Beočin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Beočin


Stambeni blok u Beočinu

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobački
Opština Beočin
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) Decrease 7839
Gustina stanovništva 226 st./km²
Geografija
Koordinate 45°11′32″N 19°43′13″E / 45.192333°N 19.720166°E / 45.192333; 19.720166
Nadmorska visina 196 m
Površina 35,6 km²
Beočin na mapi Srbije
Beočin
Beočin
Beočin (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 21300
Pozivni broj 021
Registarska oznaka NS


Koordinate: 45° 11′ 32" SGŠ, 19° 43′ 13" IGD

Beočin je gradsko naselje u Srbiji u opštini Beočin u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 7839 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi kod]

Beočin je administrativno sedište opštine Beočin, koja pripada Južnobačkom okrugu, iako se celokupna teritorija opštine ne nalazi u Bačkoj, već u Sremu, ali zbog neposredne blizine regionalnog centra, Novog Sada (oko 15 km) se svrstava u bački okrug. Mesto se nalazi u severnom Sremu, na obroncima Fruške gore i desne strane Dunava.

Ovaj kraj je poznat po fabrici cementa Lafarž BFC (Lafarge BFC) [1] Arhivirano 2013-03-02 na Wayback Machine-u koji je pre zapošljavao oko 2.000 radnika, a sada u fabrici radi oko 350 ljudi.

Po popisu stanovništva iz 2002. godine Beočin ima 8.370 stanovnika. Većina stanovnika čine Srbi, postoji i manja zajednica Roma sa Kosova izbeglih 1990ih godina.

Istorija[uredi | uredi kod]

Pravoslavna crkva u Beočinu

Naselje na sadašnjoj teritoriji Beočina se spominje prvi put u XVIII veku. 1839. godine je sagrađena fabrika cementa. Početkom XX veka nastalo je i naselje za radnike. Posle Drugog svetskog rata Beočin se širi na istok gradnjom višespratnih zgrada. Beočin postaje veći i važniji od Beočin sela, kako što će postati važni centar za okolna sela. Zbog velikog priliva stanovništva, zbog potražnje radnika za rad u fabrici cementa, u Beočinu ima malo starog lokalnog stanovništva.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Beočin živi 6221 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,3 godina (35,7 kod muškaraca i 38,8 kod žena). U naselju ima 2774 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 3639 [1]
1953. 4082
1961. 5145
1971. 6563
1981. 7298
1991. 7873 7757
2002. 8297 8058
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
4695 58.26%
Romi
  
1019 12.64%
Jugosloveni
  
693 8.60%
Hrvati
  
507 6.29%
Mađari
  
182 2.25%
Slovaci
  
96 1.19%
Slovenci
  
75 0.93%
Crnogorci
  
56 0.69%
Rusini
  
25 0.31%
Nemci
  
24 0.29%
Muslimani
  
21 0.26%
Makedonci
  
19 0.23%
Albanci
  
16 0.19%
Rumuni
  
8 0.09%
Česi
  
5 0.06%
Bošnjaci
  
3 0.03%
Rusi
  
2 0.02%
Oseti
  
1 0.01%
Bugari
  
1 0.01%
nepoznato
  
53 0.65%


Saobraćaj[uredi | uredi kod]

Sva naselja u opštini Beočin su povezana gradskim autobusima Novog Sada (brojevi od 77 do 84) [3].

Sever: Futog (preko Dunava skelom)
Zapad: Ilok, Bačka Palanka, Vukovar Beočin Istok: Sremska Kamenica, Petrovaradin, Novi Sad
Jug: Crveni Čot (najviši vrh Fruške gore), Sremska Mitrovica

Gradovi pobratimi[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
  3. JGSP Novi Sad

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

mape[uredi | uredi kod]