD Salamanca
Racing Ferrol
0036 000(1)
0104 000(2)
0095 000(8)
0057 000(1)
0029 000(2)
Reprezentacija
1987.
1992. - 1997.
 JUG Jugoslavija do 20
Flag of Croatia.svg Hrvatska
0006 000(0)
0022 000(0)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
Zlato Čile 1987.  JUG Jugoslavija do 20
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 5. travnja 2012..

Dubravko Pavličić (Zagreb, 28. studenoga 1967. - Elche, 4. travnja 2012.[1]) bivši hrvatski nogometaš.

Klupska karijera[uredi - уреди]

U svojoj klupskoj karijeri nastupao je za NK Dinamo Zagreb, NK Rijeka, Hércules CF, UD Salamanca i Racing Ferrol. Pavličić je prošao nogometnu školu u NK Radniku iz Velike Gorice, zatim je pristupio zagrebačkom Dinamu i igrao za Dinamovu juniorsku momčad.[1] Prvi puta nastupio je u službenoj utakmici za seniorsku momčad Dinama, 1986. godine, u derbiju protiv Hajduka u Splitu kada je Dinamo pobijedio sa 4:0.[1] Za zagrebački Dinamo odigrao je sveukupno 124 utakmice i postigao 7 pogodaka.[2]

Veći dio karijere proveo je u Španjolskoj gdje je poslije ostao živjeti i jedno vrijeme igrao nogomet amaterski.[3]

Reprezentativna karijera[uredi - уреди]

Igrao je u mladoj jugoslavenskoj U-20 reprezentaciji koja je 1987. godine osvojila naslov svjetskog prvaka u Čileu[1] i igrao je u svih šest utakmica toga svjetskog prvenstva.[3] Za Hrvatski nogometnu reprezentaciju odigrao je 22 utakmice u razdoblju od 1992. do 1997. godine. Debitirao je 8. srpnja 1992. godine na turneji po Australiji a zadnji je nastup za Vatrene imao 12. lipnja 1997. godine na turniru u japanskom gradu Sendaiju u dvoboju protiv Turske, 1:1.[4]

Bio je sudionikom europskog prvenstva 1996. godine u Engleskoj gdje je igrao u dvije utakmice, Hrvatska - Turska, 1:0 (ušao kao zamjena u 90. minuti) i Portugal - Hrvatska, 3:0 (odigrao cijeli susret).[4][5]

Bolest, smrt i ispraćaj[uredi - уреди]

Preminuo je nakon duge i teške bolesti[3] u bolnici u španjolskom gradu Elcheu, od raka gušterače, u 45. godini, 4. travnja 2012. godine.[6] Posljednji ispraćaj Dubravka Pavličića bio je 6. travnja 2012. godine na krematoriju u Alicanteu a dio pepela su, sukladno njegovoj želji, paraglajderi rasuli u Sredozemno more.[7] Na drugoligaškoj utakmici njegova bivšeg kluba Hérculesa protiv Girone istoga dana susret je počeo minutom šutnje, a gledatelji su u petoj minuti, simbolički se prisjećajući njegovih nastupa u plavo-bijelom dresu s brojem pet, ustali sa sjedala i ovacijama mu odali počast skandirajući: "Dudo, Dudo, Dudo Pavlicic!"[7]

Spomen[uredi - уреди]

  • Njemu u spomen ulaz broj pet stadiona Estadio José Rico Pérez u Alicanteu nosit će ime Dubravko Pavličić.[7][8]

Zanimljivosti[uredi - уреди]

  • U završnici za naslov naslov svjetskog prvaka u Čileu 1987. godine Jugoslavija U-20 igrala je protiv tadašnje SR Njemačke U-20 i nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca pobijedila a Pavličić je otvorio seriju, prvi je izvodio udarac i, pogodio.[1]
  • Pavličić se bavio paraglajdingom i bio je doprvak Španjolske u paraglajdingu.[7]
  • Na pripremama za EURO '96 izbornik Miroslav Blažević inzistirao je da Pavličić i Elvis Brajković ošišaju kosu: "A zašto to ne tražite od Bobana?", pobunio se Pavličić. "Kad budeš Boban, nećeš ni ti morati!", u svom stilu odgovorio mu je Ćiro. Sljedećeg jutra Pavličić se pojavio obrijan na nulericu i stao pokraj Igora Pamića. "Kad već nisam Boban, barem mogu biti Pamić!", poentirao je Dubravko.[9]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]