Ramsarska konvencija

Logo

Hutovo blato

Tivatska solila

Delta Neretve

Carska bara

Ramsarska konvencija je konvencija o vlažnim područjima koja je nastala kao plod borbe za zaštitu vlažnih područja 2. 2. 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, a dan usvajanja konvencije proglašen je Svjetski dan vlažnih područja.

U vlažna područja područja spadaju močvare, bare, rijeke, jezera, pojilišta, navodnjena zemljišta, slatine, šljunčane jame, kanali, mangrove, koraljni grebeni, ribnjaci i uzgajališta rakova, a mogu sadržavati obalne zone koje graniče s vlažnim područjima, te vodene mase morske vode dublje od 6 m za vrijeme oseke koje leže unutar vlažnih područja.

Ugrožavanje vlažnih područja nastaje isušivanjem, zatrpavanjem, zagađivanjem, preinačavanjem, prekomjernom eksploatacijom i unošenjem stranih vrsta.

Zaključci Ramsarske konvencije

• poboljšati suradnju s lokalnim stanovništvom;
• poboljšati suradnju s međunarodnim udrugama koje rade na zaštiti vlažnih područja;
• načiniti popis Ramsarskih područja u svakoj državi i unijeti osnovne hidrološke, biološke i ekološke posebnosti svakog pojedinog područja;
• popis Ramsarskih područja treba služiti promociji;
• s vremenom proširivati popis vlažnih područja i njihovu zaštitu.

Ramsarska područja na Balkanu

Bosna i Hercegovina

• Bardača
• Hutovo blato
• Livanjsko polje

Crna Gora

• Skadarsko jezero
• Tivatska solila
• Ulcinjska solana

Hrvatska

U Hrvatskoj su 3. 2. 1993. godine upisana 4 ramsarska područja, a još mnoga zadovoljavaju kriterije za upis no Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja nema popis vlažnih područja.

• Kopački rit (17.000 ha)
• Lonjsko polje
• Crna Mlaka (620 ha)
• Delta Neretve (11.500 ha)
• Vransko jezero

Srbija

• Carska bara
• Gornje Podunavlje
• Labudovo okno
• Ludaško jezero
• Obedska bara
• Pešter
• Vlasina
• Zasavica

Izvori

• Ramsarska konvencija Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u

Ramsarska konvencija na Wikimedijinoj ostavi