Rómulo Gallegos
Rómulo Gallegos (Caracas, 2. kolovoza 1884. - Caracas, 4. travnja 1969.) je bio venezuelanski romanopisac i političar. Slavu je 1929. stekao romanom "Dona Barbara", u kojem s mnogo kolorita slika život u venecuelanskim savanama, a koji se danas smatra jednim od najpopularnijih i najvažnijih djela latinoameričke književnosti. Zbog kritike diktatorskog režima Juana Vicente Gomeza je 1930. bio prisiljen otići u egzil u Španiju. Nakon Gomezove smrti se vratio u Venezuelu gdje je 1936. imenovan za ministra narodne prosvjete. Postao je jedan od osnivača liberalne stranke Demokratska akcija i bio bliski suradnik Romuloa Betancourta, pomogavši mu u puču kojim je 1945. uspostavljena demokracija. Gallegos je 1948. postao prvi predsjednik Venezuele izabran na slobodnim (nenamještenim) izborima u historiji Venezuele. Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije je svrgnut i prognan na Kubu. Odatle se vratio nakon što je u Venezueli svrgnut diktator Marcos Pérez Jiménez 1958.
Po njemu je nazvana Međunarodna nagrada Romulo Gallegos za roman koja se dodjeljuje od 1967. godine.
Bibliografija [uredi - уреди]
- El último Solar (1920)
- La trepadora (1925)
- Doña Bárbara (1929)
- Cantaclaro (1934)
- Canaima (1935) (also published in English, 1988 ISBN 0-8061-2119-X)
- Pobre negro (1937)
- El forastero (1942)
- Sobre la misma tierra (1943)
- La rebelión (1946)
- La brizna de paja en el viento (1952)
- Una posición en la vida (1954)
- El último patriota (1957)
