Ervin Šinko

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ervin Šinko
Rođen/a Franz Spitzer
5. oktobar 1898. (1898-10-05)
Apatin, Austro-Ugarska Monarhija
Umro/la 26. mart 1967. (dob: 68)
Zagreb, SFR Jugoslavija
Počivalište Mirogoj, Zagreb
Nacionalnost Jugoslaven
Ostala imena Franjo Spitzer
Etnicitet Židov[1][2][3]
Državljanstvo SFR Jugoslavija
Suprug/a/zi/ge Irma (Rothbart) Šinko

Ervin Šinko (rođen: Franz Spitzer) (Apatin, 5. 10. 1898 - Zagreb, 26. 3. 1967), jugoslavenski književnik mađarskog podrijetla, član Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), učesnik Narodnooslobodilačke borbe/pokreta (NOB) i redoviti član Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Sadržaj/Садржај

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ervin Šinko je rođen 5. 10. 1898 godine u Apatinu za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Potječe iz madžarske porodice židovskog podrijetla.[1][2][3] U književnosti se javio pjesničkom zbirkom "Noći i svitanja" ("Éjszakák és hajnalok") 1916 godine. Nakon sloma Madžarske Sovjetske Republike, 1919 godine, emigrirao je u Beč, a potom u Pariz i Moskvu. U Beču je 1922 izdavao časopis "Testvér", te surađivao u nizu madžarskih časopisa. 1939 godine postao je državljanin Kraljevine Jugoslavije.[4] Do Drugog svjetskog rata Ervin je bio pripadnik revolucionarnog radničkog pokreta u Kraljevini Jugoslaviji i član Komunističke partija Jugoslavije (KPJ). Po dolasku ustaša na vlast tj. uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH) prebjegao je u Drvar, a odatle je prešao u Knin. Početkom novembra 1942 talijanski fašisti su ga uhapsili i deportirali u logor na Braču, a početkom juna 1943 godine u logor na Rabu. U logoru je vrlo aktivno djelovao kao politički radnik među internircima i bio član Narodnooslobodilačkog odbora (NOO). Po oslobođenju iz logora, nakon kapitulacije Italije, bio je član Komisije za evakuaciju židovskih logoraša sa Raba na oslobođenu teritoriju Like, Korduna i Banije. Do kraja rata je djelovao kao politički radnik u Otočcu.[1] Ervin se po završetku rata, 1945 godine, nastanio u Zagrebu. Nakon dolaska u Zagreb pisao je na srpskohrvatskom jeziku, pa njegov opus pripada madžarskoj i jugoslavenskoj književnosti. Zbog zanesenosti idejama Oktobarske revolucije, dosljednosti ljevičarskim opredjeljenjima, prvotne poticaje njegova estetskog i etičkoga creda čine teme politike i revolucije kao sudbine čovjekova bića, problemi kriza, hereza, sumnji, kao i neprekidna borba protiv staljinističkih dogmi. U romanima "Četrnaest dana" iz 1947 i "Optimisti" iz 1954 godine, Ervin je dokumentaristički prikazao društvenu panoramu Madžarske u doba revolucije i sredinom 1930-ih. Kratkim romanom "Egidije kreće na put" iz 1965, te pripovijestima "Natporučnik Elemir" iz 1950 i "Aronova ljubav" iz 1951 dosegnuo je izrazitu poetsku uvjerljivost. U putopisnom i autobiografskom dnevniku "Roman jednog romana" iz 1955 prikazao je život borca i pisca koji se u vrtlogu staljinističkih čistki bori za pravo umjetnika i čovjeka na vlastiti književni i moralni integritet. Teme Informbiroa protežu se i u njegovim dramama "Osuđenici" i "Strašna sreća". Pisao je kritike i eseje, među kojima se ističu oni o Miroslavu Krleži "Falanga Antikrista i drugi komentari" iz 1957 godine.[4] Ervin Šinko je preminuo 26. 3. 1967 godine u Zagrebu. Pokopan je na židovskom dijelu zagrebačkog groblja Mirogoj.[5]

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Knjige pjesama:

  • Noći i zore (Éjszakák és hajnalok), 1916
  • Bolni bog (Fáajdalmas istem), Fischer, Beč, 1923

Romani:

  • Četrnaest dana, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947
  • Optimisti: roman jedne revolucije, Zora, Zagreb, 1954 (s mađarskoga prevela Iva Adum)
  • Optimisták: történelmi regény 1918/19-ből, Magvető, Budimpešta, 1965
  • Optimisták, Noran Libro Kiadó, Budimpešta, 2010

Novele:

  • Egidius kreće na put (Aegidius útra kelése), 1927
  • Aronova ljubav, Zora, Zagreb, 1951 (s mađarskoga rukopisa preveo Enver Čolaković)

Pripovijetke:

  • Pripovijetke, Zora, Zagreb, 1950

Književne studije i eseji:

  • Eto ide naša sila...: uz omladinsku prugu, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947
  • Književne studije, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949
  • Sablast kruži Evropom: članci, rasprave i predavanja (1948-1951), Zora, Zagreb, 1951
  • Roman jednog romana: bilješke iz moskovskog dnevnika od 1935 do 1937 godine, Zora, Zagreb, 1955
  • Falanga Antikrista i drugi komentari, Zora, Zagreb, 1957
  • Lik književnika danas, Univerzum, Zagreb, 1957
  • Roman eines Romans: Moskauer Tagebuch, Verlag Wissenschaft und Politik, Köln, 1962
  • Csokonai életmüve, Forum, Novi Sad, 1965.
  • Pjesme u prozi, Pripovijetke, Zapisi, Ogledi, (priredio Marijan Matković), Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 1969
  • Sablast kruži Evropom, Globus, Zagreb, 1982
  • Drvarski dnevnik, BIGZ, Beograd, 1987 (Honfoglalas Elott), (s mađarskog prevela Gabriela Arc, priredio, pogovor i bilješke napisao Ištvan Bošnjak)
  • Krleža: esszék, tanulmányok, kommentárok, Forum Könyvkiadó, Novi Sad, 1987
  • Az út. Naplók: 1916-1939, Akadémiai Kiadó, Budimpešta, 1990
  • Roman eines Romans: Moskauer Tagebuch, 1935-1937, Das Arsenal, Berlin, 1990

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 Jaša Romano, 1982, str. 486
  2. 2,0 2,1 Ognjen Kraus, 1998, str. 228
  3. 3,0 3,1 Ivo Goldstein, 2001, str. 509
  4. 4,0 4,1 Šinko, Ervin. Hrvatska enciklopedija (Leksikografski zavod Miroslav Krleža). Preuzeto 11. 11. 2015
  5. Gradska groblja Zagreb: Ervin Šinko, Mirogoj Ž-3-I-13

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
  • Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-19-2