A.C. Milan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
AC Milan
Logo of AC Milan.svg
Puno ime kluba Associazione Calcio Milan SpA
Nadimak Rossoneri, Diavoli
Osnovan 16. decembar, 1899
Stadion San Siro, Milano
Kapacitet 85 700
Predsjednik Paolo Scaroni
Trener Stefano Pioli
Adresa Via Filippo Turati 3
20 121 Milano
Liga Serie A
Plasman Serie A, 5.
Kit left arm redborder.png
Kit body blackstripes4.png
Boje ekipe
Kit right arm redborder.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći dres
Kit left arm redborder.png
Kit body redhorizontal.png
Boje ekipe
Kit right arm redborder.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući dres

Associazione Calcio Milan je italijanski fudbalski klub iz grada Milana. Od postanka boje kluba su crvena i crna tako da su širom Italije i Evrope poznati kao „rossoneri“ (crveno-crni). Uz Real Madrid najuspješniji su tim na evropskoj sceni sa 7 osvojenih titula Lige Prvaka, iz 10 finala. Također u Italiji su drugi klub po broju osvojenih titula (Scudetto), ukupno 18, uz 5 puta osvojeni italijanski kup (Coppa Italia).

Historija[uredi | uredi kod]

Osnivanje, prvi trofeji i odvajanje Intera[uredi | uredi kod]

AC Milan je osnovan kao Milan Cricket and Football Club od strane engleskih aristokrata koji su živjeli i radili u Milanu. Prvi predsjednik i jedan od osnivača je bio Britanski vice-konzul u Milanu, Alfred Edwards. Za fudbalsku sekciju kluba brinuo se David Allison. Za boje tima su izabrane crvena kako bi dočarala vatru i hrabrost osnivača i crna da bi pokazala snagu i strah kod protivnika.

Prvi trofej je osvojen već slijedeće godine, u Januaru 1900. Milan je osvojio Kraljevski kup (Medaglia del Re). Prekinuvši niz Genoe 1901 je osvojen i prvi naslov šamipona, a isti uspjeh je ponovljen 1906 i 1907.

1908 godine zbog nesuglasica oko dovođenja stranaca u ekipu grupa dotadašnjih igrača Milana odlazi iz kluba i formira vlastiti pod nazivom Internazionale Milano F.C., danas poznat kao Inter.

Dolaskom fašista na vlast u Italiji mijenja se englesko ime kluba u talijansko Assosazione Calcio Milano. Nakon drugog svjetskog rata klub mjenja samo zadnju riječ iz Milano u Milan želeći da oda poštovanje svojim engleskim korijenima.

Gre-No-Li[uredi | uredi kod]

Period nakon Drugog svjetskog rata obilježio je švedski trojac nazvan Gre-No-Li prema prvim slovima prezimena Gunnara Grena, Gunnara Nordahla i Nilsa Liedholma koji su uz italijane Lorenza Buffona i Cesarea Maldinija Milan doveli do četiri Scudetta (1951, 1955, 1957 i 1959).

Nakon šveđana sudbinu Milana opet je krojio italijan, trener Nereo Rocco. Autor catenaccia je uz igrače poput Rivere i Altafinija u sezoni 1962/62. po prvi put osvojio Ligu Evropskih prvaka, a uspjeh je ponovio u sezoni 1969/70. Veći uspjeh na domaćoj sceni je izostao, djelomično i zbog snage gradskog rivala Intera koji je u tim godinama redovno osvajao titule.

U narednim godinama Milan se borio za desetu titulu, ali 1980. nakon velikog skandala i dokazane umješanosti u namještanje utakmica zajedno sa Laziom su izbačeni u Serie B koju odma slijedeće sezone osvajaju te se vraćaju u prvu ligu. Slijedila je najslabija sezona u historiji kluba te Milan opet ispada u Serie B.

Berluskonijeva era[uredi | uredi kod]

Nakon nekoliko loših sezona u kojima je Milan igrao u Seriji A, ali bez većeg uspjeha klub kupuje medijski magnat Silvio Berlusconi. U svojoj prvoj sezoni dovodi za trenera italijana Ariga Sacchija, a među novim igračima našli su se Marco van Basten, Frank Rijkaard, Ruud Gullit, Roberto Donadoni i Carlo Ancelotti. Značajno pojačan tim u slijedećim sezonama osvaja titulu prvaka i Ligu prvaka 2 godine zaredom.

Nakon odlaska Sacchija za trenera dolazi Fabio Capello. Sa njim na čelu klub osvaja tri titule prvaka zaredom (1992-1994) i nastupa u tri finala Lige prvaka (porazi od Marseja i Ajaxa, te pobjeda od 4-0 nad Barcelonom). Sa igračima poput Paola Maldinija, Franca Baresija, Dejana Savićevića, Zvonimira Bobana, Georga Weaha i Roberta Baggia Capello je napravio niz od 58 utakmica bez poraza i tako zaključio svoju eru osvajajući 15. scudetto za Milan.

Ekipa[uredi | uredi kod]

11. 1. 2021. Note: Zastave označavaju nacionalnost prema pravilima FIFA-e. Igrači mogu imati nacionalnost izvan FIFA pravila.

Br. Pozicija Igrač
1 Rumunija G Ciprian Tătărușanu
2 Italija O Davide Calabria
4 Alžir S Ismaël Bennacer
5 Portugal O Diogo Dalot (na pozajmici iz Manchester United)
7 Španija S Samu Castillejo
8 Italija S Sandro Tonali (na pozajmici iz Brescia)
10 Turska S Hakan Çalhanoğlu
11 Švedska N Zlatan Ibrahimović
12 Hrvatska N Ante Rebić
13 Italija O Alessio Romagnoli (zamenik kapitena)
14 Italija O Andrea Conti
15 Norveška S Jens Petter Hauge
17 Portugal N Rafael Leão
19 Francuska O Theo Hernandez
Br. Pozicija Igrač
20 Francuska O Pierre Kalulu
21 Španija S Brahim Díaz (na pozajmici iz Real Madrid)
22 Argentina O Mateo Musacchio
24 Danska O Simon Kjær
27 Italija N Daniel Maldini
29 Italija N Lorenzo Colombo
33 Bosna i Hercegovina S Rade Krunić
46 Italija O Matteo Gabbia
56 Belgija S Alexis Saelemaekers
79 Obala Slonovače S Franck Kessié
90 Italija G Antonio Donnarumma
96 Danska G Andreas Jungdal
99 Italija G Gianluigi Donnarumma (kapiten)

Svi treneri kluba[uredi | uredi kod]

Poznati bivši igrači AC Milana[uredi | uredi kod]

Trofeji[uredi | uredi kod]

Nacionalni trofeji[uredi | uredi kod]

  • Serie A (18) : 1901.; 1906.; 1907; 1950./51.; 1954./55.; 1956./57.; 1958./59.; 1961./62.; 1967./68.; 1978./79.; 1987./88.; 1991./92.; 1992./93.; 1993./94.; 1995./96.; 1998./99.; 2003./04.; 2010/11.
  • Serie B (2) :1980./81.; 1982./83.
  • Italijanski kup (5) : 1966./67.; 1971./72.; 1972./73.; 1976./77.; 2002./03.
  • Italijanski superkup (7) : 1988., 1992., 1993., 1994., 2004., 2011, 2016.

Internacionalni trofeji:

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Commons-logo.svg
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=A.C._Milan&oldid=41054196