Napoleon III Bonaparte

Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Napoleon III. Bonaparte)
Napoleon III
Franz Xaver Winterhalter Napoleon III.jpg
Francuska Car Francuza
Vladavina 2. prosinca 1852.4. rujna 1870.
Prethodnik on sam
(kao predsjednik Republike)
Nasljednik Carstvo je ukinuto
Francuska 1. predsjednik Francuske
Louis-Napoléon Bonaparte
Vladavina 20. prosinca 1848.2. prosinca 1852.
Prethodnik Louis-Eugène Cavaignac
(kao državni poglavar)
Nasljednik on sam
(kao car)
Supruga Eugénie de Montijo
Djeca Napoléon Eugène Louis Bonaparte
Puno ime Charles Louis Napoléon Bonaparte
Dinastija Bonaparte
Otac Louis Bonaparte
Majka Hortense de Beauharnais
Rođenje 20. travnja 1808.
Francuska Pariz, Francuska
Smrt 9. siječnja 1873.
Ujedinjeno Kraljevstvo Chislehurst, Ujedinjeno Kraljevstvo
Pokop St Michael's Abbey
Ujedinjeno Kraljevstvo Farnborough, Ujedinjeno Kraljevstvo
Vjera katolicizam

Napoleon III, rođen kao Charles Louis Napoléon Bonaparte (Pariz, 20. travnja 1808.Chislehurst, 9. siječnja 1873.) je bio francuski političar i državnik koji je od 1848. do 1852. godine obnašao dužnost prvog predsjednika Francuske, a od 1852. do 1870. godine držao vlast u Francuskoj kao car. Bonaparte je bio nećak i legalni nasljednik cara Napoleona I. Kada je 1848. godine postao predsjednik, bio je prvi predsjednik Francuske izabran od strane građana na izborima. Ipak, kada su mu ustav i Skupština ograničili reizbor, organizirao je državni udar 1851. godine, dokinuo Drugu Republiku i nakon godinu dana, 2. prosinca 1852., postao car Drugog Carstva. Datum je simboličan jer se tada obilježavala 48. obljetnica posvećenja Napoleona I.

Život[uredi - уреди]

Rođen je u Parizu 20. travnja 1808. kao sin Louisa Bonapartea, odnosno nećak Napoleona I. Nakon pada Napoleonovog Carstva, živio je u egzilu s obitelji te je proputovao nekoliko europskih zemalja. U mladosti je bio romantičarski orijentiran revolucionar i idealist, a u jednoj fazi je bio povezan s karbonarima.

Louis Bonaparte u svojoj zatvorskoj ćeliji u tvrđavi Ham, gdje je bio zatvoren nakon neuspjelog puča 1840. godine.

Godine 1839. napisao je knjigu Les Idées napoléoniennes u kojoj razlaže političku ideologiju bonapartizma. Knjiga je izdana u čak tri izdanja i prevedena na čak šest jezika. Godine 1836. sudjelovao je u neuspjelom puču kako bi svrgnuo Julsku Monarhiju, nakon čega je otišao u egzil u London. Šest godina kasnije, 1840. godine, ponovo je pokušao svrgnuti Monarhiju, ali ponovo bez uspjeha. Ovoga je puta zatvoren, ali je pobjegao i ponovo otišao u egzil u Englesku. Tamo je obnovio poznanstvo s Benjaminom Disraelijem i upoznao Charlesa Dickensa.

Nakon pobjede revolucije 1848., Bonaparte se vraća u Francusku i, koristeći vještu demagogiju i svoje porijeklo, uspijeva si priskrbiti iznenađujuću pobjedu na predsjedničkim izborima u prosincu 1848. godine, pregazivši favoriziranog Cavaignaca.

Dana 2. prosinca 1851. godine izveo je uspješan puč i osigurao si apsolutne ovlasti s titulom "Princa-predsjednika". Nakon dva uspješna referenduma i novog ustava, Bonaparte se 2. prosinca 1852. godine proglasio carem i tako osnovao Drugo Carstvo.

