IUCN-ove kategorije zaštićenih područja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Prašuma Јanj - zaštićeno područje Ia kategorije: Strogi rezervat prirode

IUCN kategorije za zaštitu područja je sistem koji je razvila Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa (IUCN) radi kategorizacije zaštićenih područja.[1]Organizacija ujedinjenih naroda i mnoge državne vlade, prihvataju ove kategorije kao globalni standard za definisanje i evidentiranje zaštićenih područja i kao takve ih ugrađuju (ili sa manjim odstupanjima u nazivima) u zakonodavstvo pojedinih država.[2][3] [4][5]

Zaštićena područja smatraju se temeljnim za očuvanje prirode. (IUCN) ima standardizirane kategorije za označavanje zaštićenih područja, koje trebaju predstavljati različite nivoe regulatorne zaštite. Sadašnje svrstavanje zaštićenih područja u IUCN kategorije ne odgovara očekivanom gradijentu prirodnosti. Uočeno je da područja IUCN kategorije Ia imaju veću brojnost od očekivane, a zaštićena područja VI kategorije neočekivano nisku. Zaštićena područja VI kategorije također su općenito veća od zaštićenih područja drugih kategorija.

Nacionalni park Una - zaštićeno područje II kategorije: nacionalni park
Orlovača - zaštićeno područje III kategorije: spomenik prirode
Blidinje - zaštićeno područje V kategorije: zaštićeni pejzaž (park prirode)

Kategorije[uredi - уреди | uredi kôd]

Kategorija Ia - strogi rezervat prirode[uredi - уреди | uredi kôd]

Strogi rezervat prirode (IUCN kategorija Ia) je područje zaštićeno od svega osim lagane ljudske upotrebe u cilju zaštite biološke raznolikosti, a možda i njegovih geoloških/geomorfnih osobina. Ova područja su često dom gustim autohtonim ekosistemima u kojima je zabranjeno svako djelovanje ljudi osim u cilju izrade naučnih studija, praćenja okoliša i obrazovanja. Zbog toga predstavljaju idealno netaknuto okruženje koje omogućava mjerenje vanjskog ljudskog utjecaja usporedbom s drugim područjima.

Kategorija Ib - posebni rezervat prirode[uredi - уреди | uredi kôd]

Zaštićena područja kategorije Ib (Posebni rezervat prirode) obično su velika nepromijenjena ili neznatno izmijenjena područja, sa svojim prirodnim osobinama, bez utjecaja stalnog ili značajnog staništa ljudi, koja su zaštićena i njima se upravlja kako bi se očuvalo njihovo prirodno stanje. Prve dvije kategorije se u literaturi nazivaju i područja divljine.

Kategorija II – nacionalni park[uredi - уреди | uredi kôd]

Po veličini je slično području divljine i ima glavni cilj zaštite funkcionalnih ekosistema. Nacionalni parkovi su blaži u pogledu posjeta ljudi i prateće infrastrukture. Nacionalnim parkovima upravlja se na način koji može doprinijeti lokalnoj ekonomiji preko obrazovnog i rekreacijskog turizma u razmjerima koji neće umanjiti efikasnost napora u očuvanju prirode.[6]

Kategorija III – spomenik prirode (obilježje)[uredi - уреди | uredi kôd]

Spomenik prirode ili prirodno obilježje (IUCN kategorija III) izdvajaju se radi zaštite određenog spomenika prirode, koji može biti oblik zemljišta, podmorski predio, podmorska pećina, pećina ili čak životno obilježje poput drevnog gaja. To su općenito prilično mala zaštićena područja i često imaju veliku vrijednost za posjetioce.

Kategorija IV – područje upravljanja staništem (vrstama)[uredi - уреди | uredi kôd]

Zaštićeno stanište ima za cilj zaštitu određenih vrsta ili staništa, a upravljanje je podređeno tom prioritetu. Mnoga zaštićena područja ove kategorije imaju redovne i aktivne intervencije kako bi se odgovorilo na zahtjeve pojedinih vrsta ili za održavanje staništa, i to je zahtjev drugih kategorija.

Kategorija V – zaštićeni pejzaž[uredi - уреди | uredi kôd]

Zaštićeni pejzaž (IUCN kategorija V) je područje u kojem je odnos ljudi i prirode vremenom proizveo područje izrazitog karaktera sa značajnom, ekološkom, biološkom, kulturnom i scenskom vrijednošću i gdje je očuvanje integriteta ove interakcije od vitalnog značaja za zaštitu i održavanje područja i povezanih područja očuvanje prirode i druge vrijednosti

Kategorija VI – područje upravljanja resursima[uredi - уреди | uredi kôd]

Zaštićeno područja VI kategorije (područje upravljanja resursima) čuva ekosisteme i staništa zajedno sa pridruženim kulturnim vrijednostima i tradicionalnim sistemima upravljanja prirodnim resursima. Ono je općenito veliko, s većim dijelom područja u prirodnom stanju, gdje se dio nalazi pod održivim upravljanjem prirodnim resursima i gdje je neindustrijska upotreba na niskom nivou prirodnih resursa, kompatibilna sa očuvanjem prirode i smatra se jednim od glavnih ciljeva u području.

Principi sistema kategorija[uredi - уреди | uredi kôd]

Sistem ne predstavlja hijerarhiju, već klasificira područje prema njegovim ciljevima zaštite i upravljanju, odnosno mjerama i zabranama koje se poduzimaju u zaštićenom području. U praksi, međutim, postoji gruba korelacija između bliskosti s prirodom i IUCN kategorije. Posljednje dvije klase više ne odgovaraju konceptu očuvanja prirode u klasičnom smislu (koncept divljine), već modernijem konceptu biosfere, odnosno područja u kojima očuvanje resursa kao ljudskog staništa zajedno s "ostatkom" prirode je u prvom planu. Ovdje su, posebno, antropogeni pejzaži uključeni kao ekosistem, koji su ocrtani kao kulturni pejzaži.

Kategorija II (Nacionalni park) izaziva određenu zabunu na međunarodnom nivou; dolazi iz koncepta američkog nacionalnog parka, ali ne daje nikakva obilježja o "nacionalnom" karakteru zaštićenog područja

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]