Ivica Olić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ivica Olić
Ivica Olić.jpg

Osobne informacije
Puno ime Ivica Olić
Rođenje 14. rujna 1979.
Davor, Hrvatska
Visina 182 cm
Težina 82 kg
Pozicija napadač, lijevi vezni
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1996. - 1999.
1998. - 1999.
1999. - 2001.
2001. - 2002.
2002. - 2003.
2003. - 2007.
2007. - 2009.
2009. - 2012.
2012. - 2015.
2015. - 2016.
2016. - 2017.
NK Marsonia
Hertha BSC
NK Marsonia
NK Zagreb
NK Dinamo Zagreb
CSKA Moskva
Hamburg SV
Bayern München
VfL Wolfsburg
Hamburg SV
1860 München
0042 00(17)
0002 000(0)
0042 00(21)
0029 00(21)
0027 00(16)
0078 00(35)
0078 00(29)
0055 00(13)
0063 00(23)
0025 00(2)
0021 00(5)
Reprezentacija
2002. - 2015. Flag of Croatia.svg Hrvatska 00104 00(20)
Trenirane momčadi
2017. - Hrvatska Hrvatska (pomoćni trener)
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 12. 7. 2018..

Ivica Olić (Davor, kod Nove Gradiške, 14. rujna 1979.), je bivši nogometni napadač i hrvatski nogometni reprezentativac. Trenutno je pomoćni trener hrvatske reprezentacije.

Klupska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Nogometnu karijeru započinje u Posavcu iz rodnoga Davora. Profesionalnu karijeru započinje u brodskoj Marsoniji gdje igra od 1996. do 2001. godine, sa stankom u sezoni 1998./99. kada je bio u berlinskoj Herthi. 2001. godine prešao je u NK Zagreb, s kojim je osvojio prvenstvo, pa 2002. godine u Dinamo Zagreb s kojim također osvaja prvenstvo, a 2003. godine kupuje ga CSKA Moskva. Sa moskovskim CSKA osvojio je tri prvenstva, dva Kupa, jedan Superkup i Kup Uefe. U polusezoni 2006./07. potpisao je ugovor na dvije i pol sezone sa njemačkim HSV-om. Iste polusezone bio je jednim od glavnih igrača koji su pomogli pri spašavanju kluba od ispadanja u drugu ligu. U sezoni 2007./08. postao je nezamjenjiv u prvoj postavi HSV-a, te je bio strijelac i prvog hattricka u povijesti toga kluba. 1. lipnja 2009. godine prešao je u minhenski Bayern. U Ligi prvaka 2009./2010. na utakmici poluzavršnice između Lyona i Bayerna, 27. travnja 2010. godine, zabio je hat-trick i uveo Bayern u završnicu Lige prvaka nakon 9 godina čekanja (od finala 2001. godine kada je Bayern pobijedio španjolsku Valenciu). Na ljetnom prijelaznom roku, 2012. godine, prešao je u Wolfsburg kao slobodan igrač.

Reprezentativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

U Hrvatskoj reperezentaciji igra od 2002. godine i također bilježi uspješne nastupe, od kojih svakako treba izdvojiti onaj protiv Italije na Svjetskom prvenstvu 2002. te protiv Engleske na Wembleyu gdje je postigao pogodak i od većine medija proglašen igračem utakmice.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Individualna[uredi - уреди | uredi izvor]

Klupska[uredi - уреди | uredi izvor]

NK Zagreb

Dinamo Zagreb

CSKA Moskva

  • Prvak Rusije (3): 2003., 2005., 2006.
  • Ruski nogometni kup (2): 2005., 2006.
  • Ruski nogometni superkup (2): 2004., 2006.
  • UEFA kup (1): 2005.

FC Bayern München

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Olić je 3. rujna 2006. godine bio suspendiran iz reprezentacije zbog noćnog provoda u disko klubu za vrijeme priprema uoči kvalifikacijske utakmice s Rusijom. Zajedno s Balabanom i Srnom kažnjen je s 30.000 kn.
  • Strijelac je prvog i jedinog hattricka u dosadašnjoj povijesti HSV-a.
  • Iako kao igrač posjeduje osobine koje izražavaju agresivnost u igri nije igrač koji je agresivan prema suparničkim igračima niti je incidentan ali je u siječnju 2009. na prijateljskoj utakmici između HSV-a i Hoffenheima udario Carlosa Eduarda[3] igrača suparničke momčadi. Carlos Eduardo, igrač koji je inače poznat po grubosti, Olića je prije incidenta više puta grubo zaustavio uz očigledan prekršaj ali je sudac propustio kazniti Carlosa Eduarda zbog toga što se radilo o prijateljskoj utakmici. Nakon što je još jednom nepropisno zaustavljen "laktarenjem" Olić je izgubio živce i više puta rukom udario Carlosa Eduarda nakon čega mu je sudac dodijelio crveni karton. Olić je nakon ovog incidenta dobio potporu svog trenera i suigrača kojima je bilo očito kako je isprovociran do krajnje granice tolerancije.
  • Ivica je reprezentativac koji drži rekord po broju izmjena, 31 put je zamijenjen (najviše od svih (2. je Milan Rapaić s 29 izlazaka iz igre) a 27 puta je ušao u igru (drugo mjesto iza Jerka Leke s 40 ulazaka u igru).
  • Također je zanimljivo i to što je Olić bio najbrži igrač na europskom prvenstvu 2008. godine u Austriji i Švicarskoj, s prosječnom brzinom od 32 km/h.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]