Do 1860. godine vladao je apsolutistički, a zatim je postepeno provodio liberalizaciju. Politički sistem tako nastalog Drugog Carstva u Francuskoj zasnivao se u pravnom pogledu na Ustavu iz 1852. godine. Po ovom Ustavu, svaka kontrola legislative nad izvršnom vlašću bila je isključena. Corps législatif ne samo što nije imala pravo da donosi i ukida zakone, već nije imala niti zakonodavnu inicijativu. Njoj je jedino bilo dozvoljeno da zakone koje donosi vlada dobronamjerno analizira i donosi o njima konstruktivne sugestije. Ovakav Corps législatif nije mogo izabrati ni svog predsjednika, već je i njega postavljao Napoleon III. Jedino je car mogao sazvati Corps législatif, a jedino ju je on po svojoj volji mogao raspustiti kada je htio te je raspisivao izbore. Corps législatif se nije pitala ni kod objave rata, ni kod zaključivanja mira, niti je imala utjecaja na postavljanje službenika; sve je ove odluke donosio isključivo Napoleon III.

Demokratske slobode su ograničene, tisak je bio pod stalnim policijskim nadzorom, povećan je administrativni aparat, a na sva ključna mjesta postavljeni su dužnosnici odani caru. Katolička crkva je ponovo dobila enormne povlastice, dobivši de facto monopol nad prosvjetom. Upravo je konflikt s Crkvom bio glavni razlog za provođenje liberalizacije nakon 1860. godine. Sve u svemu, car i carica su uživali apsolutne privilegije i nije bilo nikakve sumnje da je Drugo Carstvo zapravo paravan za osobnu vladavinu Napoleona III.

Razvoj gospodarstva[uredi - уреди]

Pokušaj atentata[uredi - уреди]

Glavni članak: Orsinijev atentat

U siječnju 1858. godine, talijanski republikanac Felice Orsini izvršio je bombaški napad na cara i caricu ispred pariške opere. Poginulo je 8 osoba, njih 148 je ranjeno, no car i carica su prošli bez ozljeda. Orsini je izjavio da je želio kazniti Napoleona III jer je izdao svoju karbonarsku prošlost i digao ruke od talijanskog ujedinjenja. Ovaj događaj prouzrokovao je dalje progone republikanaca i pojačavanje policijskih mjera za očuvanje poslušnosti stanovništva.

Vanjska politika i krah[uredi - уреди]

Obitelj[uredi - уреди]

Roditelji[uredi - уреди]

Ime Slika Datum rođenja Datum smrti
Louis Bonaparte LouisBonaparte Holland.jpg 2. rujna 1778. 25. srpnja 1846.
Hortense de Beauharnais Hortense de beauharnais.jpg 10. travnja 1783. 5. listopada 1837.

Supruga[uredi - уреди]

Ime Slika Datum rođenja Datum smrti
Eugénie de Montijo Eugénie; keizerin der Fransen (2).jpg 5. svibnja 1826. 11. srpnja 1920.

Djeca[uredi - уреди]

Ime Slika Datum rođenja Datum smrti Supruga
Napoléon Eugène Louis Bonaparte Prince Impérial, 1878, Londres, BNF Gallica.jpg 16. ožujka 1856. 1. lipnja 1879. nije se ženio; poginuo u nesreći u mladosti

Vanjske veze[uredi - уреди]

Napoleon III Bonaparte
Političke funkcije
Prethodi:
Louis-Eugène Cavaignac
Predsjednik Druge Republike
20. prosinca 1848.2. prosinca 1852.
proglasio se Carem
proglašeno Drugo Carstvo
Državni poglavar Francuske
20. prosinca 1848.4. rujna 1870.
Slijedi:
Louis Jules Trochu
Kraljevske titule
Prethodi:
Louis-Philippe I
kao Kralj Francuza
Car Francuza
2. prosinca 1852.4. rujna 1870.
Carstvo ukinuto
proglašena Treća Republika
Prethodi:
Louis-Philippe I
Koprinc Andore
20. prosinca 1848.4. rujna 1870.
Slijedi:
Adolphe Thiers