Ionol

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ionol
Butilisani hidroksitoluen
IUPAC ime
Drugi nazivi 2,6-di-tert-butil-4-metilfenol
2,6-di-tert-butil-p-krezol (DBPC)
3,5-di-tert-butil-4-hidroksitoluen
BHT
E321
AO-29
Avoks BHT
Dodatak RC 7110
Identifikacija
CAS registarski broj 128-37-0 DaY
ChemSpider[1] 13835296 DaY
UNII 1P9D0Z171K DaY
EINECS broj 204-881-4
KEGG[2] D02413
ChEBI 34247
ChEMBL[3] CHEMBL146 DaY
RTECS registarski broj toksičnosti GO7875000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C15H24O
Molarna masa 220,35 g/mol
Agregatno stanje Beli prah
Gustina 1,048 g/cm3
Tačka topljenja

70–73 °C

Tačka ključanja

265 °C (538 K)

Rastvorljivost u vodi 1,1 mg/L (20 °C)[4]
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) External MSDS
Opasnost u toku rada Zapaljiv
NFPA 704
1
2
0
 
R-oznake 22-36 37 38
S-oznake 26-36
Tačka paljenja 127 °C
Srodna jedinjenja
Srodna jedinjenja Butilisani hidroksianizol

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Ionol (Butilisani hidroksitoluen, BHT, butilhidroksitoluen) je lipofilno (u masti ratvorno) organsko jedinjenje. On je hemijski derivat fenola, koji je koristan zbog njegovih antioksidansnih svojstava. Evropske i američke regulacije dozvoljavaju male količine ovog jedinjenja da se koriste u kao prehrambeni aditiv. Njegova upotreba je kontroverzna jer postoje tvrdnje da doprinosi hiperaktivnosti dece kao i razvoju kancera. U kontrastu s tim, BHT se zagovara kao prehrambeni suplement i antivirusni lek koji je koristan protiv virusa herpes familije.

BHT je u širokoj upotrebi kao antioksidans za goriva.

Proizvodnja[uredi | uredi kod]

BHT se priprema reakcijom p-krezola (4-metilfenola) sa izobutilenom (2-metilpropenom) u prisustvu katalizatora sumporne kiseline: [5]

CH3(C6H4)OH + 2 CH2=C(CH3)2 → ((CH3)3C)2CH3C6H2OH

Alternativno, BHT se može pripremiti iz 2,6-di-tert-butilfenola putem hidroksimetilacije ili aminometilacije i naknadne hidrogenolize.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  2. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  3. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  4. KEMI - Swedish Chemicals Agency - read the 1'st of Marts 2010 on
  5. Helmut Fiege, Heinz-Werner Voges, Toshikazu Hamamoto, Sumio Umemura, Tadao Iwata, Hisaya Miki, Yasuhiro Fujita, Hans-Josef Buysch, Dorothea Garbe, Wilfried Paulus "Phenol Derivatives" Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, Wiley-VCH, Weinheim, 2002. DOI:10.1002/14356007.a19_313 Article Online Posting Date: June 15, 2000.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]