Prijeđi na sadržaj

Dražan Jerković

Izvor: Wikipedija
Dražan Jerković
Lični podaci
Datum rođenja6. kolovoza 1936.
Mjesto rođenjaHrvatska Šibenik, Hrvatska
(tada  Kraljevina Jugoslavija)
Datum smrti9. prosinca 2008.
Mjesto smrtiHrvatska Zagreb, Hrvatska
Visina1.86 m
Pozicijanapadač
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
1954 – 1965 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dinamo Zagreb 142 (96)
1965 – 1966 Belgija La Gantoise 3 (1)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
1956 SR Hrvatska 1 (0)
1958 – 1966 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija 21 (11)
Trenirani klubovi
1971 – 1972 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dinamo Zagreb
1973 – 1974 Austrija Austria Klagenfurt
1974 – 1975 Austrija Villacher SV
1975 – 1976 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dinamo Vinkovci
1976 – 1982 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija NK Zagreb
1978 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
1990 – 1992 Hrvatska Hrvatska
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 27.6.2018.

Dražan Jerković (Šibenik, 6. kolovoza 1936. - Zagreb, 9. prosinca 2008.), hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, športski direktor i izbornik. Podrijetlom je s otoka Hvara, iz Bogomolja. Otac mu je iz Bogomolja poslom otišao u Šibenik i poslije u Zagreb.[1]

Igrač

[uredi | uredi kod]

Bio je klasičan napadač, «plavi 9». Od najmlađih dana bio je je član zagrebačkog Dinama, s kojim je osvojio prvenstvo države (1958) i dva puta Kup maršala Tita (1960. i 1965). Pred kraju igračke karijere otišao je belgijskom klubu FC Gantoise. Međutim, na treningu se ozlijedio pa je prekinuo već potpisani ugovor i vratio se u Zagreb.

Na 315 utakmica polučio je čak 322 zgoditaka, u prosjeku više od jednog gola po utakmici, što ga čini najučinkovitijim strijelcem Dinama svih vremena.

Reprezentativac

[uredi | uredi kod]

Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je jedno poluvrijeme. Bilo je to 12. rujna 1956., u Zagrebu protiv Indonezije (pobjeda 5:2), kada ga je u drugom poluvremenu zamijenio Ivan Medle. U reprezentaciji bivše Jugoslavije kao igrač Dinama odigrao je 21 utakmicu i postigao 11 pogodaka. Na Europskom prvenstvu 1960. u Francuskoj, s jugoslovenskim sastavom pripalo mu je srebreno odličje. U polufinalu tog prvenstva postugao je dva pogotka, kada je Jugoslavija izbacila Francusku (5-4), a u finalu su izgubili od SSSR-a 2-1 nakon produžetaka. Putovao je i na Svjetsko prvenstvo u nogometu - Švedska 1958., ali nije nastupio.

Najbolji strijelac SP

[uredi | uredi kod]

Na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, pod jugoslovenskom zastavom bio je četvrti, a s 4 zgoditka dijelio je prvo mjesto na ljestvici najboljih strijelaca s još petoricom igrača (Čileancem Leonelom Sánchezom, Brazilcima Garrinchom i Vaváom, Mađarom Flóriánom Albertom, te Valentinom Ivanovim iz Sovjetskog Saveza).

Trener

[uredi | uredi kod]

Nakon igračke nastavio je s trenerskom karijerom. Bio je tehnički direktor i trener klubova NK Dinamo Zagreb, austrijskih INCO Klagenfurt i Villach, NK Dinamo Vinkovci, te NK Zagreb.

Sportski direktor

[uredi | uredi kod]

Sportski direktor bio je od 1983. do 1989. u vinkovačkom Dinamu, a od 1989. do 2000. u NK Zagrebu.

Izbornik

[uredi | uredi kod]

Jugoslavija

[uredi | uredi kod]

Bio je izbornik u bivšoj državi jedanput i to za Mediteranske igre 1971. u turskom Izmiru, kada je osvojeno prvo mjesto i zlatno odličje. Bio je u stručnom stožeru bivše države za Svjetsko prvenstvo 1982. u Španjolskoj.

Hrvatska

[uredi | uredi kod]

Od 1. rujna 1990. do 24. lipnja 1992. prvi je izbornik u slobodnoj Republici Hrvatskoj. Imao je priliku i čast povesti hrvatske izabranike na europsku i svjetsku scenu pod vlastitom zastavom i himnom, poslije punih 46 godina (ako izuzmemo utakmicu 1956. protiv Indonezije za vrijeme FNRJ). Vodio je hrvatsku reprezentaciju protiv SAD–a u Zagrebu (2-1), protiv Rumunjske u Rijeci (2-0), te u Murskoj Soboti u gostujućoj pobjedi protiv Slovenije od 1-0.

Bolest i smrt

[uredi | uredi kod]

Dugo godina je bolovao od šećerne bolesti, zbog koje mu je 2. prosinca, 2008. u KBC Zagreb u Zagrebu amputirana lijeva noga. Nakon operacije je rekao "Ionako mi lijeva ne treba, s njom nikad nisam zabijao". Umro je u bolnici 7 dana poslije, 9. prosinca, 2008.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Razgovor sa Špirom Milevčićem. Razgovor vodio Slaven Alfirević. Naprid bili, travanj 2014., str. 63
    A Dražan Jerković je s Hvara...
    Kako s Hvara, a uvijek je pisalo da se rodio, mislim, baš u Šibeniku?
    Otac mu je iz Bogomolje, stari Jerković i kako je bio feratjer, sa službom je došao u Šibenik, kasnije i u Zagreb.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]