Ervin Šinko
| Ervin Šinko | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Franz Spitzer 5. 10. 1898. Apatin, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 26. 3. 1967. (dob: 68) Zagreb, SFR Jugoslavija |
| Počivalište | Mirogoj, Zagreb |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Ostala imena | Franjo Spitzer |
| Etnicitet | Židov[1][2][3] |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija |
| Suprug/a | Irma (Rothbart) Šinko |
Ervin Šinko (rođen: Franz Spitzer) (Apatin, 5. 10. 1898 - Zagreb, 26. 3. 1967), jugoslavenski književnik mađarskog podrijetla, član Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), učesnik Narodnooslobodilačke borbe/pokreta (NOB) i redoviti član Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Biografija[uredi | uredi kod]
Ervin Šinko je rođen 5. 10. 1898 godine u Apatinu za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Potječe iz madžarske porodice židovskog podrijetla.[1][2][3] U književnosti se javio pjesničkom zbirkom "Noći i svitanja" ("Éjszakák és hajnalok") 1916 godine. Nakon sloma Madžarske Sovjetske Republike, 1919 godine, emigrirao je u Beč, a potom u Pariz i Moskvu. U Beču je 1922 izdavao časopis "Testvér", te surađivao u nizu madžarskih časopisa. 1939 godine postao je državljanin Kraljevine Jugoslavije.[4] Do Drugog svjetskog rata Ervin je bio pripadnik revolucionarnog radničkog pokreta u Kraljevini Jugoslaviji i član Komunističke partija Jugoslavije (KPJ). Po dolasku ustaša na vlast tj. uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH) prebjegao je u Drvar, a odatle je prešao u Knin. Početkom novembra 1942 talijanski fašisti su ga uhapsili i deportirali u logor na Braču, a početkom juna 1943 godine u logor na Rabu. U logoru je vrlo aktivno djelovao kao politički radnik među internircima i bio član Narodnooslobodilačkog odbora (NOO). Po oslobođenju iz logora, nakon kapitulacije Italije, bio je član Komisije za evakuaciju židovskih logoraša sa Raba na oslobođenu teritoriju Like, Korduna i Banije. Do kraja rata je djelovao kao politički radnik u Otočcu.[1] Ervin se po završetku rata, 1945 godine, nastanio u Zagrebu. Nakon dolaska u Zagreb pisao je na srpskohrvatskom jeziku, pa njegov opus pripada madžarskoj i jugoslavenskoj književnosti. Zbog zanesenosti idejama Oktobarske revolucije, dosljednosti ljevičarskim opredjeljenjima, prvotne poticaje njegova estetskog i etičkoga creda čine teme politike i revolucije kao sudbine čovjekova bića, problemi kriza, hereza, sumnji, kao i neprekidna borba protiv staljinističkih dogmi. U romanima "Četrnaest dana" iz 1947 i "Optimisti" iz 1954 godine, Ervin je dokumentaristički prikazao društvenu panoramu Madžarske u doba revolucije i sredinom 1930-ih. Kratkim romanom "Egidije kreće na put" iz 1965, te pripovijestima "Natporučnik Elemir" iz 1950 i "Aronova ljubav" iz 1951 dosegnuo je izrazitu poetsku uvjerljivost. U putopisnom i autobiografskom dnevniku "Roman jednog romana" iz 1955 prikazao je život borca i pisca koji se u vrtlogu staljinističkih čistki bori za pravo umjetnika i čovjeka na vlastiti književni i moralni integritet. Teme Informbiroa protežu se i u njegovim dramama "Osuđenici" i "Strašna sreća". Pisao je kritike i eseje, među kojima se ističu oni o Miroslavu Krleži "Falanga Antikrista i drugi komentari" iz 1957 godine.[4] Ervin Šinko je umro 26. 3. 1967 godine u Zagrebu. Pokopan je na židovskom dijelu zagrebačkog groblja Mirogoj.[5]
Djela[uredi | uredi kod]
Knjige pjesama:
- Noći i zore (Éjszakák és hajnalok), 1916
- Bolni bog (Fáajdalmas istem), Fischer, Beč, 1923
Romani:
- Četrnaest dana, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947
- Optimisti: roman jedne revolucije, Zora, Zagreb, 1954 (s mađarskoga prevela Iva Adum)
- Optimisták: történelmi regény 1918/19-ből, Magvető, Budimpešta, 1965
- Optimisták, Noran Libro Kiadó, Budimpešta, 2010
Novele:
- Egidius kreće na put (Aegidius útra kelése), 1927
- Aronova ljubav, Zora, Zagreb, 1951 (s mađarskoga rukopisa preveo Enver Čolaković)
Pripovijetke:
- Pripovijetke, Zora, Zagreb, 1950
Književne studije i eseji:
- Eto ide naša sila...: uz omladinsku prugu, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947
- Književne studije, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949
- Sablast kruži Evropom: članci, rasprave i predavanja (1948-1951), Zora, Zagreb, 1951
- Roman jednog romana: bilješke iz moskovskog dnevnika od 1935 do 1937 godine, Zora, Zagreb, 1955
- Falanga Antikrista i drugi komentari, Zora, Zagreb, 1957
- Lik književnika danas, Univerzum, Zagreb, 1957
- Roman eines Romans: Moskauer Tagebuch, Verlag Wissenschaft und Politik, Köln, 1962
- Csokonai életmüve, Forum, Novi Sad, 1965.
- Pjesme u prozi, Pripovijetke, Zapisi, Ogledi, (priredio Marijan Matković), Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 1969
- Sablast kruži Evropom, Globus, Zagreb, 1982
- Drvarski dnevnik, BIGZ, Beograd, 1987 (Honfoglalas Elott), (s mađarskog prevela Gabriela Arc, priredio, pogovor i bilješke napisao Ištvan Bošnjak)
- Krleža: esszék, tanulmányok, kommentárok, Forum Könyvkiadó, Novi Sad, 1987
- Az út. Naplók: 1916-1939, Akadémiai Kiadó, Budimpešta, 1990
- Roman eines Romans: Moskauer Tagebuch, 1935-1937, Das Arsenal, Berlin, 1990
Reference[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
- Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
- Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-19-2
