António Guterres

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
António Manuel de Oliveira Guterres
Guterres 2013. godine
Rođenje30. 4. 1949. (1949-04-30) (dob: 74)
Lisabon,  Portugal
Državljanstvoportugalsko
ObrazovanjeUniverzitet u Lisabonu
Politička partijaSocijalistička partija
Suprug/aLuísa Guimarães e Melo (1972–1998; umrla)
Catarina Vaz Pinto (od 2001. godine)
DjecaPedro
Mariana
Jorge
Potpis

António Manuel de Oliveira Guterres (portugalski: António Manuel de Oliveira Guterres) je portugalski političar i diplomata koji je krajem 2016. godine izglasan za devetog generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Mandat na položaju generalnog sekretara UN-a započinje mu 1. januara 2017. godine.

Guterres je od 1995. do 2002. bio premijer Portugala iz redova Socijalističke partije, a bio je i predsednik Socijalističke internacionale u periodu od 1999. do 2005. godine. Od juna 2005. do decembra 2015. služio je kao Visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbeglice. U oktobru 2016. Opšta skupština Ujedinjenih nacija aklamacijom ga je izglasala za naslednika Ban Ki-moona na mestu generalnog sekretara UN-a.

Rane godine[uredi | uredi kod]

António Guterres rođen je i odrastao u portugalskom glavnom gradu Lisabonu kao sin Virgílija Diasa Guterresa (1913–2009) i njegove supruge Cândide de Oliveira (rođene 1923. godine). Pohađao je i 1965. godine završio Liceu de Camões, prestižnu srednju školu na kojoj je osvojio i nagradu Prémio Nacional dos Liceus za najboljeg učenika u zemlji. Nakon srednje škole započeo je studij fizike i elektroinženjeringa na Tehničkom institutu Univerziteta u Lisabonu. Fakultet je završio 1971. godine nakon čega se zaposlio kao asistentski predavač na fakultetu pre nego što će ući u politički život.

Politička karijera[uredi | uredi kod]

Guterresova politička karijera započela je 1974. godine kada se pridružio Socijalističkoj partiji. Nedugo nakon toga će da prekine dotadašnju akademsku karijeru i u potpunosti se posveti politici. U periodu Karanfilske revolucije 25. aprila 1974. kojom je oboren režim eksrtemno desne (po mnogima i fašističke) Caetanove diktature, Guterres je ušao u vodstvo Socijalističke partije i obnašao više visokih funkcija. U kasnim 70-im godinama bio je deo tima koji je pregovarao o uslovima ulaska portugala u tadašnju Evropsku ekonomsku zajednicu, preteču današnje Evropske unije. Guterres je bio jedan od osnivača Portugalskog izbegličkog saveta 1991. godine. 1992. godine postao je generalni sekretar Socijalističke partije, treći u svega šest godina, i lider opozicije. Za zamenika predsednika Scijalističke internacionale izabran je 1992. godine.

Premijer Portugala[uredi | uredi kod]

Nakon mandata Aníbala Cavaca Silve, Socijalistička partija odnela je pobedu na izborima 1. oktobra 1995. godine nakon čega je Guterres postao portugalski premijer. Njegova predizborna kampanja temeljila se na platformi zadržavanja čvrste kontrole nad budžetskim rashodima u nameri da zemlja ispuni uslove za ulazak u eurozonu pri njezinom osnivanju 1. januara 1999. Guterres se u tome trenutku pridružio kao sedmi socijalistički premijer na vlasti u zemljama Evropske unije (Španija, Danska, Finska, Švedska, Grčka i Holandija). Sa stilom koji se razlikovao od prethodnika po otvorenosti prema dijalogu i diskusiji, Guterres je uživao visoku potporu u prvim godinama premijerskog mandata. Budući da je portugalska ekonomija bila u uzlaznoj putanji, vlada je u isto vreme uspela da ispuni cilj smanjenja budžetskog deficita dok je u isto vreme povćala potrošnju i pokrenula nove uslovljene programe socijalne pomoći. Kao premijer Guterres je predsedao izložbom Expo '98 u Lisabonu na kojoj se obeležavala i 500-ta godišnjica putovanja moreplovca i istraživača Vasca de Game.

U međunarodnoj politici vlada je inzistirala na intervenciji Ujedinjenih nacija u Istočnom Timoru 1999. godine, bivšoj portugalskoj koloniji uništenoj u indonezijskoj okupaciji i ratu nakon izglasavanja neovisnosti. Guterres je 1999. godine ponovo izabran za premijera i od januara do juna predsedavao je Vijećem Evropske unije, međutim unutarnji partijski sukobi i usporavanje ekonomije, zajedno sa katastrofom sa urušavanjem Hintze Ribeiro mosta 4. marta 2001. godine narušili su autoritet i popularnost vlade.

Nakon katastrofalnih rezultata Socijalističke partije na lokalnim izborima u decembru 2001. Guterres je odstupio sa mesta premijera izjavljujući "odstupam kako bih sprečio da se zemlja uruši u političku močvaru". Parlament je raspušten i raspisani su novi izbori. Socijalistička partija izgubila je sledeće izbore pred Socijaldemokratskom partijom predvođenom Joséom Manuelom Barrosom.