Vlasina

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vlasina
Vlasina kod crne trave4.jpg
Vlasina kod Crne Trave
Lokacija
Države  Srbija
Hidrografija
Ušće Južna Morava
Dužina 70 km
Hidrologija
Protok
  – srednji

11 m³/s
Sliv Crnomorski

Vlasina je reka u jugoistočnoj Srbiji. Izvor je ispod brane Vlasinskog jezera. Najvažnije pritoke su: Lužnica, Tegošnica i Pusta reka. Ostale pritoke su Gradska reka i Bistrica. Dužina Vlasine je oko 70 km posle kojih se ona kao desna pritoka uliva u Južnu Moravu, 10 km nizvodno od Vlasotinca. Zbog svog planinskog okruženja, a i zbog manjka industrijskih zagađivača Vlasina se računa u jednu od najčistijih reka Srbije. Na proleće, usled otapanja snega u planinskom predelu, koji okružuje korito reke Vlasine, dolazi češće do povećanog vodostaja. U kišnim periodima tokom cele godine događa se isto, da se Vlasina na nekim mestima izlije. U Vlasotincu je korito reke sanirano i nasipom ograničeno nakon poplave 1988. g. Tu je isto izgrađeno i malo akumulaciono jezero za potrebe napajanja gradskog vodovoda.

Zbog povećane erozije koje Vlasina i njene pritoke donose planiskom kraju, planirane su dalje sanacione mere u smislu izgradnje akumulacije kod Svođa. Krajem jeseni 2005. g. zbog velikih kiša srušio most na Vlasini kod Svođa, gde se Ljuberađa uliva u Vlasinu. Tako je jedini put u vlasinskom koritu, koji povezuje Vlasinsko jezero sa Svođem i Vlasotincem, bio prekinut.

Biološki kvalitet[uredi - уреди | uredi izvor]

Reka Vlasina se klasificira u tri dela:

  • gornji tok (od izvorišta do Sastav Reka)
  • srednji tok (od Sastav Reka do Vlasotinca)
  • donji tok (od Vlasotinca do ušća u Moravu)

Kvalitet vode Vlasine je od izvora do ušća između klasa vode II i III. A od izvora do vodozahvata fabrike za pitku vodu u Boljare između klasa I i II. Pogoršanju kvaliteta vode doprinosi ulavanje hemijskih i otpadnih voda iz Vlasotinca, kao i gradska deponija koja se nalazi na obali Vlasine. Rečnih rakova nema.

U gornjem toku od riba ima potočna pastrmka (salmo trutto m fario) i krkuša (gobio gobio). Srednji i donji tok imaju klena (leuciscus cephalus), mrenu (barbus barbus), skobalja(chondrostoma nasus), dok se u isključivo donjem toku može naći čikov (misgurnus fossilis).

Zagađenje[uredi - уреди | uredi izvor]

Voda Vlasine nije zagađena teškim metalima. Sve nađene vrednosti su u dozvoljenim granicama po Pravilniku o ispravnosti vode za piće. Vlasina poseduje prirodnu radioaktivnost. Otpadne vode koje se u Vlasinu ispuštaju sadržavaju:

  • masne materije
  • ulje
  • fosfat
  • deterdženat
  • sapun

itd.

Većina analiza ima kolibakterije. Na površini vode Vlasine se češće može videti pena i masnoća, a najveća opasnost joj preti od fekalnih i komunalnih otpadnih voda. Dalja opasnost pretila je Vlasini od razvoja turizma na Vlasinskom jezeru i planiranog ulivanja otpadnih voda u Vlasinu. Protesti građana i Eko pokreta „Vlasina“ doprineli su izmeni Prostornog plana, tako da je Vlasina u tom smislu sad zaštićena.

Mnogi stanovnici naselja u okrugu Vlasine ne obraćaju pažnju na ekološku ispravnost okoline, tako da se na jesen 2005. u Crnoj Travi izlila nafta u Vlasinu. Zbog toga su građani Vlasotinca, koji se snabdevaju pitkom vodom isključivo iz Vlasine, morali da piju vodu koja je putem cisterni dovožena iz drugih delova Jablaničkog okruga. Nepažnja i neosetljivost, pretežno stanovnika seoskih neselja u okolini vlasinskog vodotoka, dovodi do toga, da se voda Vlasine bakteriološki zagadi i to toliko, da republičke inspekcije tokom leta povremeno zabranjuju građanima plivanje u Vlasini. A leto na Vlasini je tradicionalna rekreacija svih građana u okruženju.

Planski prostor Vlasina[uredi - уреди | uredi izvor]

Vertikalno rasprostranjenje šuma Vlasine
nizijski pojas

<400 m

  • vrbe (Populus alba, Populus nigra)
  • topole (Salix alba, Salix fragilis)
  • jasen (Fraxinus ornus)
  • lužnjak (Quercus robur)
brdski pojas

<1000 m

planinski pojas

<1400 m

subalpijski pojas

>1400 m

  • subalpijska bukva (Fagus silvatica)

U širem smislu Vlasina ne porazumeva samo reku nego i okolinu, kao Vlasinsko jezero i visoravan na 1260m nadmorske visine.

Na Vlasini, nadomak Crne Trave, u okruženju planina Čemernik, Gramada, Vardenika i Miljevskim planinama, ima oko 150 registrovanih izvora na nadmorskoj visini od 800 m do 1500 m. Većina Vlasinaca, poznati po pečalbarstvu u belom svetu, podigla je brojne česme, koje se po njima zovu. Na Vlasinskom blatu, iznad Vlasinskog jezera, izgrađena je krajem devedesetih fabrika mineralne vode „Vlasinska rosa". Tu fabriku je 2005. godine kupila kompanija Koka Kola.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]