Ramsarska konvencija
Ramsarska konvencija je konvencija o vlažnim područjima koja je nastala kao plod borbe za zaštitu vlažnih područja 2. 2. 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, a dan usvajanja konvencije proglašen je Svjetski dan vlažnih područja.
U vlažna područja područja spadaju močvare, bare, rijeke, jezera, pojilišta, navodnjena zemljišta, slatine, šljunčane jame, kanali, mangrove, koraljni grebeni, ribnjaci i uzgajališta rakova, a mogu sadržavati obalne zone koje graniče s vlažnim područjima, te vodene mase morske vode dublje od 6 m za vrijeme oseke koje leže unutar vlažnih područja.
Ugrožavanje vlažnih područja nastaje isušivanjem, zatrpavanjem, zagađivanjem, preinačavanjem, prekomjernom eksploatacijom i unošenjem stranih vrsta.
Sadržaj/Садржај
Zaključci Ramsarske konvencije[uredi - уреди | uredi izvor]
- poboljšati suradnju s lokalnim stanovništvom;
- poboljšati suradnju s međunarodnim udrugama koje rade na zaštiti vlažnih područja;
- načiniti popis Ramsarskih područja u svakoj državi i unijeti osnovne hidrološke, biološke i ekološke posebnosti svakog pojedinog područja;
- popis Ramsarskih područja treba služiti promociji;
- s vremenom proširivati popis vlažnih područja i njihovu zaštitu.
Ramsarska područja na Balkanu[uredi - уреди | uredi izvor]
Bosna i Hercegovina[uredi - уреди | uredi izvor]
Hrvatska[uredi - уреди | uredi izvor]
U Hrvatskoj su 3. 2. 1993. godine upisana 4 ramsarska područja, a još mnoga zadovoljavaju kriterije za upis no Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja nema popis vlažnih područja.
- Kopački rit (17.000 ha)
- Lonjsko i Mokro polje (50.500 ha)
- Crna Mlaka (620 ha)
- donji tok rijeke Neretve s deltom (11.500 ha)
- Vransko jezero
Srbija[uredi - уреди | uredi izvor]
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
|
