Čerević je naselje u Srbiji u opštini Beočin u Južnobačkom okrugu. Administrativno pripada opštini Beočin. Selo se nalazi uz Dunav, na ušću Čerevićkog potoka u Dunav, i podno Fruške gore na čijim padinama se i nalazi deo sela. Selo se pruža duž podunavskog puta i uz potok, tako da ima poluzvezdasti oblik. Od Novog Sada je udaljeno 24 km.
Prema popisu iz 2002. bilo je 2826 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 2510 stanovnika).
Prvi put je pomenut još 1189. godine u Povelji Pape Inoćentija III u kojoj se Čerević spominje kao stara katolička župa. Kao utvrđeno naselje spominje se 13.. godine, a 1372. već se vodi kao varoš. Dolaskom Turaka u Čerević 1526. godine katiličko stanovništvo se na poziv crkve raseljava,dok u selu ostaje pravoslavno stanovništvo. Do doseljavanja turskog stanovništva Čerević je bio delimično opusteo. Za vreme Turaka Čerević je bio kasaba sa razvijenim zanatstvom i poljoprivredom i institucijama koje prate život ovog naseljenog mesta, što potvrđuje i Evlija Čelebija. Već 1608. godine u Čereviću postoji škola, nekoliko džamija i pravoslavna crkva. Pre Drugog svetskog rata u Čereviću je živelo dosta Nemaca, koji su se posle iselili. Danas Čerević ima: crkveni muzej, zavičajni muzej, školu, katoličku crkvu i pravoslavnu crkvu.
U Čereviću se nalazi organizacija Udruđenje 'Omladine Čerevića' koja je pokazala zavidne rezultate na ekoloskom i kulturnom nivou i koja je ozivela duh nekadašnjih radnih akcija.
U Čereviću se nalazi vinarija „Belo Brdo“ koja je osvojila devet medalja na međunarodnom ocenjivanju vina u Beču 2013. godine.[1]
Šakotinac i Brazilija su naselja koja se naslanjaju na Čerević, i njegov su sastavni deo, ali zvanično nisu deo sela. Nalaze se uz magistralni put (Brazilija) i uz Šakotinački potok (Šakotinac) na istočnoj strani sela, prema Beočinu. Stanovnici su mahom radnici Beočinske fabrike cementa koja se nalazi na manje od 2 kilometra od ovih naselja.
Na zapadnom izlazu iz sela, prema Banoštoru, duž regionalnog puta uz Dunav, proteže se vikend naselje.
Čerević se nalazi na regionalnom putu uz Dunav, koji povezuje Novi Sad, Beočin i Ilok u Hrvatskoj. Granični prelaz je kod Neština.
Iz sela polazi asfaltni put koji vodi u Nacionalni park Fruška gora, i njime se dolazi do poznatih odmarališta Testera i Andrevlje, i zatvorenog iskopa kreča Beočinske fabrike cementa nedaleko od Andrevlja. Čerević povezan direktnom autobuskom linijom s Novim Sadom, broj 79.
U naselju Čerević živi 2271 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,1 godina (37,8 kod muškaraca i 40,4 kod žena). U naselju ima 1019 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,77. Pored starosedelačkog stanovništva šezdesetih godina ovde je doseljeno preko 150 porodica, mahom iz krajine iz okoline Prnjavora i Banja Luke. Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine) (81%). Pored njih ima i Hrvata (6%) i Slovaka (3%). Ostalih nacionalnosti ima znatno manje.