Bruno Stojić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bruno Stojić
Bruno Stojić.jpg
Biografske informacije
Rođenje 8. travnja. 1955.
Hamzići, Čitluk, BiH
Državljanstvo Hrvat
Karijera
Čin vojni zapovjednik,
načelnik Odjela (kasnije Ministarstva) obrane HVO-a
Ratovi Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Hrvatsko vijeće obrane

Bruno Stojić (8. travnja 1955., Hamzići, Čitluk, -) je bivši hrvatski načelnik Odjela obrane Hrvatskog vijeća obrane (HVO), najviši politički i rukovodni funkcioner tog organa i bio je zadužen za oružane snage Herceg- Bosne/HVO.[1]

Suđenje u Haagu[uredi - уреди | uredi izvor]

2004., Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.[1] Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protivpravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.[1]

Stojić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Suđenje je počelo 26. travnja 2006. a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužilaštvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4.914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana,[2] što taj predmet čini najdužim u povijesti tribunala.[3]

29. svibnja 2013., osuđen je na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]