Šišava (Vlasotince)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Šišava.
Šišava


Šišava, pogled ka jugu

Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Jablanički
Opština Vlasotince
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1125
Geografija
Koordinate 42°59′13″N 22°07′01″E / 42.987°N 22.117°E / 42.987; 22.117
Nadmorska visina 302 m
Šišava na mapi Srbije
Šišava
Šišava
Šišava (Srbije)
Ostali podaci
Pozivni broj 016
Registarska oznaka VL


Koordinate: 42° 59′ 13" SGŠ, 22° 07′ 01" IGD

Šišava je naselje u Srbiji u opštini Vlasotince[1] u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1125 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1057 stanovnika).

Selo Šišave leži u dolini Šišavice, desne pritoke Vlasine. Selo je na tri kilometara severozapadno od Vlasotinca, a graniči se sa atarima sela Sredora, Donje Lomnice, Vlasotinca, Konopnice i Skrapeža. Reka Šišavica protiče kroz selo, a nastaje od Goleme reke (Gunjetinka) i Male reke (Gornjolomnička) koje se sastaju u Donjoj Lomnici.

Selo Šišave se prvi put pominje 1516. godine, kao prikaz turskih poseda. Prema predanju selo Šišave je nastalo u vremenu kada su ovaj kraj držali Turci, pa je stanovništvo bežalo pred Turcima i sklanjalo se u šiblje, koje je bilo na mesto današnjeg sela, pa su ga „šišali“ i tako je nastalo selo Šišave.

Pre ulaska u selo, sa desne strane, nailazi se na mesto zvano latinsko groblje, a postoji i lokalitet Selište, gde je nekada postojalo staro selo. Dakle 1516. godine selo Šišave se pominje kao Donja i Gornja Šišava. U Donjoj Šišavi 1536. godine bilo je samo muslimana i to četrnaest domova, a od toga dva islamizirana.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Danas stara naselja sela Šišave treba tražiti na potesima Selište, Gramade i Plavište. Smatra se da su najstariji naseljenici iz familije Mladenovci, Džaninci i Džukinci. Samo naselje je nastalo u dolini reke Šišavice. Selo je zbijenog tipa. Kuće su grupisane po familijama. Počev od Donje Lomnice, na levoj obali Šišavice, familije su raspoređene ovako: Orozsovci, Stojanovci i Jovići, Minini, Katinci, Kolarci, Petrinci, Dućini, Kopilasovi, Pantini, Triparci-Viljinci, Gmitrovci, Čaninci, Mladenovci, Paljini, Džanabetovi, Pašini i Arsini, Džukinci, Nicini, Penkini, Zeljkini, Krstaninci, Gijini-Piskupovci, Simonovi, Papudžinci, Đurinci i Anđelikini.

Na desnoj obali Šišavice, počev od Donje Lomnice, raspored familija je: Rakičevci, Burdinci, Pkljini, Kokini, Ljubikini, Cuskovi, Kukavci, Đokini, Ristini, Vircini, Buđini, Zarini-Mladenovci, Andrejinci, Viljinci, Dakini, Pepeljuge, Kocini i Tukejinci, a na ovoj strani je i jedna romska porodica-Osmanovići.

Posle velikih poplava Šišavice, familija Đurinci se iselila na desnu stranu rečice-na mestu gde su im bile nekada trle za stoku. Nekada je selo bilo podeljeno na Gornju i Donju malu. Kuće su nekada bile cakmare, kovanice, potom sagrađene od cigala, a po stilu su „moravke“. Danas su napravljene velelepne kuće od opeke, betona armiranog, sa savremenim komforom.

Nekada su Šišavci bili stočari, potom su postali pečalbari-ciglari, a danas mahom većina njih radi u državnim službama, potom fabrikama i kod privatnika, a jedan deo njih se bavi i vinogradarstvom i voćarstvom. Među Šišavcima ima i obrazovanih ljudi pa i doktora nauka.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Šišave živi 870 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,1 godina (38,2 kod muškaraca i 40,0 kod žena). U naselju ima 295 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,81.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1099 [2]
1953. 1117
1961. 1097
1971. 1076
1981. 1038
1991. 1057 1053
2002. 1127 1125
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
1124 99.91%
nepoznato
  
0 0.0%


Učešće Šišavaca u oslobodilačkim ratovima[uredi | uredi kod]

U vlasotinačkom kraju u vremenu pod Turcima, ljudi ovog kraja su uvek težili da se oslobode turskog ropstva. Mnogo je pojedinaca koji su se odmetali u hajduke, a bilo je i nekoliko poznatih vlasotinačkih buna. U tim bunama za nacionalno oslobođenje od Turaka vidno mesto su zauzimali i Šišavci. Naročito su imali udela u borbi 1877/78 protiv Turaka za konačno oslobođenje ovih krajeva Srbije od Turaka.

