A.C. Milan

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
AC Milan
Puno ime kluba Associazione Calcio Milan SpA
Nadimak Rossoneri, Diavoli
Osnovan 16. decembar, 1899
Stadion San Siro, Milano
Kapacitet 85 700
Predsjednik Italija Silvio Berlusconi
Trener Italija Vincenzo Montella
Adresa Via Filippo Turati 3
20 121 Milano
Liga Serie A
Plasman 05/06 Serie A, 8.
Boje ekipe Boje ekipe Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
 
Domaći dres
Boje ekipe Boje ekipe Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
 
Gostujući dres

Associazione Calcio Milan je italijanski fudbalski klub iz grada Milana. Od postanka boje kluba su crvena i crna tako da su širom Italije i Evrope poznati kao „rossoneri“ (crveno-crni). Uz Real Madrid najuspješniji su tim na evropskoj sceni sa 7 osvojenih titula Lige Prvaka, iz 10 finala. Također u Italiji su drugi klub po broju osvojenih titula (Scudetto), ukupno 18, uz 5 puta osvojeni italijanski kup (Coppa Italia).

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnivanje, prvi trofeji i odvajanje Intera[uredi - уреди | uredi izvor]

AC Milan je osnovan kao Milan Cricket and Football Club od strane engleskih aristokrata koji su živjeli i radili u Milanu. Prvi predsjednik i jedan od osnivača je bio Britanski vice-konzul u Milanu, Alfred Edwards. Za fudbalsku sekciju kluba brinuo se David Allison. Za boje tima su izabrane crvena kako bi dočarala vatru i hrabrost osnivača i crna da bi pokazala snagu i strah kod protivnika.

Prvi trofej je osvojen već slijedeće godine, u Januaru 1900. Milan je osvojio Kraljevski kup (Medaglia del Re). Prekinuvši niz Genoe 1901 je osvojen i prvi naslov šamipona, a isti uspjeh je ponovljen 1906 i 1907.

1908 godine zbog nesuglasica oko dovođenja stranaca u ekipu grupa dotadašnjih igrača Milana odlazi iz kluba i formira vlastiti pod nazivom Internazionale Milano F.C., danas poznat kao Inter.

Dolaskom fašista na vlast u Italiji mijenja se englesko ime kluba u talijansko Assosazione Calcio Milano. Nakon drugog svjetskog rata klub mjenja samo zadnju riječ iz Milano u Milan želeći da oda poštovanje svojim engleskim korijenima.

Gre-No-Li[uredi - уреди | uredi izvor]

Period nakon Drugog svjetskog rata obilježio je švedski trojac nazvan Gre-No-Li prema prvim slovima prezimena Gunnara Grena, Gunnara Nordahla i Nilsa Liedholma koji su uz italijane Lorenza Buffona i Cesarea Maldinija Milan doveli do četiri Scudetta (1951, 1955, 1957 i 1959).

Nakon šveđana sudbinu Milana opet je krojio italijan, trener Nereo Rocco. Autor catenaccia je uz igrače poput Rivere i Altafinija u sezoni 1962/62. po prvi put osvojio Ligu Evropskih prvaka, a uspjeh je ponovio u sezoni 1969/70. Veći uspjeh na domaćoj sceni je izostao, djelomično i zbog snage gradskog rivala Intera koji je u tim godinama redovno osvajao titule.

U narednim godinama Milan se borio za desetu titulu, ali 1980. nakon velikog skandala i dokazane umješanosti u namještanje utakmica zajedno sa Laziom su izbačeni u Serie B koju odma slijedeće sezone osvajaju te se vraćaju u prvu ligu. Slijedila je najslabija sezona u historiji kluba te Milan opet ispada u Serie B.

Berluskonijeva era[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon nekoliko loših sezona u kojima je Milan igrao u Seriji A, ali bez većeg uspjeha klub kupuje medijski magnat Silvio Berlusconi. U svojoj prvoj sezoni dovodi za trenera italijana Ariga Sacchija, a među novim igračima našli su se Marco van Basten, Frank Rijkaard, Ruud Gullit, Roberto Donadoni i Carlo Ancelotti. Značajno pojačan tim u slijedećim sezonama osvaja titulu prvaka i Ligu prvaka 2 godine zaredom.

Nakon odlaska Sacchija za trenera dolazi Fabio Capello. Sa njim na čelu klub osvaja tri titule prvaka zaredom (1992-1994) i nastupa u tri finala Lige prvaka (porazi od Marseja i Ajaxa, te pobjeda od 4-0 nad Barcelonom). Sa igračima poput Paola Maldinija, Franca Baresija, Dejana Savićevića, Zvonimira Bobana, Georga Weaha i Roberta Baggia Capello je napravio niz od 58 utakmica bez poraza i tako zaključio svoju eru osvajajući 15. scudetto za Milan.

Ekipa[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: 2016-17 sezona AC Milan
Ime i prezime Broj na dresu Državljanstvo
Golmani
Gabriel 1 Brazil
Alessandro Plizzari 35 Italija
Gianluigi Donnarumma 99 Italija
Odbrana
Mattia De Sciglio 2 Italija
Rodrigo Ely 4 Brazil
Alessio Romagnoli 13 Italija
Gustavo Gómez 15 Paragvaj
Cristián Zapata 17 Kolumbija
Ignazio Abate 20 Italija
Leonel Vangioni 21 Argentina
Gabriel Paletta 29 Italija
Luca Antonelli 31 Italija
Davide Calabria 96 Italija
Veza
Giacomo Bonaventura 5 Italija
Keisuke Honda 10 Japan
Matías Fernández 14 Čile
Andrea Poli 16 Italija
Riccardo Montolivo Captain sports.svg 18 Italija
José Sosa 23 Argentina
Juraj Kucka 33 Slovačka
Manuel Locatelli 73 Italija
Mario Pašalić 80 Hrvatska
Andrea Bertolacci 91 Italija
Napad
Luiz Adriano 7 Brazil
Suso 8 Španija
Gianluca Lapadula 9 Italija
M'Baye Niang 11 Francuska
Carlos Bacca 70 Kolumbija

Svi treneri kluba[uredi - уреди | uredi izvor]

Poznati bivši igrači AC Milana[uredi - уреди | uredi izvor]

Trofeji[uredi - уреди | uredi izvor]

Nacionalni trofeji[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Serie A (18) : 1901.; 1906.; 1907; 1950./51.; 1954./55.; 1956./57.; 1958./59.; 1961./62.; 1967./68.; 1978./79.; 1987./88.; 1991./92.; 1992./93.; 1993./94.; 1995./96.; 1998./99.; 2003./04.; 2010/11.
  • Serie B (2) :1980./81.; 1982./83.
  • Italijanski kup (5) : 1966./67.; 1971./72.; 1972./73.; 1976./77.; 2002./03.
  • Italijanski superkup (6) : 1988., 1992., 1993., 1994., 2004., 2011.

Internacionalni trofeji:

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]