Slobodan Praljak
| Slobodan Praljak | |
|---|---|
 {{{opis}}}
| |
Karijera
| |
| Služba | 1991-1995 |
| Čin | General-bojnik |
| Važnije bitke | Rat u Hrvatskoj rat u BiH |
| Rod vojske | Hrvatska vojska Hrvatsko vijeće obrane |
Slobodan Praljak (Čapljina, 2. siječnja 1945. – Den Haag, 29. studenoga 2017.) bio je hrvatski vojni komandant koji je kao general Hrvatske vojske (HV) služio u Ratu u Hrvatskoj, a potom kao general Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Bošnjačko-hrvatskom sukobu. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je 29. svibnja 2013. na 20 godina zatvora zbog kršenja zakona i običaja ratovanja, zločina protiv čovječnosti te kršenja Ženevskih konvencija tokom Bošnjačko-hrvatskog sukoba.
Slobodan Praljak diplomirao je elektrotehniku na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon diplomiranja radio je u kazalištu i na televiziji te predavao filozofiju i sociologiju u Zagrebu. Godine 1989. snimio je igrani film Povratak Katarine Kožul. Postao je član novostvorene Hrvatske demokratske stranke (HDS).
Nakon izbijanja Rata u Hrvatskoj 1991. pridružio se HV kao dobrovoljac i formirao jedinicu s kojom je zauzeo položaje u Sunji. Iako nije imao formalno vojno obrazovanje, s njom je branio taj položaj od snaga Jugoslavenske narodne armije i Republike Srpske Krajine. Nakon Sarajevskog primirja stekao je čin general-bojnika i preuzeo niz dužnosti u Ministarstvu obrane, uključujući i mjesto jednog od 14 članova Vijeća nacionalne obrane. Dana 13. svibnja 1993. imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni i HVO-u, a poslije je postao zapovjednik snaga HVO.
Zajedno s hrvatskim časnicima Valentinom Čorićem, Jadrankom Prlićem, Milivojom Petkovićom, Brunom Stojićem i Bersilavom Pusićom tužilaštvo MKSJ-a je podiglo optužnicu protiv Slobodana Praljka zbog ratnih zločina. Optužnica ih tereti za agresiju RH na BiH i za Bošnjačko-hrvatski sukob, a posebna važnost Praljka za optužnicu je njegov visok položaj u Hrvatskoj vojsci i njegov službeni položaj vojnog predstavnika Hrvatske u Herceg-Bosni.
29. svibnja 2013., je nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. 29. studenog 2017. je nakon izricanja njegove drugostupanjske presude popio otrov uz riječi: "Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vasu presudu!" te ubrzo nakon toga umro. Njegovo samoubojstvo je bilo treće u povijesti Haškog suda (nakon Slavka Dokmanovića i Milana Babića), ali jedino počinjeno za vrijeme samog postupka. S obzirom da su izricanje presude pratile televizijske kamere u direktnom prijenosu, Praljkov čin su imali prilike vidjeti gledatelji širom svijeta. Praljak je zbog toga u dijelu hrvatske javnosti, prije svega desno i nacionalistički orijentiranoj, stekao status heroja i mučenika.
Slobodan Praljak je napisao 18 knjiga koji se bave ratom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali sva njegova djela ove tematike su od strane ministarstva kulture 2008. godine proglašena djelima bez znanstvene vrijednosti i da uopće nisu knjige, nego brošure pa stoga nisu oslobođene plaćanja poreza na šund kao i ostale knjige.
- Službeni website
- Slobodan Praljak na sajtu IMDb
- Second Amended Indictment - Herzeg-Bosnia case
- Profil at filmski-programi.hr
- Slobodan Praljak na sajtu IMDb
- Praljak u borbi s kozmičkom pravdom[mrtav link]
- Sažetak presude MKSJ
- Podaci o predmetu[mrtav link] MKSJ