* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub. * Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 8. veljače 2013..
Milan Rapaić (Nova Gradiška, 16. kolovoza1973.), bivši hrvatskinogometaš. Igrač je za kojega se dugo govorilo kako je jedan od najtalentiranijih hrvatskih nogometaša. Bio je odličan u driblinzima i centaršutevima te imao vrlo snažan udarac. Karijeru je počeo u splitskomHajduku s kojim je nastupao i u Ligi prvaka. Igrao je na mjestima veznoga igrača i napadača.[1]
Karijeru je započeo u Splitu, u Hajduku za koji je igrao 5 godina, od 1991. do 1996. godine. Za Hajduk je sveukupno odigrao 204 utakmice postigavši 43 pogotka.[1] Nakon Hajduka odlazi u talijanskuPerugiu. Tamo se zadržao 4 godine, a nakon toga klub A.S. Perugia je propao. Uslijedio je transfer u Tursku gdje je 2 godine igrao za Fenerbahce. Nakon Turske, gdje je dobio otkaz, vratio se na pola sezone u matični splitski klub, a nakon toga opet pronašao novi klub u Italiji. Sada je to bila Ancona, u kojoj je igrao tek 1 sezonu. Nakon toga uslijedila je Belgija i Standard de Liege. U Belgiji se sa klubom dugo vremena borio za naslov prvaka, u sezon 2005./06., no taj naslov ipak je otišao u ruke Anderlechta. Za vrijeme boravka u tom belgijskom klubu, došlo je do svađe s upravom te je Rapaić napustio klub koji je od njega potraživao novac koji im on duguje, ali ga nije htio dati. Taj spor se razriješio njegovim ponovnim igranjem u klubu čiji je bio jedan od najboljih igrača. Jedno je vrijeme bio na provjeri u Liverpoolu, no, nije zadovoljio struku kluba. Nakon uspješnijeg dijela u Belgiji, u sezoni 2006./07. igrao je lošije, te mu po isteku ugovora nije ponuđen novi. Nakon nespjelih pregovora s Hajdukom pridružio se tadašnjem drugoligašu iz Trogira, HNK Trogiru.
Rapaić je za hrvatsku "A" reprezentaciju debitirao u travnju 1994. godine na utakmici Slovačka - Hrvatska, 4:1, u Bratislavi.[2] Sudjelovao je na Svjetskome prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji 2002., i na Euro 2004. u Portugalu U reprezentaciji je zabilježio 49 nastupa i 6 pogodaka od kojih su po jedan na svjetskom i europskom prvenstvu. Postigao je pobjednički pogodak za 2:1 pobjedu nad Italijom, 2002. godine a na EURU 2004. je, iz jedanaesterca, postigao pogodak za 1:1 protiv Francuske, ta utakmica kasnije je završila 2:2. Nakon što ga Zlatko Kranjčar, kao izbornik reprezentacije, nije zvao ni na prijateljske utakmice, ponovno je poziv u nacionalnu vrstu dobio kod Slavena Bilića. Već u prvoj utakmici nakon dužega izivanja iz reprezentacije iskazao se kao sjajan vođa pomlađene momčadi. Posljednju utakmicu za hrvatsku nogometnu reprezentaciju odigrao je 2006. godine, Italija - Hrvatska, 0:2, u Livornu.[3]
