Philippe Pétain

Izvor: Wikipedia
Philippe Pétain
Philippe Pétain

Mandat
10. srpnja 1940. – 6. lipnja 1944.
Prethodnik Albert Lebrun
(kao predsjednik Republike)
Nasljednik Charles de Gaulle
(kao predsjednik Privremene vlade)

Mandat
16. lipnja 1940. – 11. srpnja 1940.
Prethodnik  Paul Reynaud
Nasljednik Pierre Laval

Rođenje 24. travnja 1856.
Francuska Cauchy-à-la-Tour, Francuska
Smrt 23. srpnja 1951.
Francuska Port-Joinville, Francuska
Politička stranka nijedna
Supruga Eugénie Hardon
1 Laval je u srpnju 1940. bio potpredsjednik Vijeća ministara, de facto premijer, no Pétain je ostao nominalni premijer do 18. travnja 1942. godine, kada ga je, također, naslijedio Laval.

Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain (Cauchy-à-la-Tour, 24. travnja 1856. - Port-Joinville, 23. srpnja 1951.), poznatiji kao Philippe Pétain ili maršal Pétain, je bio francuski general, kasnije predsjednik Višijske Francuske od 1940. do 1944.

Zbog svojih vojnih dostignuća u Prvom svjetskom ratu u Francuskoj je smatran herojem, no zbog svojih akcija u Drugom svjetskom ratu to herojstvo se pretvorilo u suđenje zbog izdaje i smrtnu kaznu, koja je preoblikovana u doživotni zatvor od strane predsjednika De Gaullea. U modernoj Francuskoj on je uglavnom smatran izdajicom, a riječ petenizam se smatra francuskim oblikom riječi kvisling.

Rani život i Prvi svjetski rat[uredi - уреди]

Henri Philippe Benoni Omer Joseph Pétain rođen je 24. travnja 1856. u mjestu Cauchy-à-la-Tour. Pétain je polazio vojnu akademiju i školovao se u Parizu. U Prvom svjetskom ratu, Pétain je uspješno obranio Verdun od Nijemaca 1916, a već 1918. postao je maršal. Tijekom 1920-ih Pétain je služio u Francuskom Maroku.

Drugi svjetski rat i Vichyevska Francuska[uredi - уреди]

Nakon Njemačke invazije Francuske 1940., Pétain - tada 84 godine star - je pozvan u Ministarstvo rata. Dana 16. lipnja 1940. Pétain je postao premijer Francuske, naslijedivši Paula Reynauda, i odmah je Njemačkoj ponudio mir, koji je sklopljen 22. lipnja. Dana 2. srpnja 1940. Pétain organizira vlastitu vladu u Vichyju, a 10. srpnja iste godine preuzima vodstvo nove države nazvane Višijska Francuska. On je svoju diktaturu prenio na dio Francuske koji nije bio (izravno) pod njemačkom kontrolom. Pétain i njegov zamjenik Pierre Laval uspostavili su fašističku vladu koja je surađivala s Adolfom Hitlerom i bila je pod njemačkom vlasti koja je zapovijedala svim događanjima u državi. Vlada je također prihvatila i antisemitske zakone i deportirala je sve Židove u njemačke konc-logore.

Poslijeratno razdoblje, suđenje i smrt[uredi - уреди]

Nakon Operacije Overlord i raspada Vichyevske Francuske 1944. Pétain je pobjegao u Njemačku i Švicarsku. U travnju 1945. Pétain se vratio u Francusku kako bi mu se sudilo zbog veleizdaje. Na sudu su ga proglasili krivim i osudili na smrt strijeljanjem u srpnju-kolovozu 1945. Ta kazna je izmijenjena u doživotni zatvor od strane predsjednika De Gaullea 17. kolovoza 1945. i to zbog njegove dobi - bilo mu je 89 godina. Kaznu je služio na otoku Ile d'Yeu, gdje je umro i gdje je pokopan.

U modernoj Francuskoj on je uglavnom smatran izdajicom, a riječ petenizam se smatra francuskim oblikom riječi kvisling. Pétain danas smatraju jednim od najvećih izdajica svih vremena i smatraju ga ekvivalentoma Vidkuna Quislinga u Norveškoj, Benedicta Arnolda u SAD-u, Mir Jafara u Indiji i Pu Jia u Mandžuriji.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]