Rómulo Gallegos

Izvor: Wikipedia
Rómulo Gallegos

Rómulo Gallegos (Caracas, 2. kolovoza 1884. - Caracas, 4. travnja 1969.) je bio venezuelanski romanopisac i političar. Slavu je 1929. stekao romanom "Dona Barbara", u kojem s mnogo kolorita slika život u venecuelanskim savanama, a koji se danas smatra jednim od najpopularnijih i najvažnijih djela latinoameričke književnosti. Zbog kritike diktatorskog režima Juana Vicente Gomeza je 1930. bio prisiljen otići u egzil u Španiju. Nakon Gomezove smrti se vratio u Venezuelu gdje je 1936. imenovan za ministra narodne prosvjete. Postao je jedan od osnivača liberalne stranke Demokratska akcija i bio bliski suradnik Romuloa Betancourta, pomogavši mu u puču kojim je 1945. uspostavljena demokracija. Gallegos je 1948. postao prvi predsjednik Venezuele izabran na slobodnim (nenamještenim) izborima u historiji Venezuele. Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije je svrgnut i prognan na Kubu. Odatle se vratio nakon što je u Venezueli svrgnut diktator Marcos Pérez Jiménez 1958.

Po njemu je nazvana Međunarodna nagrada Romulo Gallegos za roman koja se dodjeljuje od 1967. godine.

Bibliografija[uredi - уреди]

  • El último Solar (1920)
  • La trepadora (1925)
  • Doña Bárbara (1929)
  • Cantaclaro (1934)
  • Canaima (1935) (englesko izdanje 1988 ISBN 0-8061-2119-X)
  • Pobre negro (1937)
  • El forastero (1942)
  • Sobre la misma tierra (1943)
  • La rebelión (1946)
  • La brizna de paja en el viento (1952)
  • Una posición en la vida (1954)
  • El último patriota (1957)