Robert Jarni

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Robert Jarni
Osobne informacije
Puno ime Robert Jarni
Rođenje 26. oktobar 1968. (1968-10-26) (dob: 50)
Čakovec, Hrvatska
Visina 180 cm
Pozicija trener, kao igrač branič
Juniorski klubovi
do 1986. NK Čakovec
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1986. - 1991.
1991. - 1993.
1993. - 1994.
1994. - 1995.
1995. - 1998.
1998.
1998. - 1999.
1999. - 2001.
2001. - 2002.
HNK Hajduk Split
A.S. Bari
Torino F.C.
Juventus
Real Betis
Coventry City
Real Madrid
Las Palmas
Panathinaikos
0127 00(16)
0052 000(3)
0023 000(0)
0015 000(1)
0098 00(19)
0000 000(0)
0027 000(1)
0043 000(6)
0005 000(0)
Reprezentacija
1987.
1990.
1990. - 1991.
1990. - 2002.
2003.
 JUG Jugoslavija do 20
 JUG Jugoslavija do 21
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
Flag of Croatia.svg Hrvatska
 HRV Hrvatska (mali nogomet)
0006 000(0)
0001 000(1)[1]
0007 000(1)
0081 000(1)
0002 000(2)
Trenirane momčadi
2007. - 2008.
2010.
2012. - 2013.
2013. - 2014.
2014. - 2015.
2015. - 2016.
Hajduk Split
NK Istra 1961
Hajduk Split (oml. pogon)
FK Sarajevo
Pécs
Puskás
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
Zlato Čile 1987. Jugoslavija do 20
Bronca Francuska 1998. Hrvatska
Europska prvenstva
Srebro Rusija 1990. Jugoslavija do 21
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 8. travnja 2014..

Robert Jarni (Čakovec, 26. listopada 1968.), bivši hrvatski nogometaš.

Bivši hrvatski i jugoslavenski reprezentativac bio je prepoznatljiv po svojoj iznimnoj brzini. Igrao je većinom na sredini terena, te kao lijevi bek, odnosno krilo. Na tim pozicijama bio je nezamjenjiv.

Podrijetlo i djetinjstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Robert Jarni je rođen 26. 10. 1968 u porodici Stjepana i Ane Jarni. Ime je dobio po američkom političaru Robertu F. Kennediju, bratu američkog predsjednika John F. Kennedija.[2]

Igračka karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Klupska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Svoju je nogometnu karijeru započeo u rodnom gradu igrajući za tadašni MTČ, sada NK Čakovec. Igrajući u kup utakmici u Splitu impresionirao je skaute splitskog Hajduka, te mu je Hajduk bio sljedeći klub. Tamo je proveo 5 godina prije odlaska u talijanski A.S. Bari. Brzo je i često mjenjao klubove, te je zabilježio nastupe i u dresovima Torina i Juventusa u samo 4 talijanske godine. 1995. otišao je u Španjolsku. Sljedeći je klub bio Real Betis, Španjolcima poznat kao brzonogi Jarni u Betisu je proveo 3 godine, a zatim navratio u englesku. Tamo je igrao za Coventry, no to je brzo završilo. 1999. opet je u Španjolskoj, i to u velikom Real Madridu. Ondje je bio zajedno sa reprezentativnim suigračem Šukerom, no, nije puno igrao. Slijedio je Las Palmas, a već 2001. novo i posljednje odredište - Grčka. Tamo je igrao u Panathinaikosu kao još jedna od hrvatskih legenda u tom klubu. U 1/4 finalu Lige prvake protiv Barcelone odigrao je svoju posljednju utakmicu, barem što se velikog nogometa tiče.

Statistika u Hajduku [3]
Natjecanje Nastupi Golovi
Prvenstvo 127 16
Kup 22 4
Superkup 0 0
Međunarodne 8 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 157 20

Prijateljske 75 28
Sveukupno 232 48

Reprezentativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Svoju reprezentativnu karijeru Jarni je započeo u reprezentaciji Jugoslavije. Zabilježio je 7 nastupa, od kojih 1 i na svjetskom prvenstvu 1990.. Odmah po osamostaljenju Hrvatske pozvan je u reprezentaciju, te zabilježio blistave trenutke na europskom prvenstvu 96. i pogotovo na svjetskoj smotri 98. gdje je igrao svih 7 utakmica, osvojio brončanu medalju, a u vječnom pamčenju ostat će felš lijevom nogom Köpkeu kojim je načeo Njemačku reprezentaciju u povijesnoj 3:0 pobijedi Hrvatske. Karijeru je završio u lipnju 2002. sa 81 reprezentativom utakmicom i 2 pogotka. Taj rekord držao je do 18. lipnja 2006. kada ga je prestigao Dario Šimić.

Kao član reprezentacije 1998. dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".

Mali nogomet[uredi - уреди | uredi izvor]

Svoje aktivno bavljenje športom Robert Jarni nastavio je u malom nogometu gdje je u hrvatskoj reprezentaciji bio jedan od boljih. Nastupao je za Brodosplit Inženjering od 2002. do 2007. godine te nekoliko utakmica 2008. godine.

Trenerska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Od kraja kolovoza 2007. radio je kao prvi pomoćni trener Sergija Krešića u Hajduku. 26. listopada 2007. godine, nakon ostavke Krešića postaje prvi trener Hajduka, točno na svoj 39. rođendan. Izdržao je do kraja sezone kada sa jako mladom momčadi završava na petom mjestu, te dobiva otkaz.

Nakon samo dva kola prve HNL sezone 2010./2011. preuzima NK Istru 1961[4] koja je pod palicom prijašnjeg trenera Ante Miše zabilježila dva uzastopna poraza uz gol razliku od 1:8. Prvu utakmicu na kormilu Istre gubi na gostovanju u Zagrebu s minimalnih 1:0 od NK Lokomotive, 7. kolovoza 2010. godine. Zbog niza loših rezultata sa Istrom podnosi ostavku 19. rujna 2010.

U sezoni 2012./13. je vodio juniorsku selekciju Hajduka.

Dana 1. prosinca 2013. je postao trener bosanskohercegovačkog kluba FK Sarajevo.[5] Nakon samo 6 utakmica što je vodio FK Sarajevo, 8. travnja 2014. Jarni dobiva otkaz.[6]

Priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Igrač[uredi - уреди | uredi izvor]

Klupska[uredi - уреди | uredi izvor]

Hajduk Split

Juventus Torino

Real Madrid

Reprezentativna[uredi - уреди | uredi izvor]

Jugoslavija

  • Prvo mjesto, Zlatna medalja, U-20 Svjetskog prvenstva u Čileu 1987. godine.
  • Drugo mjesto, Srebrna medalja, UEFA Europsko do 21 Rusija 1990.[1]

Hrvatska

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 ((en)) "Europe U-21 Championship 1990". rsssf.com. http://www.rsssf.com/tablese/eur-u21-90.html. pristupljeno 25. kolovoza 2012. 
  2. Stjepan Jarni, 2006, str. 8
  3. Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka
  4. Istra voli bivše Hajdukovce, hrsport.net, pristupljeno 8. kolovoza 2010.
  5. Robert Jarni novi trener Sarajeva, vecernji.hr, pristupljeno 2. prosinca 2013.
  6. Jarniu otkaz u Sarajevu, index.hr, pristupljeno 8. travnja 2014.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]