Šišavci su učestvovali i u balkanskim ratovima, Prvom i Drugom svetskom ratu. Šišavci, kao i ostala okolina su mnogo propatili pod bugarskom okupacijom u Prvom i Drugom svetskom ratu.

Tako novembra 1915. godine Bugari pobili neke sveštenike iz vlasotinačkog kraja, među njima Svetozara Milenkovića iz konopničke crkve, rodom iz sela Šišave. Šišavci su učestvovali u poznatom topličkom ustanku 1917. godine, sa svojom četom od 30 komita. U toku trajanja ustanka Bugari su zapalili Šišavu i 1917. godine marta meseca streljali trideset tri Šišavaca.

U Drugom svetskom ratu šišavaca je bilo na svim stranama: četnicima, dražićevcima i partizanima. Mnogi su stradali u borbama sa Nemcima i Bugarima, a mnogi i u bratoubilačkom ratu.

Jedanest Šišavaca je bilo internirano 1941. godine od strane Nemaca na početku Drugog svetskog rata i tek su „odrobljeni“ i vratili se kući 1941. godine. U vreme od 1941. do 1945. godine u partizanskom pokretu u borbi protiv fašizma i konačno oslobođenje, vidno mesto je u istoriji ovoga kraja imao Mija Milenković, po kome je i osnovna škola u selu Šišava dobila ime, a poginuo je kao nesvršeni student. U dvorištu škole stoji i njegova bista.

I u vreme raspada bivše Jugoslavije, građanskog rata, bilo je šišavaca koji su bili na ratištima u Hrvatskoj i Kosovu.

Obrazovanje[uredi | uredi kod]

Šišava ima osmogodišnju školu, koja nosi naziv po „Braći Milenković“, koji su učesnici NOB za oslobođenje od fašizma u Drugom svetskom ratu. Prema nekim podacima škola u selu Šišava kao četvorogodišnja škola je osnovana 1857., u privatnoj kući Konstantina Ilića - u kući porodice Konstatinović. Prvi učitelj je bio iz Smedereva, da bi Turci 1858. godine školu zatvorili i 1922. godine je ponovo otvorena, a prvi učitelj je bio šišavac Božidar-Bora Milenković, a radila je u zgradi Jove Milenkovića. 1927. godine tada predsednik Školskog odbora Živan Stamenković-Amerikanac iz sela Donje Lomnice, koje je spojeno sa Šišavom danas, je pomogao da se izgradi škola na njegovom zemljištu, na kome se i danas škola nalazi. To je od tada pa do danas na potesu sela Šišava-Donja Lomnica. Danas škola ima isturena odeljenja u selima: Crnoj Bari, Sredoru, Lipovici, Skrapežu, a odeljenje u Gornjoj Lomnici je zatvoreno zbog migracije stanovništva.

Razvoj infrastrukture[uredi | uredi kod]

Selo je elektrificirano, ima asfalt i kocku, svaka kuća je uvela telefon. U selu ima dosta privatnih trgovinskih radnji, a nekada su bile državne. Takođe ima i privatna veterinarska stanica, a i ambulanta koja kao i meštanima Donje Lomnice služi svim okolnim selima. Danas skoro svaka kuća ima televizor, a i kablovsku televiziju. Mnogo je mladih koji posle škole napustaju selo i odlaze u grad, pa i van Vlasotinca.

Sport[uredi | uredi kod]

Prvu fudbalsku loptu u selu Šišava 1944. godine su doneli braća Rade i Zoran Katić, potom formirali fudbalski klub i igrali fudbal sa susednim selima. Zvanično je formiran fudbalski klub u selu Šišava 1973. godine pod nazivom „Jedinstvo“, od igrača sela Šišave i Donje Lomnice., koji se takmičio u opštinskoj, regionalnoj ligi, a dospeo je i do niške zone, čak je bio i ispred gradskog tada rivala FK „Vlasine“, godine 1980. Klub je bio sagradio i veoma lep stadion, koji je bio pun gledalaca, koji su dolazili i sa susednih sela. Nažalost danas fudbalski klub „Jedinstvo“ je ugašen, jer je zbog teškog finansiskog stanja morao da napusti takmičenja u ligi.

1998. godine u Šišavi je formiran košarkaški klub „Šišava“, koji se takmiči u opštinskoj ligi. Septembra 2002. godine u Šišavi je formiran i karate klub „Đurđevdan“ koji danas učestvuje na mnogim međunarodnim karate turnirima. Ima dobre rezultate, mnogo osvojenih zlatnih, srebranih i bronzanih medalja, a njegovi članovi su učenici iz sela Šišave i Donje Lomnice.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Statut opštine Vlasotince (sh)
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]