Milan Bandić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Bandić
Milan Bandić


Na dužnosti
5. maj 2000. – 21. januar 2002.[1][2]
Prethodnik Marina Matulović-Dropulić
Nasljednik Vlasta Pavić

Na dužnosti
Dužnost preuzeo 
15. maj 2005.[3]
Prethodnik Vlasta Pavić

Rođen/a 22. novembar 1955. (1955-11-22) (dob: 62)
Grude, NR Bosna i Hercegovina, FNRJ
Državljanstvo hrvatsko
Politička stranka SKJ/SKH(1980-e)
Socijaldemokratska partija Hrvatske (1990–2009)
nezavisni (2009-2015)
Milan Bandić 365 - stranka rada i solidarnosti (2015-)
Suprug/a Vesna Bandić (bivša supruga)[4]
Djeca Ana-Marija (kći)[4]
Prebivalište Stara Peščenica
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Profesija političar
Religija rimokatolik
Website http://www.milanbandic.com

Milan Bandić (Bandića Brig kraj Gruda, 22. studenoga 1955.), hrvatski političar. Trenutni je gradonačelnik Zagreba (od 2005), a na tu dužnost biran je u više navrata.

Bandić je rođen u selu Donji Mamići, u blizini Gruda u Bosni i Hercegovini. U mladosti se odselio u Zagreb, gdje je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Tada je postao članom Saveza komunista Hrvatske, a nakon izbora 1990. godine se isticao po tome što je, za razliku od većine svojih sunarodnjaka iz Zapadne Hercegovine nije otišao u redove nove vladajuće stranke Hrvatska demokratska zajednica. Umjesto toga je ostao u redovima stranke reformirane u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske.

Bandićevo hercegovačko porijeklo, a još više sjajne organizacijske i populističke sposobnosti, su SDP-u dobro poslužile kada je na lokalnim izborima 1995. godine ostvario pobjedu u radničkim četvrtima Zagreba koja su dotada smatrane najpouzdanijim uporištem Tuđmanove vladajuće stranke. Zbog toga je koalicija opozicijskih stranaka ostvarila većinu u gradskoj skupštini i ušla u sukob s predsjednikom Tuđmanom poznat kao zagrebačka kriza.

Taj je sukob konačno završio tek smjenom vlasti u Hrvatskoj 2000. godine i raspisivanjem novih izbora, na kojima je Bandićev SDP ostvario blistavu pobjedu, usprkos nastojanja HSS-a da Bandića opiše kao hercegovačkog došljaka nedostojnog upravljanja hrvatskom prijestolnicom. Bandić je izabran za gradonačelnika, što je potvređeno i na redovnim lokalnim izborima 2001.

Gradonačelnik Zagreba[uredi - уреди | uredi izvor]

Bandić se vrlo brzo nametnuo kao izuzetno propulzivan gradonačelnik, uvijek spreman na pokretanje ambicioznih građevinskih i drugih projekata. S druge strane je stekao negativnu reputaciju zbog sklonosti populizmu i prkošenju nacionalnim zakonima kako bi zaštitio vlasnike bespravno izgrađenih kuća i drugih objekata. Drugi mu, pak, zamjeraju ideološku nedosljednost, odnosno bliske veze s političkim, vojnim i obavještajnim krugovima ekstremne desnice.

Bandić je, pak, na udar javnosti došao zbog incidenta kada je 2002. godine vozeći u pijanom stanju skrivio prometnu nesreću, a potom pokušao pobjeći s mjesta događaja[5] i podmititi prometnog policajca. Zbog toga je bio prisiljen gradonačelničku dužnost predati Vlasti Pavić, a 2003. je doživio manji moždani udar.

Bandića su tada mnogi otpisali, ali se on relativno brzo oporavio te, sačuvavši stranačke funkcije, počeo orkestrirati svoj veliki povratak. To se obično objašnjava mrežom poslovnih i političkih suradnika koju je bio sagradio za prve dvije godine svog mandata. Godine 2005. je SDP vodio u još jednu pobjedu i glatko izabran na treći mandat.

Bandićeva politička moć se često objašnjava da se u Zagrebu proizvodi preko 30 % BDP-a, kao i da hrvatska prijestolnica po životnom standardu daleko nadmašuje ostali dio države. Mnogi to dijelom tumače i Bandićevim organizacijskim sposobnostima kao i po radoholizmu. Bandić se također smatra jedinim političarem unutar SDP-a koji se bio u stanju suprostaviti se predsjedniku stranke Ivici Račanu.

Bandića se zbog toga dugo vremena smatrao trećim najmoćnijim političarem u Hrvatskoj, a mnogi su ga vidjeli kao najizglednijeg kandidata za mjesto predsjednika Republike, nakon što Stjepanu Mesiću 2010. godine istekne mandat. S druge strane, u posljednje vrijeme je njegov utjecaj doveden u pitanje, što zbog toga što je doživio neuspjeh u pokušaju da nakon Račanove smrti zasjedne na čelo stranke, što zbog niza afera vezanih uz gradsku upravu, koje su se zaredale pred parlamentarne izbore u Hrvatskoj. Sukobi s novim predsjednikom SDP Zoranom Milanovićem su s vremenom eskalirali, te je Milan Bandić 5.11. 2009. objavio kako će se na predstojećim predsjedničkim izborima natjecati kao samostalni kandidat. Odmah nakon te odluke je vodstvo SDP objavilo njegovo automatsko isključenje iz stranke temeljeno na odredbama statuta o zabrani samostalne kandidature. 27.12. 2009. je u prvom krugu izbora osvojio drugo mjesto a u drugom krugu 10.1. 2010. ga je porazio bivši stranački drug Ivo Josipović.

Krajem 2011. se Bandić bez uspjeha na svojoj listi natjecao na izborima za Sabor. U proljeće 2013. je, međutim, na ponovno izabran za gradonačelnika, a nezavisna lista pod njegovim vodstvom porazila SDP koji je Zagrebom bio vladao od 2000. godine.

Zoran Janković, slovenski političar izabran za gradonačelnika Ljubljane, izjavio je da mu je Milan Bandić jedan od uzora.

Bandić je uhićen 19. listopada 2014. pod sumnjom da je počinio više koruptivnih kaznenih djela na štetu grada Zagreba.[6]

Godine 2015. je Bandić osnovao stranku Bandić Milan 365 - stranka rada i solidarnosti koja okuplja njegove pristaše. Ona je na izborima 2015. nastupila samostalno i osvojila nekoliko zastupnika, te je imala značajnu ulogu u sastavljanju vlade Tihomira Oreškovića, ali i događajima koji su 2016. godine doveli do njenog pada.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodi:
Marina Matulović-Dropulić
Gradonačelnik Zagreba
2000 – 2002
Slijedi:
Vlasta Pavić
Prethodi:
Vlasta Pavić
Gradonačelnik Zagreba
2005 –
Slijedi:
(na položaju)