Philippe Pétain

Izvor: Wikipedia
Philippe Pétain
Philippe Pétain

Mandat
10. srpnja 1940. – 6. lipnja 1944.
Prethodnik Albert Lebrun
(kao predsjednik Republike)
Nasljednik Charles de Gaulle
(kao predsjednik Privremene vlade)

Mandat
16. lipnja 1940. – 11. srpnja 1940.*
Prethodnik  Paul Reynaud
Nasljednik Pierre Laval

Rođenje 24. travnja 1856.
Francuska Cauchy-à-la-Tour, Francuska
Smrt 23. srpnja 1951.
Francuska Île d'Yeu, Francuska
Politička stranka nijedna
Supruga Eugénie Hardon Pétain
* - Pétain je ostao nominalni Predsjednik vlade do 18. travnja 1942.

Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain (Cauchy-à-la-Tour, 24. travnja 1856. - Île d'Yeu, 23. srpnja 1951.), poznatiji kao Philippe Pétain ili maršal Pétain, je bio francuski general, kasnije predsjednik Višijske Francuske od 1940. do 1944.

Zbog svojih vojnih dostignuća u Prvom svjetskom ratu u Francuskoj je smatran herojem, no zbog svojih akcija u Drugom svjetskom ratu to herojstvo se pretvorilo u suđenje zbog izdaje i smrtnu kaznu, koja je preoblikovana u doživotni zatvor od strane predsjednika De Gaullea. U modernoj Francuskoj on je uglavnom smatran izdajicom, a riječ petenizam se smatra francuskim oblikom riječi kvisling.

Rani život i Prvi svjetski rat[uredi - уреди]

Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain rođen je 24. travnja 1856. u mjestu Cauchy-à-la-Tour. Pétain je polazio vojnu akademiju i školovao se u Parizu. U Prvom svjetskom ratu, Pétain je uspješno obranio Verdun od Nijemaca 1916, a već 1918. postao je maršal. Tijekom 1920-ih Pétain je služio u Francuskom Maroku.

Drugi svjetski rat i Vichyevska Francuska[uredi - уреди]

Nakon Njemačke invazije Francuske 1940., Pétain - tada 84 godine star - je pozvan u Ministarstvo rata. Dana 16. lipnja 1940. Pétain je postao premijer Francuske, naslijedivši Paula Reynauda, i odmah je Njemačkoj ponudio mir, koji je sklopljen 22. lipnja. Dana 2. srpnja 1940. Pétain organizira vlastitu vladu u Vichyju, a 10. srpnja iste godine preuzima vodstvo nove države nazvane Višijska Francuska. On je svoju diktaturu prenio na dio Francuske koji nije bio (izravno) pod njemačkom kontrolom. Pétain i njegov zamjenik Pierre Laval uspostavili su fašističku vladu koja je surađivala s Adolfom Hitlerom i bila je pod njemačkom vlasti koja je zapovijedala svim događanjima u državi. Vlada je također prihvatila i antisemitske zakone i deportirala je sve Židove u njemačke konc-logore.

Poslijeratno razdoblje, suđenje i smrt[uredi - уреди]

Nakon Operacije Overlord i raspada Vichyevske Francuske 1944. Pétain je pobjegao u Njemačku i Švicarsku. U travnju 1945. Pétain se vratio u Francusku kako bi mu se sudilo zbog veleizdaje. Na sudu su ga proglasili krivim i osudili na smrt strijeljanjem u srpnju-kolovozu 1945. Ta kazna je izmijenjena u doživotni zatvor od strane predsjednika De Gaullea 17. kolovoza 1945. i to zbog njegove dobi - bilo mu je 89 godina. Kaznu je služio na otoku Ile d'Yeu, gdje je umro i gdje je pokopan.

U modernoj Francuskoj on je uglavnom smatran izdajicom, a riječ petenizam se smatra francuskim oblikom riječi kvisling. Pétain danas smatraju jednim od najvećih izdajica svih vremena i smatraju ga ekvivalentoma Vidkuna Quislinga u Norveškoj, Benedicta Arnolda u SAD-u, Mir Jafara u Indiji i Pu Jia u Mandžuriji.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]