Mladen Bartolović

Mladen Bartolović

Lični podaci
Datum rođenja	(1977-travnja-10)10. travnja 1977.
Mjesto rođenja	Zavidovići, Bosna i Hercegovina (tada SFR Jugoslavija)
Datum smrti	19. siječnja 2026. (dob: 48)
Mjesto smrti	Vinkovci, Hrvatska
Državljanstvo	jugoslavensko (1977–1992) bosanskohercegovačko
Visina	1.69 m
Pozicija	krilo
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.) 1996 – 1998 Segesta 1998 – 2003 Cibalia 98 (24) 2000 – 2001 → 1. FC Saarbrücken 33 (6) 2003 – 2004 Dinamo Zagreb 24 (4) 2004 – 2006 Zagreb 47 (12) 2006 – 2009 Hajduk Split 70 (14) 2009 – 2010 Fulad 27 (1) 2010 – 2015 Cibalia 113 (25) Nacionalna reprezentacija** Godine Reprezentacija Uta. (gol.) 2003 – 2008 Bosna i Hercegovina 17 (0)
Trenirani klubovi
2016 – 2017	Bedem Ivankovo
2017 – 2018	Cibalia
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 19.1.2026.

Mladen Bartolović (Zavidovići, 10. travnja 1977. – Vinkovci, 19. siječnja 2026.), bosanskohercegovački nogometaš i trener.

Biografija

Rođen u Zavidovićima, kao dječak je više volio košarku, no sa 15 godina se ipak opredijelio za nogomet. Igrao je nakratko u sisačkoj Segesti, dok 1999. nije prešao u Cibaliju iz Vinkovaca gdje se zadržao tek sezonu. Uslijedio je inozemni transfer u 1. FC Saarbrücken, njemački nižerazredni klub gdje postaje jedan od miljenika navijača.

Nakon kratke avanture u Njemačkoj vraća se u Vinkovce gdje postiže vrlo zapažene rezultate, te 2003. prelazi u redove prvaka Dinama. U to se vrijeme špekuliralo i o nastupu u reprezentaciji koju je vodio Blaž Slišković. No, baš su ga tad u svemu tome spriječile ozljede zbog kojih je propustio veći broj Dinamovih utakmica, te se kasnije nije uspio probiti u prvih 11 momčadi. Klub je napustio već nakon te sezone i otišao u redove gradskog rivala Zagreba.

U svojoj prvoj sezoni došla je do izražaja sva njegova kvaliteta, te je proglašen najboljim igračem sezone 2004./05. Posebno se isticao protiv splitskog Hajduka kojem je konstantno svojim pogocima oduzimao bodove. Sezonu nakon igrao je slabije, zabio samo 3 gola, a Zagreb je završio pri dnu ljestvice. Ipak, uspio je doći do transfera u Hajduk gdje mu je za prvi pogodak trebalo 5 minuta. Postigao ga je u prijateljskom ogledu protiv Junaka u Sinju. Do kraja prve polusezone sakupio je 7 golova uz 7 asistencija, zaradivši naslov "MVP-a" Hajduka tog dijela sezone, a i ni naredne polusezone nije igrao ništa lošije.

Sezonu potom u napadu glavnu riječ vode mladi Kalinić i Rukavina, dok je Bartolović korišten više u vezi nego u napadu pokvarivši si tako prosjek golova po utakmici. Reda ispodprosječne nastupe što ga malo po malo vodi na izlazna vrata kluba. Ostaje, ipak, još jednu sezonu u kojoj biva često osporavan, ali često i među prvom jedanaestoricom. U 14 nastupa bilježi jedan pogodak, nedovoljno da bi mu 6 mjeseci prije isteka ugovora bio ponuđen novi. Na kraju sezone napušta Hajduk i odlazi u iranski Fulad Ahvaz gdje u 27 utakmica zabija samo jedan gol, iduće sezone potpisuje za klub kojem je najviše dao, Cibaliju.

Prvi nastup u prvoj momčadi Hajduka bio mu je protiv Međimurja, u prvenstvenoj utakmici 29. srpnja 2006.. Nastupio je u početnom sastavu. Zanimljivo je napomenuti u ovoj utakmici koju je Hajduk dobio sa 0:2, da su pogotke postigli prvo Jelavić, a nakon toga i Bušić koji je kao zamjena ušao umjesto Jelavića.

U 1. HNL postigao je 78 golova te je na desetom mjestu liste najboljih strijelaca u povijesti.

Preminuo je 19. siječnja 2026. godine nakon duge i teške bolesti.