Milivoj Petković

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Milivoj Petković
Biografske informacije
Rođenje 11. X. 1949.
Šibenik, Hrvatska
Državljanstvo Hrvat
Karijera
Čin vojni zapovjednik,
načelnik glavnog stožera HVO-a
Ratovi Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Jugoslavenska narodna armija
Hrvatsko vijeće obrane

Milivoj Petković (rođen 11. 10. 1949) jest hrvatski vojni zapovjednik iz Bosne i Hercegovine i bivši načelnik glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je 29. 5. 2013. na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[1]

U proljeće 1992. Janko Bobetko rasporedio je Petkovića u zapovjedništvo Izmještenog zapovjednog mjesta Hrvatske vojske u Grude, u Bosni i Hercegovini, koja je postala glavni glavni stožer oružanih snaga Herceg-Bosne (HRHB)/HVO-a. Otada do ljeta 1993. Petković je bio na položaju vojnog zapovjednika oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a kao načelnik Glavnog stožera HVO-a.[1] Kad je 24. 7. 1993. Slobodan Praljak imenovan za najvišeg vojnog zapovjednika HVO-a, Petković je postao i praktično nastavio obavljati dužnost zamjenika iste pozicije. Dana 26. 4. 1994. Petković je ponovo postavljen za vrhovnog zapovjednika HVO-a i na tom položaju ostao je do 5. 8. 1994.[1]

Životopis[uredi - уреди | uredi kôd]

Rođen je 11. 10. 1949. u Šibeniku, u NR Hrvatskoj, FNR Jugoslavija. Diplomirao je na Vojnoj akademiji JNA te stekao čin potpukovnika. U ljeto 1991. napustio je JNA da bi se pridružio Oružanim snagama Republike Hrvatske.[1]

Suđenje u Haagu[uredi - уреди | uredi kôd]

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izdao je 2004. optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.[1] Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protivpravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.[1]

Petković se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Suđenje je počelo 26. travnja 2006. a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužilaštvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4.914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana,[2] što taj predmet čini najdužim u povijesti tribunala.[3]

Dana 29. 5. 2013. osuđen je na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]